Arhiv tekstova

Zahvaljujući blagodatima svoga geografskog položaja i klimatskoj različitosti kontinentalnog i primorskog dijela, Hrvatska ima mogućnost uzgoja kvalitetnih sorti grožđa i razvoja vinogradarstva i vinarske proizvodnje. No, kako to izgleda u stvarnosti pojasnit će nam diplomirani inženjer agronomije Ante Krstulović, autor knjige »Vina Hrvatske« koja je doživjela dva izdanja zagrebačkog »Profila«. Ali, priča o ovom mladom hrvatskom vinarskom stručnjaku ima i dodirnih točaka s našim, vojvođanskim krajevima, obzirom da je oženivši Subotičanku Vlatku, čest gost sjevera Bačke prilikom obiteljskih posjeta, pa je tako i nastala ova zanimljiva priča.

»Do mog angažmana u pisanju ove knjige o hrvatskim vinima došlo je posve slučajno, na nagovor i prijedlog splitskog književnika Senka Karuze, koji je na otoku Visu pohađao tečaj za dobivanje vinarske licencije na kome sam budućim vinarima držao predavanja u vezi svladavanja potrebnih stručnih znanja i vještina uzgoja vinove loze. On me je preporučio ljudima iz ‘Profila’ i u ljeto 2007. godine je započeo moj rad na stvaranju knjige ‘Vina Hrvatske’«, otkrio je Ante Krstulović tajnu nastanka ove vrijedne vinarske knjige.

 

OBILAZAK HRVATSKIH VINARSKIH PREDJELA

 

Za potrebe prikupljanja faktografskog materijala u sljedećih je nekoliko mjeseci uslijedio stručni obilazak svih hrvatskih vinogorja i stotinjak hrvatskih vinarija koji su imali zadaću predstaviti jedno ili dva svoja vina, te u kraćim crtama predstaviti sebe i svoj dosadašnji vinarski rad.

»Ovisno o praktičnim situacijama i mjestima na kojima sam boravio, planirao sam  obilaske određenih vinarskih predjela. Moja je želja bila napraviti svojevrsni vinarski putopis uz pojašnjenja kako se vina rade u pojedinim hrvatskim regijama i vinarijama, uz opise njihovih proizvođača. Bilo je to iznimno zanimljivo iskustvo tijekom kojeg sam imao prilike upoznati mnoga vinarska mjesta diljem kontinentalne i primorske Hrvatske, doživljavajući i mnoge zanimljive događaje.

Tako mi se na granici Hrvatske i Srbije, tijekom jednog od obiteljskih posjeta Subotici, gdje sam prije svratio u posjet baranjskom vinogorju, Erdutu i iločkom kraju, dogodila zanimljiva zgoda. Prikupljeni vinski materijal uveliko je, po broju vinskih boca, premašivao dozvoljeni maksimum za prijelaz u drugu državu, ali sam carinicima predočio istinu o čemu se stvarno radi, uvjerivši ih kako su u pitanju uzorci i materijali za buduću knjigu i, nakon malo nevjerice, ipak uspio sve prenijeti u Srbiju i potom vratiti natrag u Hrvatsku«, nasmijao se Ante i nastavio priču na temu hrvatskih vina.

 

VINSKE SORTE 

KONTINENTALNE I 

PRIMORSKE REGIJE 

 

»Kao što je opće poznato teritorij Hrvatske ima dvije osnovne regije, kontinentalnu i primorsku, ali unutar njih postoje velike razlike pa bi podjela mogla ići i na podregije. Što se tiče sorti vina, u kontinentalnom dijelu dominiraju bijele sorte, od kojih ni jedna nije autohtona nego su uvezene, a glavna je svakako Graševina, kao jedna klasična regionalna sorta koju nalazimo i na teritoriju okolnih država poput Srbije, Mađarske, Rumunjske, sve do Slovenije i Austrije. Od drugih sorti, koje se uzgajaju u kontinetalnom dijelu, još bih izdvojio Zweigelt, također srednjoeuropsku vrstu, te francuske sorte poput Caberneta, Sauvignona. U pogledu primorske regije, osobito dolje u Dalmaciji, pretežito dominiraju domaće, autohtone sorte od kojih je najpoznatiji Plavac, koji se geografski proteže na potezu od Trogira do Dubrovnika.« 

 

PLAVAC – AUTOHTONA HRVATSKA SORTA

 

»Zanimljivo je kako je genetskom analizom utvrđeno kako su roditelji ove izvorne hrvatske vinske sorte Dobričić i Crljenak, dvije lokalne sorte, što potvrđuje i dokazuje njegovu izvornost, u vinogorju Trogira, Kaštela, Splita, Šolte. Smatra se kako je ovdje došlo do spontanog križanja navedenih roditeljskih sorti i postupnog širenja na teritoriju primorske regije. Radi se o jednoj kasnoj sorti koja iziskuje dosta sunca da bi dozrela i zbog toga je isključivo vezana za primorsku regiju, ne bi se mogla razviti u kontinentalnom dijelu. Zbog svojih karakteristika daje dobra vina koja sadrže dosta alkohola i posjeduju jake boje, koje umnogome ovise o dobrim, osunčanim položajima prema jugu, kao što su primjerice na Pelješcu, Dingač i Postup, potom hvarske plaže, te nagibi na otoku Braču. Ova sorta je dosta zahvalna za uzgoj jer daje dobar rod i dosta je otporna na mnoge bolesti, što je i uvjetovalo njegovu današnju raširenost. Jer, nekada u starijim vremenima naši ljudi nisu toliko marili za kvalitetu, već za mogućnost održanja na često nepristupačnim i sušnim terenima kakvi su česti u Dalmaciji. To je i jedna od velikih prednosti Plavca jer dobro podnosi sušu, za razliku od bijelih sorti koje bi se u takvim uvjetima jednostavno osušile.«

