Arhiv tekstova

Na javnim površinama u Somboru je preko 22.000 stabala, šiblja i ukrasne živice. Ovi podaci  rezultat su trogodišnjeg rada na izradi katastra zelenila u koji je upisano svako stablo, živa ograda i šiblje, s osnovnim karakteristikama i ocjenom stanja. U drvorednim stablima dominira bođoš, a dvije trećine slabo je vitalno ocijenjeno, odnosno ima ozbiljna oštećenja. Nije lako u zelenom gradu kakav je  Sombor među 18 tisuća stabala izdvojiti one koji su jedinstveni. Ipak, među zelenim ljepotanima ima nekoliko onih koje poznavaoci te struke izdvajaju po rijetkoj zastupljenosti, starosti ili jedinstvenosti.

   

U katastru svako drvo

 

Sombor, koji slovi kao grad zelenila, dosad nije imao precizne podatke o broju, vrstama i stanju stabala i ostalog zelenila na javnim površinama. Podaci koji su sakupljeni u katastar zelenila rezultat su trogodišnjeg rada tijekom kojeg je pregledano svako stablo, šiblje ili živa ograda koji su unijeti u katastar. Time je Sombor postao prvi grad koji ima ovakvu bazu podataka o svom zelenilu. »Katastrom nisu obuhvaćena dva neurbanizirana dijela Sombora, a to su Goge i Josićko naselje, kao ni zelenilo u školama, vrtićima i drugim ustanovama. Na javnim površinama najviše ima  celtisa (bođoša) i to više od 7.000 stabala. Druga po zastupljenosti je lipa. Ono što zabrinjava jest da su drvoredne sadnice zamjenjivane voćnim i to najviše šljivom i višnjom. Takvih stabala je oko 2.000, a to je problem jer su  šljive uglavnom zaražene virusima, a višnje raznim bakteriozama. Među zastupljenije vrste spadaju i javor, orah, breza, tuje, kesten, hibiskus u živim ogradama, platan, bagrem«, kaže Biljana Slavnić iz botaničkog tima koji je radio na izradi  somborskog katastra zelenila. Osim brojčane evidencije u katastar zelenila unesene su i ocjene vitalnosti. »Oko šest posto stabala je za vađenje. Po sigurnost je opasno 21 posto. To su stabla koja imaju ozbiljna mehanička oštećenja i predstavljaju problem sigurnosti, jer su na frekventnim mjestima ili na mjestima gdje  mogu biti problem za imovinu i ljudski život.  Samo 157 stabala ocijenjeno je peticom, što znači da su zdrava, snažna i bez oštećenja«, kaže Slavnićeva. 

Katastar zelenila bit će dostupan građanima koji će imati informaciju o stanju zelenila na javnim površinama ispred njihovih kuća. Katastar će biti od pomoći i komunalnoj inspekciji jer će korištenjem podataka iz katastra lakše moći uočiti gdje su kritične točke i problemi. Ipak, katastar će najznačajniji biti za Javno komunalno poduzeće »Čistoća« koje vodi brigu o gradskom zelenilu. »Ovim katastrom završili smo popis. Pokazalo se da situacija, što se tiče zdravstvenog stanja, nije najbolja«, kaže ravnatelj JKP »Čistoća« Andrija Penzeš, koji je bio i menadžer projekta. Osim »Čistoće« u realizaciji projekta sudjelovali su Ministarstvo životnog okoliša, rudarstva i prostornog planiranja, Fond za zaštitu životne sredine i Grad Sombor. Katastar je pokazao da somborskom zelenilu treba ozbiljna obnova, ali Somborci, navikli na svoje bođoše, ne gledaju uvijek blagonaklono na sječu stabala. Međutim, u »Čistoći« kažu da su krenuli u plansku obnovu zelenila, a prvi će biti uređeni somborski vijenci. Tako je ovog proljeća posječeno 25 bođoša na Vijencu Vojvode Stepe Stepanovića, a na njihovo mjesto zasađeni su bođoši stari 15 godina. Uvezeni su i plaćeni po 150 eura.

