Arhiv tekstova

U srcu Sonte, na prostoru omeđenom Vašarištem, ulicama Laze Kostića i Ive Andrića, te vrtovima kuća u Vuka Karadžića, na tri hektara zemljišta smješteni su objekti seoskoga vodovoda. Na prvi pogled ova površina djeluje poput najljepšega parka, samo po stupu s velikim okruglim rezervoarom izvana se vidi namjena objekta. Ukoliko se pođe bilo ulicom Ive Andrića, bilo Laze Kostića, nailazi se na veliku, uređenu zelenu površinu. Raj za oči su uredno pokošena trava, mlade sadnice, etno kutak u kojemu su smješteni  bunar s đermom, nekoliko starinskih uporabnih predmeta i figura kosca. Dalje, u dnu parka proteže se duguljasto, umjetno jezerce, za koje se tek od zaposlenih može doznati da je to ustvari kanal za prikupljanje otpadnih voda, doduše nestandardan, jer u njemu žive ribe, žabe i sve vrste bilja karakterističnih za vode stajaćice u ovim krajevima. U središte ovoga parka uklapa se neveliko zdanje od žute fasadne opeke, u kojem su smješteni vitalni dijelovi vodovoda, a malo dalje se  uzdiže, osiguran debelim čeličnim sajlama, veliki plavi željezni stup, na čijem je gornjem dijelu smještena golema srebrnasta kugla s rezervoarom koji nikada ne smije presušiti. Mnogima koji su službeno dolazili u sonćanski vodovod nisu nedostajale riječi hvale za izgled. 

 

Održavanje vodovoda

 

»Sonćani mogu biti ponosni na svoj vodovod koji se izuzetno dobro održava. Ne mislim samo na postrojenja, nego i na vizualni dojam. Sigurno je da bi mnogima u Srbiji Sonćani trebali poslužiti za primjer kako se može raditi i ono što nije u opisu redovitih poslova ovih radnika«, rekao je između ostaloga ravnatelj kulske »Sigme« Dragan Kapičić, prigodom prošlogodišnjeg otvaranja instaliranog postrojenja Hlorogen u vodovodu u Sonti.  Ovaj sustav mjesne vodoopskrbe u funkciji je od 1982. godine. Duljina mreže je 35 km, s 2000 kućnih priključaka i 80 hidranata. Prošle godine potrošeno je 187.300 kubika vode, što znači da se dnevno u prosjeku potroši oko 750 kubika, a u stvarnosti zimi svega 350, a ljeti i do 1350 kubika. Vodom ga opskrbljuju 2 bunara stara 30 godina, a pričuvni, već ranije izbušen, zatvoren je zbog pojave barskih plinova. Još jedan je izbušen u studenom 2010. godine i ovih dana odabran je izvođač radova na njegovom spajanju s cjevovodom i postavljanju elektronike. Povoljnost za mještane Sonte je dodjela bespovratnih sredstava po natječaju pokrajinske Vlade, namijenjenih upravo financiranju ovih radova, a isto tako i bespovratnih sredstava namijenjenom proširenju kapaciteta Hlorogena, postrojenja za elektrolitičku proizvodnju klora za dezinfekciju pijače vode, ugrađenog  u ožujku prošle godine. »Sustavom Hlorogen postići ćemo velike uštede na dulji rok upravo u svakodnevnoj potrošnji neophodnih sredstava. Natrijum hipoklorid, koji se rabi za dezinfekciju vode, proizvodi se prilično jeftino na licu mjesta. Tako se izbjegavaju i nemali troškovi prijevoza i skladištenja tečnoga klora, kojega smo rabili dosad. Izbjegli smo i skladištenje ove opasne tvari, koje je iziskivalo zamjetne troškove, a u procesu koji je kod nas sada u primjeni, za radnike ne postoji ni minimum opasnosti, jer su i upravljanje i kontrola cijelim postupkom daljinski. I, što je najbitnije, primjenom ovoga sustava udovoljavamo i svim suvremenim ekološkim normama, a od 2015. godine, sukladno europskim normama, bit će i zakonom zabranjena uporaba tečnog hipoklorida«, kaže voditelj vodovoda Siniša Dekan. Od 2002. godine on vodi ekipu od 6 ljudi, koji su zaslužni za goreopisano. 

