Arhiv tekstova

Pjesnici žive i kad umru, žive u svojim pjesmama, u svojim knjigama, pa tako i glasoviti Osječanin, Julije Njikoš, pjesnik, književnik, glazbenik, meliograf, kroničar, publicist, urednik i novinar, a prva mu je knjiga o bogatoj slavonskoj, baranjskoj i srijemskoj glazbenoj baštini »Kad zapjeva pusta Slavonija«, objavljena davne 1954. godine. Čuvajući uspomenu na njegov lik i djelo, »Šokačka« je »grana« upriličila divnu manifestaciju – »Dani Julija Njikoša«, i druga će biti najesen, no ovdje je riječ o prinosu osječke djece, učenika Osnovne škole »Vijenac«, koja su u jednosatnom programu priredila svojevrsni homage Njikošu, u naznočnosti kulturnih i javnih djelatnika, svojih učitelja i roditelja, te članova obitelji Njikoš, a nazočile su njegova supruga Vera Svoboda i kći Vesna Njikoš-Pečkaj, zaposlena u Generalnom konzulatu RH u Subotici. 

Bilo je tu pjesme, igre, kola, ali i starinskih običaja, poput čijala. Bilo je i starinskih naziva osječkih ulica i trgova, na kojima se u Njikoševo vrijeme i plesalo kolo, dakle sve ono o čemu je u svojemu plodonosnom opusu bilježio, pisao i govorio Julije Njikoš. Kroz tu programsku raskoš vodila su nas djeca, a njihova profesorica glazbenog Sofija Kožinek, pohvalila ih je javno. Ona i kolegica Anka Borić, podrobno su sve ovo istraživale skupa s djecom, još od početka školske godine, hodale s njima kroz Osijek, pronalazile knjige, prebirale po internetu, uložile dosta truda, ubacujući onodobne detalje koji su se divno uklopili u ovu priču o Juliju Njikošu. Nastojale su i uspjele svoj toj djeci, ukazati na bogatstvo tradicije i baštine, koju je Njikoš na svoj način obogatio, privoljeli ih da sve to zdušno prihvate, jer ta je baština ono čime se žitelji Slavonije i Baranje mogu ponositi. 

Ravnatelj OŠ »Vijenac« Stjepan Sokol otkrio je tajnu  dječjeg uspjeha. Oni u ovoj školi još od 1995. godine, kroz ovakve projekte, govore o glazbenim obiteljima Osijeka, pa su kroz malu školsku dvoranu prošle obitelji Branka Mihaljevića, Pere i Marte Nikolin i one koji se bave ozbiljnom glazbom, poput obitelji Cvetičanin, zatim zabavne, pa je tu gostovao i Kićo Slabinac, i svi koji nešto znače i koji su ostavili svoj trag u glazbenom životu Osijeka. Ovo doista rade iz srca i želja im je da generacijama  mladeži, koje prolaze kroz njihovu školu i onima koje će tek doći, uliju ljubav prema bogatstvu glazbenih ukusa grada i čitave regije.

I tako čitav sat, red priče, red pjesme, pa red kola i sve to propraćeno suvremenom video projekcijom, pa su posjetitelji, koji su napunili sportsku dvoranu škole »Vijenac« doista uživali. Uživala je i Vera Svoboda i kći joj Vesna, pa bilježimo njihove dojmove.

Vera Svoboda je iznenađena da mladež u tinejdžerskoj dobi, djeca koja uživaju u nekoj drugoj, suvremenoj glazbi, odlično umiju dočarati fragmente iz bogate slavonske i šokačke baštine. I vjeruje da je baš to dobro, da im ta glazba uđe u uho, jer ta ljepota narodnoga blaga i ta divna narodna glazba svjedočit će o njihovoj općoj kulturi, a kada se ovako mlada generacija bavi takvom glazbom, jamstvo je da će ta glazba uvijek naći put do srca novih pokoljenja. 

I kći Vesna je zahvalila djeci, ravnatelju škole i njihovim učiteljima, svima koji su omogućili da ova djeca na ovako topao i lijep način otmu od zaborava važne detalje iz bogate glazbene povijesti Osijeka i Slavonije. »Hvala im svima što su nas ovako divno proveli kroz rad i život mojega tate i njegov Osijek, koji će zauvijek ostati u pjesmama i knjigama moga tate, Osijek kojemu je poklonio svoje najljepše pjesme i čitav svoj život«, rekla je Vesna.