Arhiv tekstova

Proteklo desetljeće bilo je pogubno za većinu  vojvođanskih brodogradilišta, koja su uglavnom propala i završila kao gubitaši nad kojima se nadvio stečaj. Taj scenarij nije mimoišao ni oba  brodogradilišta u Somboru – »Dunav« u Bezdanu i »Brodoremont« u Bačkom Monoštoru. Oba su otišla pod stečaj, a njihova imovina prodaje se na javnim dražbama. Priča je počela s privatizacijom kada upravljanje preuzimaju većinski vlasnici. Kako? To su na svojoj koži prvo osjetili radnici i mali akcionari bezdanskoga brodogradilišta koje je praktički još 2005. godine prestalo raditi. Monoštorsko brodogradilište opstalo je nešto dulje, ali je epilog bio isti, prekid proizvodnje i, na koncu, stečaj.

Hoće li ponovno oživjeti brodogradilište i hoće li za iskusne majstore biti novog posla ovisit će o onima koji na javnim dražbama kupe imovinu. Nemaju obvezu zadržavanja djelatnosti, ali se svi nadaju da će brodogradilišta ipak ostati ono što su bila i prije. »Dunav« iz već je dobio novog vlasnika koji, barem zasad, ne otkriva svoje planove, a prodaja  monoštorskog brodogradilišta očekuje se uskoro.

 

Prodano bezdansko brodogradilište

 

Novi vlasnik bezdanskog »Dunava«  je Miroslav Reljanović iz Hrvatske. On je brodogradilište, kao jedini zainteresirani kupac, platio 36 milijuna dinara. Ova kupnja mogla bi značiti kraj višegodišnjeg propadanja bezdanskog brodogradilišta, koje ne radi od 2005. godine. Stečaj je pokrenut prije dvije godine i to na inicijativu Narodne banke Srbije zbog blokade računa više od tri godine. Dug brodogradilišta je oko 300 milijuna dinara. »Najveći povjerioci su ‘Team’ iz Srijemske Mitrovice i ‘Niko’ iz Beograda. Imovina se prodaje u dvije cjeline. Prva cjelina su radionice, hale, oprema za proizvodnju, putevi i platoi, upravna zgrada, oprema, zalihe materijala, građevinsko zemljište od 1,87 hektara. Početna cijena za tu imovinu je 32,7 milijuna dinara. Cijena za drugu cjelinu znatno je manja, početna je 2,9 milijuna dinara«, rekao je prije javnog nadmetanja Vesko Žugić, stečajni upravitelj brodogradilišta »Dunav«. Jedini zainteresirani kupac za prvu cjelinu bio je Miroslav Reljanović, pa je imovinu brodogradilišta kupio po početnoj cijeni. Za drugu cjelinu, osim Reljanovića, zainteresirana je bila i tvrtka »Ilija Đurković« iz Bezdana, pa je Reljanović taj dio imovine kupio za 2.950.000 dinara, odnosno za 50.000 dinara više od početne cijene. »Rano je govoriti o planovima. Sačekajmo da se obave sve formalnosti oko kupnje«, rekao je Reljanović, koji je po struci neurolog. S obzirom da brodogradiliše nije prodano kao pravno lice, novi vlasnik nema obvezu nastaviti djelatnost, ali prema nezvaničnim informacijama on neće mijenjati namjenu i djelatnost. 

Brodogradilište »Dunav« iz Bezdana privatizirano je prije desetak godina. Međutim, vrlo brzo nakon privatizacije poslovi su stali, a preostali radnici upućeni su na rad u apatinsko brodogradilište, koje je također propalo. Mali akcionari godinama su pokušavali osporiti način na koji su većinski vlasnici došli do udjela u brodogradilištu, podnosili su tužbe tadašnjem Trgovinskom sudu, Višem trgovinskom sudu, Općinskom sudu u Somboru, obraćali su se za pomoć i lokalnoj vlasti, ali bezuspješno. Vlasnik bezdanskog brodogradilišta bio je »Danubius Team« iz Srijemske Mitrovice koje je osim brodogradilišta u Bezdanu upravljalo s još tri vojvođanska brodogradilišta.  »Nekada je u  brodogradilištu u Bezdanu radilo 200-300 radnika i u njemu su se pravili kompletni brodovi. Ponovno oživljavanje brodogradilišta Bezdan bi mnogo značilo, jer svako radno mjesto danas je velika stvar«, kaže tajnik Mjesne zajednice Bezdan Robert Horvat.

 

bez plaća Pravili brod za Nizozemce

 

Uskoro se očekuje prodaja i brodogradilišta »Terratrade Brodoremont« u Bačkom Monoštoru koje je također u stečaju. Većinski vlasnik tog brodogradilišta bila je beogradska tvrtka »Terratrade«. Prve godine poslije privatizacije bile su uspješne. Bilo je posla i to za stalnog kupca iz Nizozemske, tvrtka se pomlađivala i u jednom momentu mogla se pohvaliti da je po godinama radnika najmlađa u Somboru. Plaće su bile solidne, a brodogradilište je pomagalo i razne programe i aktivnosti u Bačkom Monoštoru. Kola su nizbrdo krenula 2010. godine kada su radnici zbog neisplaćenih zarada stupili u štrajk. Problemi su počeli tijekom izgradnje još jednog broda za stalnog kupca iz Nizozemske. Ispostavilo se da radnici o svojim zahtjevima nemaju s kim razgovarati, jer se Nenad Golijanin, vlasnik, više nije pojavljivao u Bačkom Mnoštoru. Obećanje da će osigurati nastavak proizvodnje nije ispunio ni drugi vlasnik Vladimir Šekrevski, pa je oko 130 radnika jedini spas vidjelo u stečaju. Stečaj je otvoren ožujka prošle godine, a kako je tada rečeno, radnicima se duguje 11 zarada, doprinosi za osam mjeseci, ukupan dug brodogradilišta tada je bio procijenjen na 330 milijuna dinara, a vrijednost imovine na 200 milijuna. Nitko od povjerioca nije bio zainteresiran za pokretanja stečaja, osim radnika, pa je na njihov teret palo 500.000 dinara koliko je plaćeno da bi stečaj uopće i bio pokrenut. Radnici su otišli na tržište rada, a sada se nadaju skoroj prodaji svoje nekadašnje tvrtke kako bi  naplatili  zaostale zarade, a možda se i vratili na posao. Stečajni upravitelj Milorad Veljović najavljuje da će javni oglas o prodaji biti uskoro objavljen. Neslužbene su informacije da zainteresiranih kupaca ima.