Arhiv tekstova

Ovoga puta priča o fotografiji za temu neće imati prošlost, nego neposrednu sadašnjost staru svega mjesec dana. Glavni akteri ove priče su otac i sin, Marinko i David Vujković Lamić, koji su tijekom središnjeg vikenda svibnja (11.-13.) motorkotačem hodočastili u Međugorje, na tradicionalno motohodočašće na kojem sudjeluju bikeri iz država neposrednog okruženja. Storiju o ovom lijepom i nesvakidašnjem vjerničkom doživljaju ispričao nam je tata Marinko, koji je po drugi puta vozio relaciju od Subotice do Međugorja.

»Put prema Hercegovini smo moj trinaestogodišnji sin David, kojemu je ovo bilo prvo moto hodočašće, i ja započeli prvo odlaskom do subotičke katedrale, izmolili molitvu za put i zaputili se motorkotačem Suzuki GSX 600 R prema našem više od 600 km udaljenom odredištu. Neposredno nakon što smo prešli u Hrvatsku, kod Vinkovačke šume smo naišli na jednog kolegu bikera koji je, također, krenuo u istom smjeru, ali je ostao bez goriva jer je vozio na rezervi u namjeri da tankira u susjednoj Bosni. Donio sam mu goriva s obližnje benzinske crpke i potom smo skupa nastavili put do Međugorja. Putna trasa vodila nas je daljnom rutom Orašje – Modriča – Doboj – Zenica – Sarajevo – Mostar, gdje smo se malo odmorili i potom nastavili do konačnog odredišta našeg moto hodočašća. Put je trajao oko 12 sati, jer se tijekom vožnje striktno pridržavam prometnih propisa i svih zadanih ograničenja brzine.

 

MEĐUGORJE

 

Susret bikera na moto hodočašću u Međugorju svake godine okupi brojne ljubitelje moto sporta koji se tijekom tri dana druže na prostorima ovog glasovitog svetog mjesta.

»Prvoga dana, u petak, stiglo je negdje oko 200 bikera, ali ih je sutradan u svečanom defileu bilo sigurno tisuću. Uz to, mnogi od sudionika motohodočašća su tijekom prijepodneva pohodili i Križevac, sudjelujući na križnom putu, te navečer na svetoj misi i blagoslovu motorkotača. Nakon svega, navečer je započela svojevrsna moto fešta na kojoj su se svi sudionici hodočašća družili uz prigodnu rock glazbu, uživajući u ljepoti zajedništva i prijateljstva. Želio bih spomenuti izuzetnu gostoprimljivost naših domaćina, prije svih predsjednika njihovog biker kluba iz Međugorja, čiji smo bili gosti na spavanju u apartmanima koji se nalaze u neposrednoj blizini svetišta. Također, zanimljivo je istaknuti kako smo David i ja, ovoga puta, bili jedini sudionici motohodočašća iz Srbije, pa smo na određeni način reprezentirali sve bikere s ovih prostora «.

 

KIŠNI POVRATAK

 

Dojam lijepog vjerničkog moto doživljaja pokvarilo je samo loše vrijeme koje je subotičke hodočasnike pratilo tijekom povratka za Suboticu.

»Kiša i hladno vrijeme, u jednom trenutku temeperatura je iznosila svega 5 stupnjeva, pratili su nas sve do kuće, pa je sinovljeva oprema počela propuštati. No, pripremljen sam i za ovakve situacije, pa sam iz dodatne opreme izvadio posebnu najlonsku vreću, i mogli smo nesmetano nastaviti put. Na koncu, puni dobrog raspoloženja i duhovno obogaćeni, nakon duge vožnje stigli smo sigurno u našu Suboticu. Svaki dolazak u Međugorje predstavlja za mene poseban doživljaj, osobito sveta misa i blagoslov motorkotača, uz osjećaj kako nas Gospa čuva na našim putovanjima. Vjerujem, ukoliko bude sve u redu, i na godinu ćemo se ponovno zaputiti prema Međugorju«, zaključio je Marinko priču o motohodočašću u Međugorje.