Svakako, nije sve sjajno, u njegovom poslu često iskrsavaju i brojni problemi.

 

Problemi – starost bunara, naplata potraživanja

 

»Problem nam predstavlja starost bunara. Završetkom radova na spajanju novog, trećeg bunara, a našim sustavom ti problemi će biti otklonjeni. Velike probleme predstavljaju nam i vodomjeri stariji od 5 godina koje moramo zamjenjivati kolikogod nam to raspoloživa sredstva budu dopuštala. Ukoliko uzmemo u obzir tešku materijalnu situaciju, nekog velikog raskoraka između potrošnje i naplate vode u sonćanskim domaćinstvima nema. Statistički pokazatelji varaju, jer u dugovanjima građana za komunalije prikazuju se dugovi za vodu, odvoz smeća i dimničarinu. Imamo i veći broj kućanstava za čiju potrošnju vode zbog zakonskih odredbi nemamo mehanizme naplate, poput romskoga naselja i socijalno ugroženih kategorija. Veliki problem nam je i stambeno-poslovna zgrada u središtu sela, gdje su svi potrošači vezani za svega dva vodomjera, tako da su nam u praksi vezane ruke, jer ukoliko obustavimo vodu zbog nekoliko neplatiša, morali bismo ju obustaviti cijeloj zgradi. Nekorektni platiše vjerojatno znaju za tu situaciju i jednostavno, dug im se samo povećava«, kaže Dekan. 

Voditelj vodovoda po naravi svojega posla često je u pričama koje mu i nisu baš omiljene. Tako je i sada u srži problema oko najnovijega slučaja nenaplaćivanja »potrošene« vode. Po Sonti kruži priča da se pojedincima oprostio pozamašni dug, pa je ta situacija već dulje vrijeme i tema vrlo žučnih rasprava  na sjednicama Savjeta MZ. »Taj slučaj mi je poznat. Istina je da su potrošači imali enormna dugovanja, nastala zbog curenja vode van kontrole. Istina je i to da su obojica potrošača imala dugovanja dulje od godinu dana i ta dugovanja se po Zakonu o obligacijskim odnosima ne mogu naplatiti. Druga situacija koja ide u prilog tim potrošačima jest da su oba vodomjera starija od pet godina, tako da i po tom osnovu nismo mogli izvršiti naplatu. Kako Savjet MZ i Komunalno povjerenstvo nisu ništa riješili, pozvali smo obojicu potrošača, koji su bili spremni pokrenuti sudski postupak protiv MZ, razgovarali smo s njima i postigli kompromis. Manji dio duga su platili, tako da smo dobili bar nešto«, govori Dekan. 

Ponosan je na rad svoje male ekipe. »Od samog dolaska na ovo radno mjesto skupa s kolegama provodim u djelo ideju o uređenju okoliša. Tri hektara zemljišta nije lako održavati uz redovite radne obveze, no izdržavamo. Dokazali smo još nešto. Ova vodena površina ustvari je kanal za prihvat otpadnih voda od ispiranja filtara. Prije nekoliko godina pustili smo mlađ ribe, htjeli smo vidjeti hoće li preživjeti. Kako vidite, sada tu ima i šarana od oko 2 kg. Na tu temu sam više puta razgovarao s kompetentnim ljudima koji su mi pojasnili da u ovim vodama nema nikakvih opasnih tvari, u pitanju je samo višak minerala, tako da u vodi opstaju i biljke i vodene životinje«, završava razgovor Dekan.