Arhiv tekstova

Nakon smrti hrvatskog kralja Krešimira IV. na prijestolu ga je (iz do kraja neutvrđenih razloga) naslijedio 1075. godine slavonski ban i hrvatski dux (knez) Dmitar Zvonimir. (Ladislav Heka smatra da je Zvonimir uz potporu Arpadovića dospio na prijesto). Hrvatski je kralj dao sagraditi trobrodnu baziliku kraj Knina, bogato je darivao crkve i samostane od kojih je darova najpoznatiji onaj dan samostanu svete Lucije u Baški na otoku Krku, koji je ovjekovječila poznata Baščanska ploča. 

Hrvatski kralj je stolovao u Kninu, uz pomoć pape Grgura VII.  koji je osigurao granice Kraljevstva, te mir i blagostanje u zemlji. Skoro istovremeno, 1077. godine, njegov šurjak Laszló I. (Ladislav I.) postao je ugarski kralj (kasnije proglašen i svecem). Ova dva vladara približit će još jače dvije kraljevske kuće Trpimiroviće i Arpadoviće. Oni su bili rodbinski vezani i preko mletačke familije duždeva Orseolo. Zvonimir je umro 1089. godine, bez izravnog naslednika, jer je njegov sin Radovan umro  u dobi od 17 godina (1083.), uz sina imao je i kćer Klaudiju. Hrvati nisu prihvatili njegovu udovicu kraljicu Jelenu za vladaricu, pa je  u Hrvatskoj počela borba za prijestolje, na koje je ustoličen  Stjepan II. koji je bio sinovac kralja Petra Krešimira IV., posljednji iz roda Trpimirovića. Kraljevska je vlast tada bila ograničena na područje oko Knina. Vlast preuzimaju njegovi banovi, župani i ostali velikaši. Vladao je kratko vrijeme, nakon njegove je smrti opet izbila borba za prijestol, na što su se dalmatinski gradovi priklonili Jeleni, točnije muškom vladaru iz njezine obitelji, a to je tada bio ugarski kralj Laszló I. 

 

Laszló I. se pojavljuje u Hrvatskoj kraljevini

 

»Petar Kakaunt,  splitski prior, te Petar Gušić su na čelu izaslanstva dalmatinskih gradova pošli u Ugarsku, gdje su kralju Ladislavu ponudili prijestolje i zamolili ga da u njihovoj zemlji uspostavi mir. Kralj je tu ponudu prihvatio, te je s njegovim prelaskom preko Drave počela i stvarna vlast ugarskih kraljeva na hrvatskoj zemlji.« Ovaj se događaj zbio 1091. godine i do današnjeg dana izaziva oprečna mišljenja unutar hrvatskih ali i mađarskih povjesničara, no ostaje neprijeporno da je kralj Laszló I. zauzeo područje između Drave i Save, koji je kasnije nazvan Slavonija (interesantno, mađarski izvori ga zovu Tótország). Osvojivši spomenuti teritorij bez većeg  otpora namjeravao je krenuti na ostali dio Hrvatske kraljevine, ali je na planini Gvozd (Alpes Ferreae) naišao na žešći otpor. Tijekom borbe je do njega stigla vijest da su Bešeni (Kumani) provalili u južnu Ugarsku, dakako na podstrek Bizanta, koji je isto imao aspiracije na dalmatinske gradove. Kralj Laszló I. je prekinuo pohod i požurio je u boj s Bešenima. Za vladara Slavonije postavio je nećaka Almoša (Almo, mađarski Álmos). Ugarski kraljević se, međutim, doskora (oko 1093. godine) suočio s otporom novoizabranoga hrvatskog kralja Petra (nepoznatog podrijetla) pa je 1095. napustio Slavoniju.

 

Organizacijske promjene u Slavoniji

 

Kralj Laszló I. (Ladislav I.) je na području Slavonije ustrojio županije po mađarskom uzoru, što je značilo da župane postavlja kralj i da se županija ne organizira po obiteljskom principu. To su bile teritorijalne jedinice: Zagrebačka, Varaždinska, Križevačka, Virovitička i Dubička županija. Kralj je ustrojio novu Zagrebačku biskupiju (između 1091. i 1094.) za čijeg je prvoga biskupa imenovao češkog svećenika po imenu Duh. Ovu biskupiju podvrgnuo je pod jurisdikciju Ostrogonske nadbiskupije. Papa Urban II. ovu kraljevu odluku nije odobrio (ugarski kralj je podržavao drugog kandidata za papu). No, ipak je Zagrebačka biskupija postala nasljednica biskupije u Sisku. U neposrednoj blizini biskupije László I. (Ladislav I.) osniva veliki posjed – Susjedgradsko-stubičko vlastelinstvo – čije je središte bila jaka tvrđava Medvedgrad. Oko biskupske stolne crkve formirat će se srednjovjekovni Kaptol, a s druge strane Gradec, koji danas čine povijesno jezgro Zagreba.