Arhiv tekstova

Kolekcionari sakupljaju zbirke srodnih predmeta i svi nastoje da njihove zbirke budu što cjelovitije i jedinstvenije. Karakterstika zbirki koje sakuplja Petar Skenderović ogleda se u tome što veliki dio čine knjige, molitvenici, časopisi, novine i stare fotografije koje svjedoče o kulurnoj baštini bunjevačkih Hrvata.

»Još kao dijete počeo sam sakupljati sličice nogometaša i klikere, kao i mnoga druga djeca, no to nije zahtijevalo mnogo novca. Tek kasnije, nakon zaposlenja 1981. godine, počeo sam se ozbiljnije baviti kolekcionarstvom, jer su za sakupljanje zbirki potrebna novčana sredstva. Prvo sam počeo sakupljati razglednice Subotice i okolice i preko njih zainteresirao se za povijest grada, kao i za povijest i književnost ovdašnjih Hrvata i tako su se moji kolekcionarski interesi širili. Počeo sam sakupljati i stare knjige, a poslije i suvremena književna djela bunjevačkih Hrvata. Sakupljam i stare fotografije. Imao sam sreću što je moj djed Marko imao stare molitvenike, a skupljao je i knjige, koje sam naslijedio«, kaže Petar Skenderović, kolekcionar, suradnik Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca, po struci elektrotehničar, zaposlen na željeznici.

 

Fotografije – izvor podataka o tradiciji

 

»Stare fotografije za svoju zbirku nabavljam od starijih ljudi, na razmjenama kolekcionara ili na buvljaku, gdje često odlazim, jer se tamo prodaje mnogo starih predmeta. Skupljam npr. fotografije na kojima se vidi naša bunjevačka nošnja. Interesantne su i tzv. vjenčane fotografije u dubokim ramovima. Običaj je bio da se nakon što se mladi vjenčaju uz fotografiju u dubok ram uklopi i vijenac mlade. U zbirci imam i takve fotografije. Imam i fotografije Scheuflera, koji je imao fotografski atelje u Subotici davne 1862. godine, kao i fotografije Agostona Teke iz tog doba«, kaže Petar Skenderović i navodi da su fotografije iz njegove zbirke izlagane na više izložbi.

»Primjerice, koncem prošle godine održana je izložba ‘Tradicijsko ruho Hrvata u Vojvodini’ u Zagrebu. Tom prilikom, među ostalim, izložene su i fotografije iz moje zbirke na kojima se vide starinske narodne nošnje koje pripadaju tradiciji bunjevačkih Hrvata. Drago mi je i što su fotografije iz moje zbirke uvrštene u fotomonografiju ‘Slikovali smo se’, čiji je autor publicist i kulturni djelatnik Naco Zelić. U toj knjizi su predstavljene fotografije koje prikazuju nošnju bačkih Bunjevaca.« 

Petar Skenderović sakuplja i značke vezane za Suboticu, a za svoju zbirku znački kaže da je interesantna, jer je oblik dokumenta o kulturi, gospodarstvu i sportu ovoga grada.

 

Kulturna memorija čuva identitet

 

»Glavni ‘krivac’ za moju zainteresiranost glede književnosti ovdašnjih Hrvata je Ante Sekulić. Te 1986. godine, kupio sam knjigu Sekulića ‘Narodni život i običaji bačkih Bunjevaca’. U to vrijeme nisam znao tko je Sekulić, jer nas to nisu učili u školi. Ta knjiga me je ponukala da se bolje upoznam s književnošću ovdašnjih Hrvata i tako sam počeo sakupljati njihova književna djela, dakle knjige koja su naša književna baština, a sakupljam i djela suvremenih bačkih hrvatskih pisaca. U zbirci imam preko tisuću djela naših pisaca, vodim svoju evidenciju, jer je nemoguće sve zapamtiti. Također, sakupljam i časopise i novine, a vrijedan dio moje zbirke su i molitvenici, kao što su molitvenici svećenika Blaška Rajića i Lajče Budanovića. U zbirci se nalaze i godišnji kalendari ‘Subotička Danica’«, kaže Petar Skenderović i kao primjer navodi da posjeduje komplet časopisa »Bunjevačko kolo«, koji je izlazio od 1933. do 1936. godine, te da zbirka sadrži i posljednji broj »Subotičkog glasnika«, koji je izlazio od 1873. do 1876. godine.

»Vidite, nedavno je svečano ovorena knjižnica Ivana Kujundžića i to je još jedan od pokazatelja brige i važnosti očuvanja naše kulturne baštine. Kulturna memorija naroda čuva njegov identitet. Čuvanje i sakupljanje naših knjiga je zato veoma važno. Također, važno je i da hrvatske udruge kulture čuvaju svoju dokumentaciju, a za očuvanje naše kulturne memorije veoma je važan i rad institucija kao što je Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i Novinisko-izdavačka ustanova ‘Hrvatska riječ’. Što se tiče mojih zbirki, sakupljam i dalje ih obogaćujem, a moju stariju kćer Jelenu  interesira književnost i povijest, pa se nadam da će ona jednoga dana nastaviti sakupljati i čuvati ove zbirke«.