Arhiv tekstova

U Skupštini AP Vojvodine u ponedjeljak 4. lipnja održana je konferencija naziva »Nacionalna vijeća nacionalnih manjina u Srbiji – evaluacija rada, stanje i perspektive«. Ove godine je točno deset godina od osnutka prvih nacionalnih vijeća prema tadašnjem Zakonu o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina i nisu birana izravno, nego po elektorskom sustavu. Prvi zakon koji se konkretno odnosi na nacionalna vijeća nacionalnih  manjinama donesen je 2009. godine, prema kojem ona dobivaju široke ovlasti u područjima koja su bitna za zaštitu njihovih prava i očuvanje nacionalnog identiteta. 

Konferencija  se bavila značajem i ulogom nacionalnih vijeća u zaštiti prava nacionalnih manjina i očuvanju njihovog identiteta. Centar za regionalizam uz pomoć Fondacije za otvoreno društvo i potporu nacionalnih vijeća proveo je evaluaciju rada nacionalnih vijeća kako bi se vidjela valjanost zakonske regulative i prakse koja se prema njoj provodi s ciljem unapređenja i otklanjanja nedostataka. Izvješća i preporuke upućeni su Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, odnosno Ministarstvu prosvjete i obrazovanja. 

 

Pozitivni i negativni primjeri

 

Na konferenciji su govorili Radomir Šovljanski i Jelena Lončar ističući pozitivne i negativne primjere. Zaključci su da nacionalna vijeća nisu jednako aktivna niti jednako organizirana. Problem je i nestručnost članova nacionalnih vijeća, kao i to što neki od članova nacionalna vijeća vide kao mjesta za napredovanje u političkoj karijeri, a također postoji i razlika u pristupu i ostvarivanju odredaba Zakona.

Ravnateljica Fondacije za otvoreno društvo Jadranka Jelinčić kazala je kako su mnoga područja visoko harmonizirana s propisima Europske Unije, ali je provedba istih u praksu veliki problem. »Dosad smo kao predmet pažnje imali državu, tijela i način na koji oni ispunjavaju svoje obveze kada su u pitanju prava manjina, no i nacionalna bi vijeća  trebala biti izložena monitoringu i kontroli javnosti kao i odgovarati za način ostvarivanja tih prava«, rekla je ravnateljica, apelirajući na manjinske zajednice da u vremenima koja dolaze s novom Vladom porade više na realizaciji, a ne promjeni zakona.

Thomas Moore, zamjenik šefa Misije OESS-a u Srbiji, istaknuo je kako se konferencija održava u pravo vrijeme, prije formiranja nove Vlade, jer je to moment da se ukaže na važnost pitanja manjina u Srbiji. Prema njegovu mišljenju vlast u Beogradu se mora više angažirati, ali i vijeća moraju predložiti konkretne ideje i rješenja za unapređenje Zakona. Između ostalog, oni se  zalažu za reviziju postojećih zakona u području kulture i obrazovanja kako bi se usuglasili s namjenom Zakona o nacionalnim vijećima. Zakon također zahtijeva niz pravnih akata kako bi se osigurali tehnički detalji, poput zamjene predsjednika vijeća, što nije predviđeno postojećim zakonom. Vijeća zahtijevaju, kako je rečeno, aktivnu potporu i nadzor Ministarstva za ljudska i manjinska prava kao i Ministarstva prosvjete i obrazovanja. Također, moraju pronaći unutarnje mehanizme kako bi osigurali zastupljenost svih, različitih mišljenja  koja postoje u okviru manjinske zajednice, ali i pažljivo tretirati pitanje medijskih sloboda, jer svaki pokušaj regulacije sadržaja medija ograničava uredničke i novinarske slobode.

 

Primjeri dobre prakse

 

Primjere dobre prakse rada nacionalnih vijeća u području obrazovanja i kulture, suradnje nacionalnih vijeća s lokalnim samoupravama, kao i službenu uporabu jezika, predstavili su članovi nacionalnih vijeća slovačke, rumunjske, bugarske i romske nacionalne zajednice.

O problemima funkcioniranja nacionalnih vijeća govorio je i Andor Deli, pokrajinski tajnik za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice. On je ukazao na problem financiranja nacionalnih vijeća, osobito novijih i većih nacionalnih zajednica, što je povezano s infrastrukturom jedne nacionalne zajednice. Ukazao je na to da rješenje treba tražiti u nekoj vrsti namjenskoga i razvojnog financiranja potreba nacionalne zajednice, kao i na to da nacionalna vijeća trebaju  utvrditi svoje ciljeve i strategije, te se onda obratiti državi za neku vrstu programskog financiranja. O ovom problemu govorio je i Goran Bašić, zamjenik republičkog zaštitnika građana za prava nacionalnih manjina, koji je istaknuo da nacionalnim vijećima nisu potrebna državna tijela, zaštitnik građana ili nevladina organizacija, nego je potrebno da sama vijeća naprave agendu otvorenih pitanja koja bi bila osnova za izmjenu Zakona o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina. Aleksandra Vujić iz Vojvođanskog centra za ljudska prava istaknula je kako su nekada nacionalna vijeća predvodila kulturne elite koje su se sada udaljile od vijeća.