Arhiv tekstova

Osvajanjem naslova prvaka na IV. Euro-pskom prvenstvu hrva-tskih momčadi izvan domovine, reprezentacija Hrvata iz Vojvodine postigla je izuzetan uspjeh koji će zlatnim slovima biti upisan u sportskoj povijesti hrvatske manjinske zajednice na ovim prostorima. Četiri susreta bez poraza i veliki pokal namijenjen pobjedniku posve zasluženo se našao u rukama momčadi sastavljene od nogometaša iz desetak vojvođanskih mjesta koji s ponosom nose reprezentativnu majicu i njezinog vodstva koje  godinama s puno entuzijazma i ljubavi skrbi o njoj. Ovo je njihov veliki trenutak i riječ predajemo njima.

 

Marinko Poljaković, izbornik 

Veliki uspjeh i osvajanje naslova europskih prvaka plod je, prije svega, kvalitetne igračke postave i odlične organiziranosti cijele momčadi i vodstva koje se o njoj brine već godinama. Postignuti rezultati, tri pobjede iz igre i jedna nakon boljeg izvođenja kaznenih udaraca, potvrdile su pravi izbor nogometaša za koje se odlučio stručni stožer, a svi koji su otputovali u Beč pokazali su zavidnu želju za dokazivanjem, afirmacijom i igranjem u dresu reprezentacije Hrvata iz Vojvodine. Jedinstvo i sloga cijele momčadi i podređenost zadanom cilju, na koncu su materijalizirani osvajanjem šampionskog pokala i naslova najbolje hrvatske europske momčadi. Moram istaknuti i okolnost kako smo zbog spriječenosti nekih prvotimaca bili primorani tražiti adekvatne zamjene, ali smo zahvaljujući dobrim preporukama naših prijatelja sa strane dobili nove nogometaše koji su u potpunosti opravdali ukazano povjerenje i nametnuli se za buduća velika natjecanja. Ne bih želio izdvajati pojedinačna imena, jer svi koji su igrali zaslužuju veliku pohvalu, no ipak su igrači obrane i veznog reda iznijeli najveći teret i zahvaljujući njima je i ostvaren ovaj vrijedan rezultat koji nam osigurava izravan nastup na sljedećem svjetskom i europskom prvenstvu hrvatskih momčadi. Nikada nismo bježali od statusa favorita i pokazali smo kako smo svojim igrama i odnosom prema reprezentaciji na svakom velikom natjecanju uvijek spremni ići do samog kraja. 

 

Filip Ilovac, kapetan 

Svi susreti koje smo odigrali na turniru Europskog prvenstva bili su izuzetno teški, osobito prvi susret s najtežim protivnikom u kvalifikacijskoj skupini u kojemu smo uspjeli izjednačiti rezultat u posljednjim trenucima, a koji je nakon izvođenja kaznenih udaraca i odlučio budućeg prvaka, jer je u pitanju momčad koja je bila prvak na prošlom prvenstvu. U drugom susretu smo na poluvremenu gubili 1-2, ali smo u nastavku uspjeli preokrenuti rezultat i svladati švicarsku momčad Pajde, koja ima snagu drugoligaške momčadi. Posljednji susret, treći istoga dana, bio je protiv objektivno najslabijeg protivnika i poslužio je za opuštanje pred finalni duel. Protiv francuske momčadi, koju smo svladali zahvaljujući vrhunskim pogocima Godara Kekezovića, potvrdili smo svoju kvalitetu i dokazali kako zavređujemo šampionski naslov. Unatoč činjenici da smo ove godine bili oslabljeni neigranjem nekoliko igrača prve postave, koji zbog obveza u matičnim klubovima nisu mogli putovati u Beč, sve smo nadoknadili izuzetnom požrtvovanošću i zalaganjem u svakom susretu. Jednostavno, bili smo kao jedan i to je presudilo u ostvarenju ovog povijesnog rezultata. 

 

Petar Kuntić, koordinator reprezentacije

Vojvođanski su se Hrvati iz Beča s ponosom vratili u svoje sredine i klubove, proslavljajući šampionski naslov osvojen na IV. Europskom prvenstvu. Pored respektabilnog sportskog uspjeha, treba istaknuti i izuzetno primjereno ponašanje i odnos prema reprezentativnoj majici koje su pokazali svi nogometaši, što je u konačnici i nagrađeno velikim pljeskom gledališta nakon finalnog susreta odigranom na stadionu Admire u Beču. Za našu manjinsku zajednicu ovaj rezultat ima itekako veliki značaj, jer kako što obični građani ne znaju tko je predsjednik Argentine ili Portugala, ali itekako dobro znaju za Messija i Ronalda, tako od ovoga trenutka mnogi diljem brojne hrvatske dijaspore po cijelom svijetu znaju za Hrvate iz Vojvodine i njihovo nogometno umijeće. Ovaj sportski uspjeh krči put i otvara interes za promoviranje ostalih pitanja u vezi Hrvata s ovih prostora, jer to je i neizostavni dio susreta i druženja na ovako velikim natjecanjima, pa bi u budućnosti trebalo posvetiti više pažnje sportu kao vrlo fleksibilnoj metodi animacije mladih u razvijanju multikulturalnih odnosa kakvi vladaju u Vojvodini. Također, ovo bi trebalo potaknuti razvijanje novog načina organiziranja mladeži unutar zajednice, jer nisu svi za politiku ili folklor, a željeli bi istaknuti privrženost svomu narodu bavljenjem sportom. Ovaj šampionski naslov je upravo na najbolji način odgovorio na sve, jer nije lako biti ni prvak svoje ulice, ni svoga grada, a kamoli Europe u konkurenciji momčadi koje su u Beč stigle s mnogo većim financijskim proračunima i mogućnostima klasifikacije nogometaša koje su imali na raspolaganju. Uspjeh je zbilja velik i mislim kako u ovom trenutku još nismo ni svjesni njegove prave veličine, pa će možda morati proći i nekoliko godina da bi se spoznala sva veličina i značaj za hrvatsku manjinsku zajednicu na ovim prostorima.

 

Ivan Budinčević, tehniko

Osvajanje naslova na Europskom prvenstvu samo je nastavak naše serije odličnih rezultata, a sve je plod velikog entuzijazma svih nas koji smo od samih početaka uz nogometnu reprezentaciju Hrvata iz Vojvodine. Ovaj uspjeh je prilika za afirmaciju i svojvrsnu popularizaciju naše zajednice, a u konačnici i države u kojoj živimo.