 

Jedinstvene tise 

ispred županije

 

Za Sombor se vezuje epitet – grad zelenila, i to s razlogom, jer nema grada koji se može podičiti da ima drvorede čak u četiri reda. Bođoš je prepoznatljivo obilježje Sombora, ali ima i jedinstvenih primjeraka drugih vrsta koji su zanimljivi po svojoj jedinstvenosti i rijetkoj zastupljenosti. To su tise ispred Županije, celtis australis, kojih ima tek petnaestak stabala u središtu grada jer je u Somboru dominantna vrsta bođoša celtis occcidentalis, ginko ispred Narodne ljekarne, sekvoja  pokraj Hotela »InterNacion«, a po starosti se izdvajaju bođoši na nekoliko lokacija u gradu, još s kraja XIX. stoljeća. Među somborskim zelenilom, kao svojevrsni simbol, mogu se izdvojiti tise ispred znamenite Županije. Velikih tisa  ima još na Kalemegdanu, ali one nisu tako dobro održavane i vitalne kao somborske. »Te tise su posađene početkom XX. stoljeća. One mogu rasti stotinama godina, ali ne odgovara im ovo podneblje i neobično je da su ove naše toliko izrasle. Vjerojatno im odgovara tlo, jer je to nekada bilo močvarno područje  pa su podzemne vode vjerojatno još dostupne korijenu. Za svaki slučaj mi ih ljeti dodatno zalijevamo, redovito ih prihranjujemo i oblikujemo«, kaže Nadežda Radojević voditeljica »Zelenila« u JKP »Čistoća« i dodaje da tisa ima još u parku ispred Županije i u dvorištu, ali da nisu ni približno velike kao onih petnaestak ispred same Županije. Velika ozelenjivanja Sombora bila su krajem XIX. stoljeća, između dvaju svjetskih ratova i neposredno poslije Drugog svjetskog rata. Na nekoliko mjesta u gradu još ima bođoša posađenih krajem XIX. stoljeća, starih i do 120 godina. »Tipični primjeri bođoša iz tog prvog ozelenjivanja Sombora su bođoši ispred muzeja i kazališta, ispred galerije ‘Milan Konjović’. Za njih se procjenjuje da su stari od 100 do 120 godina. Promjer tih stabala je od 80 centimetara do jednog metra, a visina preko 20 metara. Sombor jest prepoznatljiv po bođošima, a dominantna vrsta je celtis occidentalis i tek pažljivim zagledanjem u masi tih bođoša može se uočiti celtis australis. »Od 5.000 stabala bođoša u središtu grada tek petnaestak ih je celtis australis. Ova vrsta ima pravo stablo i pravilniju krošnju. U Somboru ima nekoliko stabala ginka, ali po svojoj ljepoti izdvaja se onaj pokraj Narodne ljekarne i nema prolaznika koji ga nije zapazio, osobito s jeseni. Tu će vjerojatno ostati još dugo, jer je u katastru zelenila ocijenjen čistom peticom. Ginko je sam po sebi interesantan kao vrsta, jer se nije mijenjao milijunima godina. To je takozvana dvodomna vrsta koja ima muška i ženska stabla. Ovo stablo, pokraj ljekrne, imalo je dovoljno prostora, ništa ga nije sputavalo u rastu tako da se lijepo formiralo. Ginko je  vrsta koja sporo raste. Nemamo pouzdan podatak koliko je ovo stablo staro, ali procjene su da ima sigurno 50 godina. Ono može stotinama godina ostati tu, mada je svakom drvetu u gradskim uvjetima životni vijek skraćen sigurno na pola«, kaže Nadežda Radojević. Ginko je posebno upadljiv s jeseni kada odjednom cijela krošnja dobije boju zlata i tako ostane dok lišće ne počne opadati. »Ja bih izdvojila i sekvoju pokraj hotela. Ona je tu posađena prije nego što je građen izvučeni dio zgrade, ali se uspjela održati i svojom krošnjom  je nadvisila građevinu. To je vrsta kojom se može pohvaliti rijetko koji grad i mislim da ih u Vojvodini ima tek nekoliko. Sekvoje su stabla koja u Americi narastu toliko da se kroz njih prosijecaju ceste. To je vrsta koju rijetko napadaju bolesti i štetočine«, kaže Radojevićeva. Na platou ispred hotela raste još jedna rijetka vrsta, a to je liriodendron ili, kako ga još zovu, drvo tulipanovac. Ima veliki cvijet koji sliči lali. On je dobar za gradske uvjete jer osim lijepog cvijeta brzo raste. U ovoj priči o somborskom zelenilu treba reći  da zemljište i klima izuzetno pogoduju lipi. Međutim, njezina mana za gradske uvjete jest ta što sama, ukoliko nema dovoljno vode i hrane, odbacuje suvišne grane.