Arhiv tekstova

Subotica je od davnina poznata po svojim golubovima i njihovim odgajivačima, a jedna od vrsta s kojima se ponosi svakako su i golubovi pismonoše, fantastični letači na duge pruge koji su u stanju prevaliti stotine kilometara u samo jednom danu. Priču o pernatim maratoncima, ljubimcima kojima je posvećen već više od četiri desetljeća, ispričao nam je njihov odgajivač Antun Križanović.

»Imam dosta iskustva u bavljenju golubovima pismonošama s obzirom da sam se prvi put natjecao pomalo davne 1969. godine, sa svojih tadašnjih četrnaest godina i do danas sam  ostao okupiran svojim dugogodišnjim hobijem i ljubavlju prema ovim plemenitim pticama. Ljubav prema njima mi je prenio otac koji se također godinama bavio golubarstvom, istina nikad natjecateljski, pa se može kazati kako je bavljenje ovom lijepom aktivnošću naša obiteljska tradicija.«

 

KRALJ GOLUBOVA

 

Kao što je lav svojevrsni kralj životinja, tako se i pismonoša, zahvaljujući svojim osobinama i inteligencijom smatra kraljem svih golubova. Zbog čega je to tako pojašnjava nam njihov dugogodišnji odgajivač i poznavatelj.

»Golub pismonoša je ptica nevjerojatnih sposobnosti koja je, usprkos često nepovoljnim vremenskim uvjetima i brojnim opasnostima, u stanju prevaliti tisuće kilometara  na putu do svog doma. U svom jatu imam primjerke golubova koji ‘u krilima’ imaju više od 50.000 preletenih kilometara, prelazeći godišnje i do 7.000 kilometara natjecateljski zadanih razdaljina.«

Kakva je konstitucija ovih malenih ptica kada uspijevaju izdržati navedene letačke napore?

»Njihova konstitucija je vrlo skladna, prije svega aerodinamična i opremljena jakim prsnim mišićima iako teži svega 400 grama, dok su u kljunu smješteni njegovi centri za orijentaciju zahvaljujući kojima se uspijeva tako dobro snalaziti u zračnom prostoru i nepogrešivo pronalaziti put do svog matičnog staništa. Smatra se kako orijentacija golubova pismonoša potječe od zemljinog magnetizma i sunčevih zraka, zahvaljujući kojima se ove ptice vode i traže putanju koja će ih vratiti doma. Ova vrsta golubova ne leti na velikim visinama, u prosjeku je to između 200 i 300 metara, ali zato, ukoliko je vjetar povoljan i puše im u rep, imaju sposobnost letjeti jako brzo, čak i preko 100 km na sat. Sve to izgleda pomalo nevjerojatno, ali je zbilja tako, jer su u pitanju izvanserijski letači koji se u zraku prilagođavaju svim mogućim situacijama žureći natrag svome jatu. Još nevjerojatnije se istinite zgode pojedinih izgubljenih  golubova koji su, nakon nekoliko godina lutanja, uspjeli pronaći put prema golubarniku iz kojeg potječu.«

 

ŠAMPION

 

Antun Križanović je ponosni vlasnik goluba koji je prije četiri godine osvojio prvo mjesto na prestižnom natjecanju »Tauris cupu« u njemačkom Magdeburgu, stigavši u najbržem vremenu do 907 kilometara udaljene Subotice.

»Tijekom ovog šampionskog leta moj je golub letio prosječnom brzinom od 82 km na sat i za 12 sati prevalio zadanu distancu od startne pozicije u Magdeburgu. Pored pobjede na ovom međunarodnom natjecanju, golub je osvojio i naslov prvaka države.«

Kakva je priprema jednog šampiona i iziskuje li poseban tretman?

