Arhiv tekstova

U Gradskom muzeju po-stavljena je izložba o čuvenom i svojedobno najvećem bojnom brodu Austro-Ugarske Monarhije Szent Istvánu, a za Subotičane je ona osobito zanimljiva jer je u posadi bio i priličan broj ljudi s prostora današnje Vojvodine, pa tako i iz Subotice.

Izloženi su dokumenti, fotografije, nacrti ali i originalni predmeti izvađeni s dna mora. Izložba je u Suboticu došla iz novosadskog Muzeja Vojvodine, a organizatori su Muzej Slavonije iz Osijeka i Povijesni muzej Istre iz Pule, koji i baštini priču o Szent Istvánu, budući da je on kao bojni brod bio stacioniran u pulskoj luci, koja je bila ratna luka austrougarske mornarice. 

 

U dubinama Jadran-skog mora

 

»Sagrađen je koju godinu prije svog prvog zadatka, a 1918. upravo u proljetno doba, 9. i 10. lipnja, kreće na svoj prvi zadatak, ali na žalost strada već tada. Talijanski motorni čamci ga torpediraju i on polako tone naginjući se na bok i nestaje u dubinama Jadranskog mora. Sada se njegova olupina nalazi negdje blizu Malog Lošinja«, kaže Svetislav Milanković, tajnik Gradskog muzeja.

Na Szent Istvánu je bilo oko 900 mornara, a stotinjak njih je tom prilikom stradalo. »U posadi je bilo dosta ljudi s prostora današnje Vojvodine, te postoje priče da su mnogi od njih stradali i imali velikih problema jer nisu znali plivati. Naime, oni su kao neplivači bili upućivani na zadatak na Szent István i radili su pomoćne poslove, dosta njih je bilo u strojarnicama, ložionama i prostorijama koje su se nalazile u potpalublju. Među časnicima je dakako bilo sasvim malo ljudi s ovih prostora. Zanimljivo je da su tijekom izložbe u Novom Sadu, a i ovdje u Subotici, prilazili posjetitelji i govorili nam kako je netko iz njihove familije bio u posadi broda. Djed našeg kolege iz muzeja je bio na Szent Istvánu, ali je upravo u vrijeme tog prvog ratnog pohoda dobio dopust, a druga priča, opet vezana uz jednog našeg bivšeg kolegu, govori kako se njegov djed spasio s broda tako što je na nekakvoj odlomljenoj dasci doplivao do obale. Mi govorimo da se nekako duh tog broda ili ljudi koji su tamo bili nakon gotovo sto godina vratio na ove prostore«, ispričao je Milanković.

 

Ponos austrougarske mornarice 

 

Szent István je bio vrlo moderan brod za ono doba i ponos austrougarske mornarice. Sagrađen je u riječkom brodogradilištu »Ganz & Comp. Danubuis A.-G.« i bio je jedan od četiri austrougarska ratna broda najboljih ofenzivnih svojstava i moćne udarne snage s 44 topova različitih dimenzija, četiri protuzrakoplovna mitraljeza i četiri podvodne lansirne cijevi. »Na izložbi je izloženo dosta originalnih predmeta koji su izvađeni s dna mora. Kolege iz Pule nam govore da ponekad obrada traje i godinu dana dok se predmet izvadi iz mora i da na uvid javnosti. Izloženi su predmeti vezani za tehničke detalje broda, zatim oprema koja je bila u salonima i koju su koristili časnici, servisi za jelo iz admiralskog salona, itd. Sve su to bili vrhunski proizvodi onoga doba, primjerice, češki porculan ili pločice od žolnai keramike koje su bile postavljene na palubama broda«, objašnjava Svetislav Milanković.

Prateći deo izložbe je i originalna video snimka koja je urađena s broda Tegetthoff i prikazuje potonuće Szent Istvána, te nekoliko malih pratećih materijala koji govore o pripremama za ronjenje, itd. Izložba je u Subotici otvorena do 10. lipnja, upravo do dana kada je brod potonuo.