Arhiv tekstova

Injekcija je jedna od onih suvremnih riječi koja može značiti svašta, a najčešće njome namjeravamo označiti potpuno i trenutačno rješenje. Krenimo od medicine: injekcijom nazivamo zahvat kada nam netko nešto ubrizga u tijelo. Najčešće je to neko cjepivo za koje nam uopće ne kažu od čega je, zašto je bitno, kako djeluje, što su posljedice, imamo li pravo izbora. To su farmaceuti odavno unijeli u zakon, pa smo u situaciji da borba za pravo izbora postaje skandal. Toliko vjerujemo onima koji nas cijepe, koliko duhovnim liječnicima nikada ne bismo. Vjerujemo da će nas efikasno i neupitno izliječiti od bolesti to što će nam netko ubrizgati malu količinu toga istoga. Na taj se način navodno stvara otpor prema bolesti, mada u posljednje vrijeme taj koncept biva preispitivan. No, i dalje, injekcija je kada nam se nabrzaka nešto riješi navodno efikasno, jer zaboravimo gledati dugoročne posljedice.

Tu su i financijske injekcije. Banke nam toliko vole pomagati, da ne znam što će nam uopće Crveni križ i humanitarne udruge. Financijske injekcije pomažu nam premostiti situacije. Naplata dolazi kasnije. Jedan problem rješavamo otvaranjem drugog. I tako ukrug. Ali, gledajući samo puki trenutak sadašnjosti, injekcija djeluje.

Injekciju imamo i u auto industriji, motore koji na drugačiji način dopremaju gorivo radi sagorijevanja. To doista neupitno pomaže. Možemo trošiti manje, a ići dalje. Štedimo novac. I zaboravljamo zašto uopće idemo tamo gdje smo naumili. Toliko je važno štedjeti, da putujemo sve više. Putujemo zemljopisno, ali pravo putovanje je unutarnje. Ljudi su ranije putovali kako bi upoznali nešto novo i transformirali se. Sada često putujemo kako bismo nešto na silu proveli, potpisali ugovor, prodali robu. Spaja li nas povećanje prijevoza, ili udaljava?

O injekcijama govore i političari. Oni toliko vole te magične izraze, ta mala čuda. Zaljubljeni su u ideju da se trenutačni problem riješi odjednom kako bi oni imali što pokazati u rukama, čak i ako će time svoje nasljednike gurnuti u dublju jamu. Od tih injekcija su mi jedino gore anti-injekcije. To je kada nam obećavaju da valja uraditi nešto loše, da bi nam kasnije bilo bolje. Kada su najavljivali smanjenje službenika, primili su nove. Govorili su o smanjenju plaća u javnom sektoru, a meni se čini da one rastu jedino u javnim poduzećima.

Mislim da injekcije u realnom životu nisu moguće. Moguće je jedino vrijedno raditi, ali ni to nikako ne jamči polučivanje uspjeha. Stoga gledam što čine naše vođe. Nekada ugasim ton i samo gledam sliku. Ne želim čuti prazna obećanja. Često vidim kako se ostalo svodi uglavnom na mahanje rukama. Čast iznimkama.