»Golub natjecatelj se priprema kao jedan sportaš, pa je primjerice prije natjecanja nekoliko dana na blažoj, dijetalnoj ishrani koja se dva dana prije natjecateljskog leta sustavno pojačava. Ukoliko ptica nije dobro pripremljena, zna sletjeti na vodu, što se poslije vidi po nogama, jer optimalno pripremljeni golub nema potrebe za napojem tijekom leta. Nakon povratka s leta prvoga dana dobiva koprivin čaj i med, a drugoga dana ulje bijeloga luka za bolje prokrvljenje, sljedećih dana mu se daju elektroliti, kompleks B vitamina i pojačanu zrnastu hranu (10-12 vrsta) i grit koji potpomaže njegov sustav varenja. Ptice se cijepe najpoznatijim suvremenim cijepivima i puno toga se radi na preventivi mogućih oboljenja.«

 

TRENING  I KATEGO-RIZACIJA

 

»Tijekom zime golubovi miruju, a s proljeća se uparuju i nose jaja i tada započinje njihov trening. U biti, ove ptice uvijek žure kući u želji da vide svoju ženku i instiktivni nagon ih vodi prema kući. Ptice se nose u specijalnim kavezima i kontejnerima, na razdaljine od 20 do 50 km i postupno se uhodavaju za letove prije određenog natjecanja. Primjerice, ove godine smo krenuli tijekom prvosvibanjskih praznika, prva staza je bila Velika Plana, pa Paraćin, Niš, a četvrta staza je Leskovac, potom slijedi Đevđelija u Makedoniji, Sežana u Sloveniji, i potom slijedi Katarina (Grčka). Golubovi to dobro podnose i s uspjehom prevaljuju sve zadane relacije po nekoliko puta, ovisno o zadanim natjecateljskim rutama. Sve ove aktivnosti se odvijaju putem članstva u Golubarskom klubu Spartak, inače najstarijem u zemlji (osnovan 1955.), čiji sam trenutačno predsjednik. Također je važno istaknuti kako u suvremenom golubarstvu postoje dvije kategorije: sport, koja vrednuje rezultate s natjecanja, i standard, koji ocjenjuje pticu u eksterijeru. Kao aktivni sudac često sam u prilici suditi na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu, osobito u Hrvatskoj u kojoj imam puno prijatelja odgajivača u sredinama koje su poznate i priznate u kvalitetnom odgoju golubova pismonoša.

 

REZULTATI

 

Opće je poznato kako je sjever Bačke odavno poznat kao glavni centar kvalitetnog odgoja u državi, a Subotica kao najveći grad desetljećima drži primat.

»Subotica je oduvijek prednjačila u odgajanju kvalitetnih golubova i sjajnim rezultatima koji su postizale ptice iz ovog podneblja. Još 1972. godine sam imao golubicu prvaka Jugoslavije koja je 12 puta došla u plasman, imao sam zapažene rezultate na Balkanijadi, na Olimpijadi u Francuskoj sam imao tri goluba, već spomenuta pobjeda na ‘Tauris Cupu’ u Njemačkoj, prošlogodišnji sam nacionalni prvak na velikom natjecanju gdje su golubovi letjeli iz Sežane (Slovenija). I još mnogo drugih zapaženih rezultata ostvarili su moji golubovi tijekom proteklih godina.«  

 

ČIP

 

Tehnologija u mnogome unaprijedila golubarstvo, te je uz pomoć čipova i senzora moguća kontinuirana kontrola i informiranost o brojnim pojedinostima vezanim uz svaki let.

»Ptice imaju čipove u prstenovima koji se nalaze na nogama, a na ulazu u golubarnik se nalazi senzor i kada golub sleti automatski dolazi do računalnog registriranja, a navečer se isprintaju svi dnevni rezultati uz pomoć kojih se pravi konačni obračun postignutih natjecateljskih vremena. Postoji i sustav GPRS, kojim bi se putem interneta satelitski mogla locirati točna putanja goluba tijekom njegova leta, ali je to kod nas još uvijek preskupo.« 

 

ODNOS

 

Na koncu ovog zanimljivog razgovora o plemenitim pticama koje su  svojim letom u stanju »premostiti« ogromne razdaljine, interesiralo nas je kako se tijekom godina razvija interni odnos između odgajivača i goluba i je li moguć određeni oblik intenzivnijeg zbližavanja kako je to kod drugih životinjskih vrsta.

»Golub prepoznaje svog odgajivača i vrlo mu je privržen, no svaka ptica je zbog svog karaktera zasebna priča za sebe. Ova ptica u prosjeku živi oko 16 godina i tijekom tog vremena je normalno temeljem svakodnevnog kontakta da se razvije jedan bliži odnos. Imao sam svojevremeno jednog posebnog plavog goluba čija je markacijska oznaka bila D 041, koji bio jednom riječju perfektan i ‘samo što nije znao pričati’«, zaključio je razgovor odgajivač golubova pismonoša Antun Križanović.