Arhiv tekstova

Događaji koji su se odvijali koncem XI. i početkom XII. stoljeća u Hrvatskoj i Ugarskoj  generirali su mnoštvo rasprava u znanstvenim, ali i u političkim krugovima, osobito u doba nacional-romantizma. Neki kontradiktorni stavovi su »živjeli« ili su »oživljavani« i u posljednjem ratu na tlu bivše Jugoslavije. Danas su u hrvatskim i mađarskim znanstvenim krugovima stajališta uglavnom usuglašena i obje strane se slažu da su između Hrvatske i Ugarske bili »specijalni odnosi« koji su trajali osam stoljeća, što nije mala stvar. Naravno, ti »specijalni odnosi« nisu uvijek bili bez određenih konflikata, ali osam stoljeća je dugo razdoblje i u europskoj povijesti. Ovakva državna zajednica je bez premca najduža, a koja će uskoro ponovno zaživjeti, istina u drugim okvirima. Zapravo, o čemu je riječ?

 

Koloman u Hrvatskoj 

 

Ugarski kralj Ladislav I. (László I.) je na de facto ničijem teritoriju, u Slavoniji (Posavini) ustanovio pet novih županija i Zagrebačku biskupiju. Upravo prema njemu je jedno od najstarijih slavonskih sela Laslovo (Lászlófalva) dobilo ime. Umro je 1095. godine, a budući da nije imao sina, na tronu ga je naslijedio bratovljev sin Koloman (Kálmán). Ladislavova kći Piroska (grčki Eiréné) je bila udana za bizantskog cara Ivana Komnenosa II. (njihov sin Manuel Komnenos će odigrati značajnu ulogu u povijesti balkanskih prostora, ali o tome kasnije). Koloman je 1097. godine napao Hrvatsku – do sraza dviju vojski došlo je na planini Gvozdu. U toj su bici Hrvati poraženi, a kralj Petar je poginuo. Prema njemu je poslije planina Gvozd dobila ime Petrova gora. Pet godina poslije bitke na planini Gvozd ne znamo što se događalo na ovom prostoru jer nemamo izvore. Doduše, imamo jedno vrlo interesantno izvješće o Hrvatskoj iz 1096. godine. Naime, dio vojske I. krstaškog pohoda je prolazio kroz Dalmaciju i Raymundus de Agiles, dvorski svećenik vojskovođe Rajmunda IV. o hrvatskim predjelima piše kao divljim predjelima bez vlasnika, gdje »barbarsko« stanovništvo ne želi trgovati s njima i ne želi im biti vodič – radije bježe pred vojskom (ne bez razloga). »Zemlja Slavena je pusta, neprohodna, brdovita gdje tri tjedna nismo vidjeli ni divljač, ni ptice«. Drugi dio krstaške vojske je prolazio kroz Ugarsku i kralj Koloman je imao problema s njima, tako da je morao dvije grupe krstaša uništiti, jer su nastavili pljačkati i na ugarskoj zemlji. Npr. krstaši su 1096. godine zauzeli Zemun, odakle su oružjem istjerani. Kada je stigao najugledniji vojskovođa Bouillon Gottfrid, kralj ga je osobno sačekao na ugarskoj granici i pratio ga kroz Srijem do Zemuna. Za to je vrijeme njegova brata, kasnijeg jeruzalemskog kralja, držao u svom dvoru kao taoca (kako bi osigurao lojalnost, što je bilo uobičajeno u to vrijeme). Koloman je u to vrijeme započeo i rat s Kumanima i Rusima, te nije imao vremena sređivati prilike u Hrvatskoj.

 

Krunidba Kolomana za hrvatskoga kralja i Pacta Conventa    

 

Za vrijeme ratovanja na istoku, u Hrvatskoj se organizirao protumađarski pokret. Uvjerivši se da Hrvatsku ne može podrediti silom, Koloman je odgodio svoj pohod na Hrvatsku. Kolomana zovu i Mudri, Učeni (mađarski Könyves) jer je često primjenjivao i diplomaciju, kao i u slučaju Hrvatske. Očito se nagodio s 12 mudrijih plemića iz 12 hrvatskih plemena (XII nobiles saponciores de XII tribus Croacie), jer se 1102. godine u Biogradu na moru (Belgrad supra mare) okrunio i za hrvatskoga kralja. O ovom događaju izvještava Thomas archidiaconus iz Solina, te svom izvješću priključuje i imena 12 hrvatskih velikaša koji su se dogovorili s kraljem. Iz izvješća doznajemo još da ih kralj ostavlja na njihovim posjedima, da nitko iz spomenutih plemena kao i njihovi ljudi nisu dužni platiti poreze kralju, jedino su dužni na kraljev poziv, ako netko napadne kraljeve posjede, s deset konjanika krenuti do Drave o svom trošku, a dalje će troškove snositi kralj. Ovaj događaj se kasnije naziva Pacta Conventom. Od  ovog doba možemo računati osam stoljeća hrvatsko-ugarske zajednice. Isto razdoblje možemo podijeliti, uzevši u obzir teritorij Srijema, na tri razdoblja: od 1102. do 1526. godine (do bitke na Mohaču), drugo razdoblje je od 1526. do 1868. godine, do Hrvatsko-ugarske nagodbe, nakon koje je Srijem teritorijalno pripao hrvatskom kraljevstvu.