Arhiv tekstova

Vodene i kopnene komunikacije postojale su već u kameno doba i bile su važne u uspostavi veza između pojedinih ljudskih naseobina. Razvojem društva, prije svega trgovine, ovi putevi su bili i od strategijskog značaja. U zborniku radova naziva »Putevi i komunikacije u antici«, koji je nastao kao rezultat simpozija Saveza arheoloških društava Srbije, u uvodu se konstatira kako je jedan od osnovnih rezultata simpozija u Peći saznanje o kontinuitetu korištenja mreže puteva na Balkanu od prapovijesti, preko antike, srednjega vijeka do našeg vremena. Geografske karakteristike, navodi se, diktirale su smjer kretanja od sjevera ka jugu, od zapada ka istoku, i obratno. »Jednom trasirani pravci korišteni su nekad u većoj mjeri, zadržavajući kontinuitet njihova korištenja o čemu svjedoče brojni tragovi – od očuvane putne podloge, preko mostova i prevoja, naselja i nekropola kraj puteva, do njihovog pominjanja u najstarijim putnim kartama i drugim pisanim izvorima.« 

U ovom zborniku je za naša razmatranja interesantan rad Dragana Popovića,  naziva »Glavna antička komunikacija u Sremu u svetlu arheoloških istraživanja«. On je uz rad priložio i jednu skicu na kojoj vidimo da se antički rimski put gotovo poklapa s današnjom autocestom kroz Srijem što dokazuje gore iznijetu opću konstataciju.

 

Križari ponovno marširaju kroz Srijem

 

Za vrijeme vladavine ugarskoga kralja Svetog Stjepana I. (I. Szent István) ovaj putni pravac zapad – istok je ponovno oživio kao dio hodočasničkog puta prema Jeruzalemu. Ovim putem su prolazili i sudionici Prvoga križarskoga rata 1096/99. godine, usput praveći probleme okolnim stanovnicima i tadašnjem hrvatsko-ugarskom kralju Kolomanu (Kálmánu). Drugi križarski pohod je krenuo 1147. godine kada je Konrad III. primio križ i s njemačkom vojskom krenuo u oslobađanje Svete zemlje. Početkom lipnja stigli su na granicu hrvatsko-ugarskog kraljevstva. U ovom pohodu vojska je prolazila kroz zapadnu Ugarsku i prelaskom Drave marširala kroz Srijem. Ovom prigodom također je bila napeta situacija, jer tadašnji hrvatsko-ugarski kralj Geza II. (II. Géza) i Sveto njemačko-rimsko carstvo nisu bili u prijateljskim odnosima. Situacija je rješena tako što je Geza II. platio Konradu III. golemu sumu novca kako bi Nijemci što brže napustili Kraljevinu. Hrvatsko-ugarski kralj je ovu sumu prikupio uglavnom od Crkve. U drugoj polovici ljeta, zemljom prolazi francuska vojska Luja VII. s kojim je Geza II. imao prijateljske odnose i francuski je kralj pristao biti kum novorođenomu princu Stjepanu, kojega je Geza II. odredio za svoga nasljednika. Kumstvo je značilo i dobre odnose između dvaju kraljevstava, a rezultat dobrih odnosa je značio da će uskoro pristići i prvi »gosti« hospesi, zapravo naseljenici iz Francuske u Srijem.

 

Rječni prijelazi, pristaništa

 

Osim putnih pravaca bitni su i rječni prijelazi, osobito preko Dunava, granice Rimskoga carstva – limesa. Sudeći prema pisanim izvorima i arheološkim nalazima, kao i putni pravci, i rječni su prijelazi stoljećima konstantni te se današnja lokacija mostova na Dunavu podudara s drevnim prijelazima. Već smo naglasili da su Rimljani gradili tzv. contra burgose, utvrde na barbarskoj zemlji radi osiguravanja prijelaza. Te utvrde su u doba mira ujedno bila i središta trgovanja sa Sarmatima, a car Marko Aurelije je regulirao posjet rimskim trgovima (sajmovima) u određene dane. Interesantno je da u blizini svakog rječnog prijelaza nalazimo po jednu zemljanu utvrdu čiji graditelji uglavnom nisu identificirani.  Jedan važni prijelaz je bio kod Onagrinuma s Bačke strane Dunava. On se definira kao contra Bononia in barbarico. Onagrinum se nalazio između današnjeg Begeča i Futoga. Bononia se identificira s današnjim Banoštorom (Keu, Monasteri Bani) koji je bio glavno dunavsko pristanište Sirmiuma, s kojim je bio povezan kopnenim putem. Car Konstancija II. je 358. godine tu podigao pontonski most prilikom napada na Sarmate. Futog u XV. stoljeću postaje glavni prijelaz vojske prema Bosni u ratovima s Turcima, ono je i čuveno trgovačko mjesto, a stanovnici su imali privilegij prijevoza čamcima. Naime, tu su se brodovi »prevlačili« na drugu stranu rijeke. Na križanju ovih dvaju putnih pravaca u srednjem vijeku nastao je važan grad u Srijemu Franca Villa koja se spominje već 1154. godine u  arapskoga  putopisca Idrisija.