Arhiv tekstova

Ponajprije za roditelje čija će djeca od rujna u dobi od jedne i dvije godine poći na dnevni smještaj u jasličke skupine, a potom i za majke i očeve nešto starije djece koja prvi put kreću u vrtiće, prošlog tjedna tijekom dva popodneva održani su roditeljski sastanci za pripremu uoči tako važnog događaja kakav je odvajanje malog djeteta od članova obitelji i ulazak u novu društvenu zajednicu. Pripremu obavlja Predškolska ustanova »Naša radost« šestu godinu za roditelje djece jasličke skupine, a nakon višegodišnjih pozitivnih iskustava prvi put ove godine odlučeno je da se slična priprema provodi i za roditelje trogodišnjaka i četverogodišnjaka ako prvi put dolaze u vrtićku skupinu. 

Pripremljene su i brošure sa savjetima zašto i kako postupno upoznavati dijete s novom sredinom. »Polazak u jaslice znači prekretnicu u životu djeteta i njegove obitelji. To su prvi koraci u osamostaljivanju i izazov za razvoj djeteta, a za roditelje nova uloga u potpori djetetu«, stajališta je Jasmine Kukić, pedagogice dvadesetogodišnjeg iskustva i sugovornice roditelja na sastancima za pripremu.

 

Gradnja povjerenja

 

Mada će djeca u vrtiće poći u rujnu (oko 400 male djece u jasličke i još toliko trogodišnjaka u obdanišne skupine), pripremni razgovori s roditeljima obavljaju se u lipnju da bi imali mogućnosti u svojim obiteljima i na radnim mjestima isplanirati vrijeme koje će tih prvih dana zajedno s djecom provesti u boravku. »Cilj susreta s roditeljima jest da se informiraju i pripreme za sve što ih očekuje u rujnu, u razdoblju adaptacije njihove djece na jaslice i obdanište. Roditelji novoupisane djece dobiju osnovne informacije o tomu što je adaptacija, kako djeca reagiraju, što to za njih znači, kakva je to prekretnica u životu djeteta i koja je uloga roditelja u potpori. Počinjemo u lipnju da bi roditelji imali vremena pripremiti se, ali pripremiti i djecu, jer ovaj program podrazumijeva njihovo aktivno sudjelovanje tijekom adaptacije djeteta, što znači da je potrebno odvojiti određeni broj slobodnih dana«, kaže Jasmina Kukić.

Preporučuje se, a to se pokazalo dobrim i u dosadašnjoj praksi, da u prvom tjednu boravka uz dijete u novoj sredini ostaje i roditelj, i to svega dva sata, te da skupa dođu u vrtić i odu doma. Tek u drugom tjednu, kada dijete upozna okruženje i nova lica, preporučuje se da ostane bez roditelja, ali i tada kratko, do dva sata. Treći je tjedan predviđen za pripremu djeteta da ostane na spavanju u podne, mada se period za ovaj osjetljivi događaj može odužiti. »Neki optimalni period organiziranja adaptacije je tri tjedna. Ali, naravno, ne mogu svi roditelji odvojiti toliko vremena. Mogu se smjenjivati mama i tata, a dobro je ako im upomoć priskoče i druge djetetu bliske osobe, baka ili djed, možda stariji brat ili sestra, tetka… Kada se postupno prolazi program očekuje se da u četvrtom tjednu djeca prihvaćaju ostanak bez roditelja, primaju obroke, sudjeluju u aktivnostima i ostanu na spavanju«, iznosi sugovornica.

 

Što su pokazala istraživanja

 

Smatra se da prisustvo roditelja uz dijete u prvim danima u jasličkoj skupini, kao i postupno produživanje boravka (da ne ostaje odmah cio dan i ne odmah na spavanju) pridonosi da dijete ne trpi posljedice naglog odvajanja. »I roditelji su sigurniji i mirniji kada imaju priliku provesti izvjesno vrijeme uz dijete i upoznati aktivnosti u sredini u kojoj će ga ostavljati. Nije svejedno na koji način će dijete doživjeti odvajanje od obitelji i polazak u jaslice jer psihološkim istraživanjima je dokazano da rana neadekvatno izvedena adaptacija, odnosno odvajanje od obitelji, ostavlja dalekosežne negativne posljedice po psihofizički razvoj. Djeca koja su doživjela naglo odvajanje, u kasnijem razdoblju života kad god je neka situacija promjene, novine, reagiraju s pojačanim stresom, možda i emocionalno neadekvatno. Tada polazak u školu, promjena posla, preseljenje, udaja, ženidba, dakle, sve što u životu predstavlja bitno drukčiji način funkcioniranja i promjenu, može prouzročiti tenziju i reflektira pojačan stres. A mi toga vrlo često nismo svjesni, niti tražimo uzroke u tim ranim razdobljima života«, kaže Jasmina Kukić.

Također ističe da uz odgovarajuću pripremu i senzibilitet za emocije djeteta, polazak u jaslice

može biti vrlo poticajan za opći razvoj, razvoj govora, socijalizaciju, komunikaciju s vršnjacima, obogaćuje igre i sl.

»Plač je moguć i kod adekvatno pripremljenog djeteta. Odvajanje od roditelja za koje je emotivno vezane doživljava kao nešto nelagodno. To je plač tuge što nije sa svojim roditeljima. Ali, ako se dijete neadekvatno odvoji, odjednom, onda je to plač očajanja i straha da će biti ostavljeno, što je sasvim druga emocija. Zato ni kao roditelji, ni kao profesionalci nemamo pravo to činiti svojoj djeci, osobito jer su istraživanja dokazala koliko je bitno postupno i pažljivo dijete uvesti u novi svijet radi sigurnosti u kasnijim životnim razdobljima.«