 

SUVREMENA 

PROIZVODNJA VINA

 

»Vinarstvo je danas doživjelo svojevrsnu unifikaciju i dosta vina se proizvodi iz tzv. Barrique bačvi (napravljenih od paljenog drveta koje pušta

okuse i mirise u vino) i dolazi do standardizacije okusa što po meni nije tako dobro, ali tržište jednostavno diktira svoje uvjete. Ovakva vina postaju na određeni način primamljivija, jer njihov okus biva nadopunjen i zavodljiviji. Tako dolazi do situacija da osrednje vino, stavljeno u barrique, poprimi npr. aromu vanilije ili kokosa iz paljenog drveta i široj publici postaje atraktivno. No, i ove bačve se nakon nekoliko godina ovine i prestaje njihov utjecaj na okus vina koje se u njima drži.«

 

KONKURENTNOST 

HRVATSKIH VINA

 

Na pitanje mogu li se hrvatska vina nositi s ogromnom konkurencijom glasovitih europskih i svjetskih vina, i na koji način mogu biti konkurentna u velikoj ponudi, Ante Krstulović daje svoje viđenje.

»Najbolji odgovor može dati aktualna statistika prema kojoj Hrvatska više uvozi nego što izvozi, a priča o nekoj većoj konkurentnosti i značajnijem mjestu u svijetu vina je pomalo napuhana od strane medija. Istina, ima puno vina koja bi mogla pronaći put do stranog kupca, ali on najprije traži neku domaću, autohtonu sortu koja je prepoznatljiva s ovih prostora, poput spomenutog Plavca ili recimo istarske Malvazije. Hrvatska izvozi svoja vina, ali su to relativno male količine da bi se moglo govoriti o nekoj ozbiljnijoj konkurentnosti. Još uvijek se na tom planu nije dogodio neki veći proboj na inozemno tržište, i sve se to svodi samo na pojedinačne domete jačih vinarskih kuća. Primjerice, vinarija ‘Carić’ s otoka Hvara, za koju u sezoni radim, je sada dogovorila probni izvoz za SAD i Kinu, gdje kineski kupac ne dovodi u pitanje cijenu, ali inzistira na kvaliteti. E, tu često dolazi do sljedećeg, većeg problema koji se događa kada se pojavi velik i ozbiljan kupac, a nije moguće osigurati potrebnu količinu koju on potražuje.« 

 

KVALITETA

 

»Vino najprije ne smije imati mane, poput oksidacije i gubitka arome, a ocjenjuju se boja, bistrina, mirisi, okusi i ukupni dojam. Kod bijelih vina dolazi do problema kada u bačve ili boce prodire kisik, uništavajući njihovu svježinu, dok tamne sorte napada retanomicija, određena vrsta kvasca koja stvara nepoželjne okuse. Tek ukoliko se ustanovi da određeno vino nema neke od navedenih mana dolazi do sljedećeg koraka, ustanovljivanja pozitivnih, kvalitativnih osobina. Prije svega, miris i okus koji su u skladu sa sortom, koji su trajni nakon što se vino popije i posjeduju perzistentnost. Za dobro i kvalitetno vino su potrebne godine, mnogo iskustva i znanja, jer vinarstvo je ipak jedan biokemijski proces koji zahtjeva temeljitije znanje da bi se izvukao maksimum iz grožđa«. 

 

PERSPEKTIVA 

HRVATSKOG VINARSTVA

 

Na pitanje kakva je perspektiva i što se na razvoju hrvatskih vina može očekivati u bližoj budućnosti, autor knjige »Vina Hrvatske« odgovara:

»Nekada je Dalamacija, u svoje zlatno doba, pod vinogradima imala 70.000 hektara, a sada cijela Hrvatska ima oko 25.000 hektara zasada vinove loze. Perspektiva razvoja se ogleda u usmjerenju na pro-izvodnje kvalitete, a ne kvantitete, te boriti se kvalitetom protiv niskih cijena jeftinih uvoznih vina. Najveći problem u budućnosti, što se kvalitetnog vinarstva tiče, ogleda se u kašnjenju razvoja privatnog vinarstva, jer se ranije forsirala kvantiteta i grožde je plaćano na kilogram. Ipak, postupno se posljednjih dvadeset godina hvata korak, ali je izuzetno važno oslanjati se isključivo na domaće, autohtone vrste i to je prilika za sve naše vinare. Hrvatska je atraktivna turistička destinacija u koju dolazi mnogo inozemnih turista, budućih potencijalnih kušača i kupaca dobrih izvornih sorti hrvatskih vina«, zaključio je razgovor autor knjige »Vina Hrvatske«, mladi hrvatski vinarski stručnjak Ante Krstulović.