Arhiv tekstova

Kao da je dr. Emil Libman riješio sve što može očuvati od zaborava – dugim i upornim istraživačkim radom prikupio je bibliografiju zdravstvenih radnika u kojima će ostati zapisano ono što su u posljednjih gotovo 200 godina objavili, od izvještaja i radova iz daleke prošlosti do stručnih radova publiciranih u novije doba u zbornicima, stručnim časopisima, na kongresima... Pod nazivom »Građa za medicinsku bibliografiju Subotice (1828-2005)« izdanje je objavljeno 2008. godine (izdavači Historijski arhiv Subotica i Društvo liječnika Vojvodine – Srpsko lekarsko društvo, Podružnica Subotica), a potom i dopunsko izdanje 2011. godine s podacima koji se odnose na razdoblje do 2009. godine.

»Prvi pisani stručni rad potječe iz 1828. godine kada je diplomirao dr. Antonius Kovacs. U pitanju je njegova disertacija«, kaže dr. Emil Libman o razlogu što se podaci o publiciranim radovima zdravstvenih radnika u bibliografiji nižu upravo od 1828. godine. Bliži podaci o ovom pisanom tragu iz daleke prošlosti u knjizi su navedeni pod brojem 1123, a obuhvaćeno je ukupno oko 3500 radova. Procjenjuje se da registar imena na kraju publikacije sadrži oko 1700 autora iz ovog dugog vremenskog razdoblja.

Podaci za stručnjake

 

Građa za medicinsku bibliografiju ili pak medicinska bibliografija (oba su termina u uporabi), objedinjena je i publicirana kao pomoć struci – navodi autor: »Namijenjena je zdravstvenim radnicima, za uže stručno informiranje. Naime, zanimljivo je, praktično i poučno saznati što su prethodnici pisali o svojim iskustvima i područjima kojima su se bavili. Zanimljivo je i korisno onima koji svoje stručne radove pripremaju i predstavljaju kolegama i javnosti, ali i za sve druge u ovoj struci.«

Dr. Emil Libman je oduvijek smatrao da o važnim trenucima i događanjima treba bilježiti, pa se tome više posvetio još prije nekoliko desetljeća zapisima o Internističkom danima po kojima je Subotica bila nadaleko znana. I sam je internist po struci, gastroenterolog i ovim pozivom se bavio do odlaska u mirovinu 1992. godine. Kao čovjek vičan peru, od tada se mnogo više posvetio izučavanju zdravstvene zaštite u prošlosti ovog područja, liječnicima koji su tada radili, kao i okolnostima u kojima su obavljali svoj posao. Opisao je i vrijeme i nastanak današnje Bolnice, kao i bolnice koje su nekada postojale. Sačuvano je sve do čega se upornim istraživačkim radom moglo doći.

Kada dr. Libmana upitate gdje je nalazio podatke o bivšem vremenu i ljudima, on će kratko i zahvalno spomenuti Historijski arhiv, Gradsku knjižnicu, arhivu i knjižnicu Bolnice, odgovoriti tek u nekoliko rečenica, iako takav vid istraživanja zahtijeva veliku upornost, strpljivost, prelistavanje i iščitavanje opsežne povijesne građe, znanje nekoliko jezika na kojima su dokumenta pisana, poznavanje materije, mnogo vremena i iznad svega – mnogo volje. »Prve pisane podatke iz područja zdravstva nalazimo nakon 1743. godine kada je Subotica od Vojnog šanca postala Privilegirana kraljevska komorska varoš po imenu Szent Maria. Javljaju se i rade u njoj 1746. godine ranari – berberi a 1766. godine i neškolovane babice, kao prvi zdravstveni radnici. Školovani liječnici u Subotici rade od 1780. godine, a prvi liječnici podrijetlom Subotičani od 1832, prvo dr. Müller Jacobus, a kroz svega nekoliko dana za njim i dr. Vince Zomborčević, pa dr. Stojković itd.«

 

Nije sve počelo s nama

 

Uporno čuvajući prošlost od zaborava, bilježeći život i djela naših prethodnika, dr. Emil Libman istovremeno je pisao o svojoj struci i kolegama i iz novijeg vremena, opet za nezaborav potomcima. Tako je nastalo nekoliko njegovih djela u kojima se susreću daleka prošlost i sadašnjost, između ostalih: »Subotička bolnica od Uboškog doma do suvremenog stacionara« (1997.), »Istaknuti liječnici Subotice 1792-1992« (izdanje 2003.), »Liječnička društva u Subotici 1880-2005«... Dr. Emil Libman na ove teme piše i za više časopisa, »Medicinski pregled«, zbornike stručnih radova zdravstvenih ustanova, »Ex Pannonia« (Historijski arhiv), »Rukovet«, »Klasje naših ravni«, suradnik je Srpskog biografskog rječnika Matice srpske i Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca. Dobitnik je priznanja Društva liječnika Vojvodine za životno djelo 1995. i priznanja Grada »Dr. Ferenc Bodrogvári« 2003. godine.

Desetljećima posvećen istraživačkom radu nad zapisima o zdravstvu od davnina, dr. Emil Libman bi volio da ova opsežna prikupljena povijesna građa kroz stoljeća o jednom specifičnom području kao što je zdravstvo, bude podloga za izradu cjelovitog i sveobuhvatnog prikaza razvoja zdravstvene zaštite od prvih pisanih tragova do danas.