Arhiv tekstova

Izgradnja prvih vila na Paliću počela je sedamdesetih godina 19. stoljeća, ali već 20 godina prije toga gradske vlasti financirale su izgradnju prvih objekata poput: Male gostione i pokraj nje prvog hotela, dvije prizemne trščare, koje su također služile za hotelski smještaj, počelo se razmišljati i o izgradnji Muškog i Ženskog štranda, a zasađen je i Veliki park s glavnim šetalištem, koje se u to vrijeme nije nalazilo na današnjem mjestu, a niti je park imao današnju formu. U tom ekskluzivnom prostoru počela je i izgradnja prvih privatnih vila. 

Tko je gradio te prve vile i kako su one izgledale, bila je tema predavanja povjesničara Mirka Grlice održanog u okviru manifestacije Dani sv. Urbana pred znatiželjnom palićkom publikom u prostorijama tamošnje mjesne zajednice. Tom prilikom on je iznio do sada neobjavljena istraživanja koja je s arhitekticom mr. Gordanom Prčić Vujnović započeo prije nekoliko godina. »To je bila dobra zamisao, međutim, i nju i mene poslovi su odvukli u drugom pravcu i ovaj posao je zastao. Premda ima podataka koji nisu do kraja istraženi, ono što smo do sada završili i istražili ipak zaslužuje da bude prezentirano javnosti«, rekao je Grlica.

Početak razvoja turi-zma

 

U rekonstrukciji tog dijela palićke povijesti istraživači su imali puno problema, jer, za razliku od Subotice, Palić nije imao razvijenu službu koja bi bilježila izgradnju i promjene na pojedinačnim placevima. Takva služba ustrojena je na Paliću mnogo kasnije od izgradnje prvih vila tako da o mnogima od njih nisu sačuvani projekti, niti građevinske dozvole, te istraživačima nije bilo lako utvrditi kada su one nastale, tko ih je gradio, kakve su bile njihove dimenzije, izgled, naročito zato jer je za najveći broj njih nestalo i fotografija. Stoga je kao najpouzdaniji izvor poslužio katastarski premjer Palića urađen 1888. godine. Iz njega se vidi da su s početka vile građene na ogromnim placevima koji su se prostirali od jedne do druge ulice, a kasnije su usitnjavani i sve više dobivali stambenu funkciju.

Zanimljivo je i kako su ondašnje gradske vlasti prepoznavale i učinkovito reagirale uvodeći novine civilizacijskog napretka Srednje Europe s polovice 19. stoljeća. Naime, u to vrijeme počinje se razvijati sve ono što danas podrazumijevamo pod pojmom turizma, odnosno putovanje na određeno mjesto s ciljem odmora ili liječenja. Na valu tih novosti vlasti Slobodnog kraljevskog grada Subotice iniciraju prva istraživanja sastava vode Palićkog jezera koja su svjedočila o tome kako bi se tu moglo izgraditi nešto poput tadašnjih toplica, koje su na prostoru Europe već privlačile turiste i postizale značajne ekonomske i medicinske rezultate. Tomu je pridonijela i izgradnja mreže željezničkih pruga kojima je bila isprepletena Austro-Ugarska Monarhija.

 

Vile uobičajenih fo-rmi

 

Jedna od prvih vila sagrađena na Paliću pripadala je Alojziju Poljakoviću, imućnom Subotičaninu koji je posjedovao i jednu od prvih katnih zgrada u gradu, u kojoj je danas Uprava poreza na Korzu. U njegovoj nekadašnjoj vili na Paliću danas se nalazi ambulanta, a pretpostavlja se da je podignuta 1873., kada je i upisana u knjige sreskog suda. U njoj je imao šest dvosobnih i dva jednosobna apartmana, i po tome je druga po veličini na Paliću, iza vile Simona Levayija koja je imala čak 19 soba za izdavanje. Poljakovićeva vila je bila vrlo jednostavne konstrukcije i pretpostavlja se da ima isti oblik kao i nekada, osim što joj nedostaje drveni trijem koji je bio okrenut prema šetalištu. Premda nije bilo precizirano propisima kako vile trebaju izgledati i arhitektima je bila ostavljena sloboda da iskažu svoju kretivnost, iz tlocrta se vidi da ipak nije bilo puno takvih koje su imale lepršave i asimetrične forme. Prve dvije takve su bile vile Lajósa Vermesa – Vila Lujza i Bagolyvár, izgrađene 1891. godine, za koje se još uvijek ne zna tko ih je projektirao.

Treća takva, koja odudara od uobičajene šablonske forme, pripadala je Wilhelmu Connenu, a projektirao ju je Ferenc Raichle. Vila je postavljena u središnji dio placa, ispred je bio lijepo uređeni park, a pozadi tenisko igralište, jedno od prvih na Paliću.

Zanimljiva je i priča o vili Klára, za koju se ne zna kada je izgrađena, ali dosadašnja istraživanja ukazuju na to da ju je podigla osobno vlasnica Klára Majoros, što je bilo vrlo  nesvakidašnje i neuobičajeno za žene onog vremena. Klara je, inače, dva puta ostala udovica, ali je najveći udarac za nju bilo samoubojstvo njenog prvog sina, te je poslije tog tragičnog događaja na drugom dijelu svog placa podigla kapelu sv. Urbana, koja i danas postoji na Paliću.