Arhiv tekstova

Kome se nije žurilo, a naumio je napravit salašarski domazluk, dobrim prija nego su zaboli ašove u zemlju za temelj, obično je posadio dračove okolo mista kudan će napravit ogradu avlije i ledine. Mladi dračovi se u proliće dobro uvate i posli dvi-tri godine u proliće su njim kresanjem tirali krunu uvis. Kad se napravi salaš i ogradi ledina, okolo sa spoljašnje strane dračovi su pravili makar mali lad i pomalo sputavali zaukane vitrove. Dok nisu napravili salaš u njivi su nikoliko godina oko dračova sijali strna žita koja nisu gušila rast drva, nit su mladi dračovi pravili toliki lad koji bi smanjio rod litine.

Čeljacki salaš je na takom mistu u domazluku, da su iz njeg na vidiku vrata staja i korlata i da se do nji i izmed nji što manje tabana. 

Avlija je u domazluku misto na čijem su rubu čeljacki salaš, staje i pomoćna zdanja. Velika je  koliko triba u njoj za komotno okrećanje kola s upregnutim konjima. Bilo ko da dođe na kolima u domazluk obično se zaustavi prid čeljackim salašom, a tamo se i dočekivaje i ispraćaje gosti. Po lipom vrimenu od Đurđeva do Mijolja čeljad prid salašom najčešće u ladu pod orom  idu (jedu), a to misto njim odmini u tušta čemu i čeljacku sobu za dana.

Najveći dio avlije je zatravljen, pa se u njoj pravilo malo blata ili prava. Ako se dio puta kroz avliju ili nezatravljen dio avlije posli kiše makar malo izjamavio, čim je zemlja promanila oma se jama izravnala donetom zemljom.

Od druma ili atarskog puta išo je put u salaš i kroz avliju u atar na njivu. Ovaj put su često hasnirali jel su u parasničkim kolima, išli na njivu ili drumom digod sa salaša. Ako se salaš naslanjo na ortački put, onda je kapija često bila u ogradi s boka na ledini i isprid, ritko kad iza čeljackog saslaša.

Iako raspored zgrada u salašima (staje, košara, volarica) nije isti, one su svudan što bliže čeljackom salašu jel u njima ima vazdan posla od ranog jutra do smiraja. Ako unutri kogod orca, pravi nereda, domaćin to ispravi: konj skine ular, odriši se krava, vrte se po staji i prave nemir, i sl. Malo dalje od staja je svinjak, u njeg se ne iđe često, a i iz obora se širi ne-ugodan miris, najviše u kanikuli kad ajer stane (nema strujanja zraka). Blizo čeljackog salaša, s boka, napravljeni su kokošinjci da se noćom mož čut ako kogod nepozvan u njemu gazduje  oko pileža (krade ga). Blizo salaša je i ambar, a iz salaša na vidiku su i pokrovi žitni jama u avliji.

Obično je isprid čeljackog salaša cilom dužinom zemlja flasterovana, a od njeg su široko na dvi-tri ciglje flasterovane od zemlje malo višlje staze do staja, bunara i pomoćni zgrada, listava tavanski vrata i od staja do korlata. Isprid staja i obora staze su široke da priko nji mož progurat natovaren tragač i kolica sa pićom i đubretom (stajnjakom).  

Najstariji čeljacki salaši pravljeni su naspram ulazne kapije uzdužno, posli i popriko, u avliji i to uvik tako da je čeljacka soba s dolnjaka, a iz nje je dobar pogled na put s kojim se iđe u salaš. Tavanska vrata, ako su spolja, uvik su na zabatu čeljacke sobe. 

Guvno je najčešće s onu stranu ograđene ledine, a u malo većem gazdaluku najčešće je podiljeno i na jednu i drugu stranu salaša, ako je salaš malo dalje od druma ili atarskog puta. Na velikim domazlucima, sa stotinak i više lanaca zemlje, guvna su pravili na tri, pa i na četri mista. Ako grom ili štogod drugo zapali jedno guvno u njemu ne mož utrnit vatru, a ako je guvno na više mista neće izgorit sva pića (kabasta rána) i nastor.

Većinom su oko čeljackog salaša obično tarabama sjednani ograđena bašča i često manji vinograd i po di koja kruška, često rodna nacika. U bašči su žene sadile cviće za ukras i da ga uvik imadu ponet na groblje ili pod svoj atarski križ koji je dalekim salašima odminio crkvu.

U uvratinama njive bio je manji vertarluk (povrtnjak) u kojem su sadili zeleniš za ilo, osim maka, bostana, krumpira i grava, koje su sadili obaško na njivi ili med kuruzima dalje od salaša.