Arhiv tekstova

U petak 1. lipnja u povodu obilježavanja 100. obljetnice rođenja svećenika, književnika, bibliografa i prevoditelja Ivana Kujundžića Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata u suradnji s Hrvatskom čitaonicom i župom sv. Roka u Subotici priredio je program u okviru Godine hrvatskih velikana u Vojvodini. Program je započeo molitvom i svečanim polaganjem vijenaca na Kerskom groblju u Subotici, mjestu gdje je Kujundžić pokopan. Nakon toga uslijedilo je svečano otvorenje obnovljene Bunjevačko-šokačke knjižnice Ivana Kujundžića, koja na najbolji način svjedoči o radu i djelu ovoga istaknutog duhovnog i kulturnog djelatnika, kako u povijesti Crkve tako i hrvatskoga naroda u Bačkoj. 

 

Otvorenje knjižnice

 

Čast da otvore knjižnicu pripala je župniku župe sv. Roka mons. Andriji Anišiću i djelatnici Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Katarini Čeliković. »Ova je knjižnica već predstavljena javnosti i medijima prigodom otvorenja i svečanog blagoslova obnovljene župne kuće. Danas se, u povodu svečane obljetnice rođenja Ivana Kujundžića, svećenika, bibliografa, prevoditelja i pisca, prisjećamo i odajemo počast čovjeku koji je uložio veliki napor u očuvanje hrvatske kulturne baštine, čovjeku značajnom ne samo u ono vrijeme, nego i za nas tako da se njegova uloga, gledajući police ove knjižnice, zapravo ne može ocijeniti. Kada smo 1996. godine otvorili knjižnicu, u sklopu obilježavanja 100. godišnjice ove župe, ona je sasvim drukčije izgledala. Tada je Zavičajna knjižnica bila samo dio ove velike knjižnice koja je brojila desetak tisuća knjiga, periodike i različitih bibliografskih jedinica. Danas, zbog prostora u kojemu se nalazimo, ova je knjižnica specijalna, dakle zavičajnog je karaktera. Ona ima oko 700 naslova, uz koje ide i više primjeraka, u koje spadaju i njegovi prijevodi, njegove bibliografije i svo njegovo osobno stvaralaštvo koje sada čini trećinu knjižničkog materijala. U međuvremenu su dijelom knjižnice postala i djela svećenika Blaška Raića, pjesnika Jakova Kopilovića, Ane Gabrijele Šabić, Stipana Šabića, te prof. Bele Gabrića koji je svu svoju ostavštinu predao ovoj župi i ovoj knjižnici koju je osobno i osmislio.« Katarina Čeliković prisutnim je gostima predstavila fundus ove knjižnice – od monografskih publikacija, 30-ak naslova zavičajne periodike, kao i stare molitvenike koji predstavljaju i najvrjedniji dio ove knjižnice jer neki od njih datiraju čak iz 17. i 18. stoljeća. Cilj i svrha ove knjižnice je šira dostupnost, ali pod strogim uvjetima, s obzirom na vrijednost većine raritetnih knjiga. Dio knjižničkog fonda, kao npr. stari molitvenici i stara rijetka knjiga koja se nalazi u spomen sobi Blaška Raića, neće biti dostupni svima, nego će se isključivo u dogovoru moći dobiti pojedini naslovi i to u strogo znanstvene svrhe. Za kraj se Katarina Čeliković zahvalila Bernadici Ivanković, ravnateljici Hrvatske čitaonice i Oliveru Kajariju za nesebičnu pomoći pri uređenju knjižnice. 

 

Spomen večer

 

Nakon otvorenja knjižice uslijedila je sv. misa u crkvi sv. Roka, u kojoj je djelovao i sam Kujundžić. Nešto kasnije, iste večeri u čitaonici Gradske biblioteke održana je spomen večer u čast Ivana Kujundžića na kojoj su o njegovu bibliografskom, svećeničkom, književnom i knjižničarskom radu govorili prof. Jasna Ivančić, vlč. Lazar Novaković, prof. Vladan Čutura i prof. Katarina Čeliković. O njegovu životu i obnovljenoj knjižnici govorila je prof. Katarina Čeliković, pri kraju izlaganja apelirajući na sve one koji imaju neku od knjiga tiskanih u Subotici i Vojvodini, a tematiziraju pojedine aspekte života Hrvata u Vojvodini, ukoliko imaju želje, da ih daruju novootvorenoj Bunjevačko-šokačkoj knjižnici gdje će biti primjereno čuvane i gdje će se njima moći služiti svi zainteresirani. O Kujundžićevoj bibliografskoj djelatnosti izlagala je Jasna Ivančić, leksikografkinja Leksikografskoga zavoda Miroslava Krleže iz Zagreba. »Kada se u kulturi jednoga naroda pojavi potreba za prikupljanjem, popisivanjem i usustavljivanjem objavljenih knjiga, časopisa i članaka znak je to njegova samopoštovanja i samosvjesti. Prepoznavanju te potrebe prethodi naobraženost, zauzetost i ljubav mnogih naraštaja stvaratelja, a prepoznavatelj, tj. bibliograf najčešće je marljiv, samozatajan čovjek zaljubljen u pisanu riječ. Na širem planu hrvatske kulture i znanosti najveći bibliograf  i leksikograf bio je Mate Ujević, a u kulturi bunjevačko-šokačkih Hrvata bio je to Ivan Kujundžić«, istaknula je prof. Jasna Ivančić. O Ivanu Kujundžiću kao osobi od crkve i duha, ali i kulture govorio je vlč. Lazar Novaković. »Vjerujem da je pošteno odgonetavao svoj život, našu crkvu i naš hrvatski narod u Vojvodini koji je zadužio vrijednim djelima. Tko bude iskreno želio reći nešto o nama i našoj povijesti morat će se nezaobilazno pozvati na njegovo djelo«, zaključio je vlč. Novaković. Na samomu kraju spomen večeri prof. Vladan Čutura govorio je o njegovu književnom radu, konkretno o zbirci književnih crtica »Deran s očima«. Spomen večeri nazočili su mnogi uglednici iz javnog i kulturnog života hrvatske zajednice u Vojvodini, generalna konzulica Republike Hrvatske u Subotici Ljerka Alajbeg i mnogobrojni poštovatelji i poznanici Ivana Kujundžića.