Arhiv tekstova

Po tragovima ostataka zemunica, donekle putrija, i najstariji salaša bunjevački Hrvata u subatičkom ataru, od sridine XVII. vika pouzdano možmo pratit kako su posli nji (posli) pravili salaše. 

Ima sačuvani nikoliko najstariji salaša napravljeni u XVIII. viku: Gerarda Tome Stantića iz Đurđina (samo na sliki), Vojnić Mijatovog iz Male Bosne (nedavno srušen), Kate Stantić iz Mirgeša, Jose i Martina Gabrića iz Verušića i stari Stantić Zizin salaš na Verušiću. O većini imamo slike (fotografije) i nacrt. Ovi salaši su oronuli, ali još uvik stoje i čekaje red na putu u vični pokoj, baš ko tice na poslidnji let ka otoku Wolf u Galapagosu. Po ovim salašima mož pratit razvoj bunjevački salaša do njevog sunovrata i polaganog nestanka od druge polovice XX. vika. 

Blagodati civilizacije (najviše pogonski motori i struja) i posli II. svickog rata društveni odnosi, salaše su priopravili u poljodilske domazluke, nalik na farme, koji pasiraje (zahtivima) životu i gospodarenju u civilizaciji s kraja drugog i početka trećeg milenija. Iako ove domazluke još zovemo salaši, oni to više nisu po biti. Većina od njih je salaš samo po mistu di je bio stari salaš.

Kako salaš nije pao s neba, a nema pismena o tom kako su nastali salaši bunjevački Hrvata, paštrim se to dokučit. Znamo da su naši stari dolaskom u ovaj kraj najpre(g) većinom živili (i) u zemunicama, a da su posli na mistu zemunica počeli pravit salaše.  Na to nas upućuju o tom oskudna pismena.

Meni se čini da su posli odlaženja Turaka iz ovog kraja imućniji počeli pravit salaš za nastambu. Mislim da su po di koji skromnije moći najprija pravili putrije. Mož bit i da su kuražniji, koji su zasnivali novu obitelj dok su još Turci kao zulumćari upadali u ovaj kraj, počeli pravit putrije tj. zemunice koje su (počele) izvirivale iz zemlje.

Putrije su poznate kao ukopane skromne nastambe i u sridnjem i južnom kraju izmed Tise i Dunava.

Pitam se možemo li možda putrij(ic)om zvat već spominjanu zemunicu u kojoj je živio Bruno Rudić u Mirgešu, nadomak Rakić kraja, još i u sridini XX. vika, a takom su mi je opisali Geza Mačković Jordan i Đula Rakić Vizin. 

U našem kraju o putrijama znamo po malom naselju u Kilvarošu, predgrađu Subatice. Rič je o naselju putrija na mistu od ondašnje gencije (danas postaje) danas bokternice, na gvozdenom putu Subatica-Bajmak, do nadomak Rogine bare, u boku i zaleđu kasarne (u madžarskim pismenima: Putri kaszárnya).

Ovo je upit na koje će možda koji istraživač dat potpuniji odgovor.

 

Nastanak salaša

 

Stočari koji su naselili pustare subatičkog atara nuz odranjivanje blaga bavili su se i ratarstvom. Za sebe su posijali i odranili toliko žita(rica) koliko njim je tribalo za sime, kruv i za josag. U to vrime (XVI. – XVIII. vik) tržište još nije bilo razvijeno ko u XIX. viku, pa se sa suviškom poljodilski proizvoda trgovalo namalo ili trampilo.

Zato su prvi salaši bili nastambe naspram zemunica sa više komocije i za (i) lagodniji život koji se (onda) namećo posli povlačenja Turaka. U takom društvenom stanju (stvorena je inicijalna kapisla (poticaj) za) bio je moguć nastanak salaša bunjevački Hrvata u subatičkom ataru, pa i šire.

 

Salaši u subatičkom ataru

 

Kad su naseljavali sridnju Bačku, a med došljacima najviše bunjevački Hrvati, smistili su se u pustare »trokuta Baja-Sombor-Subotica«. Salaše su u bačkim pustarama pravili i Madžari, Švabi i Srbi, pa i drugi došljaci, ali su u po di čemu salaši svakog od ovi naroda malko drugačiji. Najviše salaša u subatičkom ataru Bunjevci su napravili nuz dolove (vodotoci sa barskim raslinjem), od ričica Čik, i Krivaja s kracima, koje prisicaju naš atar. Dolove su vodom (su) obogatili i mistimični izvirci, a upozno sam ih kao dite u bajmačko-đurđinskom dilu dola. Posli sam dozno da ih je bilo i u drugim dolovima (Đurđin [Purgla], Naćvin [Kočanda], Vantelek, Verušić [Šinterija] i dr.). Zbog dobri prilika za život nuz dolove, u ovim kraju su odavno živili ljudi. O tom nam svidoče stare iskopine, a još i danas katkad izorani i u vododerinama izlokani starovinski predmeti i dilovi ljuckog skeleta (Đurđin, Naćvin, Kapunja.).