Arhiv tekstova

Kako je vijest po svojoj izvornoj formi vezana za perfekt, zarad potreba čitatelja »Hrvatske riječi« i exkluziviteta teksta odlučili smo se jednu takvu posuditi iz futura. Na internetskoj stranici buduće Nove engleske političke misli – a koju će kasnije prenijeti svi ugledni časopisi u svijetu – jednoga će dana stajati revolucionarno otkriće: »Znanstvenici s nekoć glasovitog londonskog veleučilišta ‘Python’ ovih su dana dali novu definiciju čangrizavca. Po netom potvrđenoj studiji, na kojoj su ‘pythonovci’ intenzivno radili sedmadesetih godina XX. stoljeća, ovaj se humanoidni sisavac, svakoga jutra budi sa sve jačom željom za nervozom. Smisao bitisanja čangrizavca, tvrde vremešni ‘pythonovci’, ogleda se u tome da svoje raspoloženje tijekom dana prenesu na sve oko sebe i tako im zagorčaju život u perspektivi.«

 

Balada o Tužnom Srećku (d-mol)

 

Ako se pitate kakve veze čangrizavci imaju s ovim tekstom, ne zanovijetajte i čitajte dalje. Čangrizavci su, kao što vam je poznato, grupa humanoida koja dobrim dijelom popunjava rupe i u našem društvu, a nakon nedjeljnih predsjedničkih izbora – sva je prilika – život će im u perspektivi procvjetati do neslućenih razmjera. Slični ljenjivcima (Folivora, iz reda Pilosa), koji se kreću brzinom i do 1,5 metra u minuti, čangrizavci – iz naprijed opisanih razloga – jednostavno nisu stigli do biračkih mjesta, omogućivši tako svojim antipodovima iz reda klonova da im život u sljedećih pet godina učine još ružnijim, što automatski znači ljepšim. Zvuči paradoksalno, ali u tome im je pomogao i mnogi espeesovac, novoeuropejac sa stari praxis (iz reda Dachich), koji je, istina, na izbore izašao, ali se, zbunjen sličnošću reklamnog trika, opredijelio za njegovu napredniju varijantu. Uz već provjerenu rodbinu deesesovaca, staroantieuropejaca (iz reda florastog naziva Coshtunica i pripadajuće mu podvrste Mr. Ilich), naš je čangrizavac u nedjelju stigao do toliko željenog cilja: Carstva neuroze, neznanja i neizvjesnosti.

Stroge, ali pravične, Istine radi recimo i da se Tužni Srećko tijekom proteklih osam godina na Tronu svojski potrudio da im u sljedećih pet godina osigura uvjete u kojima će plivati k’o riba u ulju. Gajeći oko sebe kliku Masnih i Bahatih naš se Tužni Srećko za to vrijeme otisnuo od stvarnosti točno toliko koliko mu je u posljednjih mjesec dana prirodno stajao odnos s telićima, pilićima i ostalom živinom (uredno arhiviran u svim televizijskim kućama, prim. a.). Naslađivat će se, naravno, dežurni vukadinovići i ostali nopovci ovih dana do mile volje i drugim, ne manje bitnim, razlozima umanjenog uspjeha Tužnog Srećka, ali će sve njihove raščlambe biti sladostrasno začinjene skrivenim govorom Pobjede. Oni umjereniji svoj sud o Tužnom Srećku već su izrekli i on se može svesti u običnu frazu: »Ni tajminga, ni stajlinga«.

 

Poskočica za Veselog Mrguda (Gis-dur)

 

I što sad? Nakon što je Tužni Srećko u analizama dobio zasluženo vrijeme koje mu po starom protokolu političkog ukopa pripada, i jedni i drugi – naravno, na radost čangrizavaca – već su se bacili na još stariji obred matematičkog gatanja. Poput graha na stolu pomjeraju se ovih dana čitave brigade zastupnika i vijećnika s lijeva na desno, a u epicentru tektona (i sveopće pozornosti) nalaze se veseli espeesovci (iz reda Dachich), pri čemu nije nebitno spomenuti i potencijalno važnu ulogu deesesovaca (iz reda florastog naziva Coshtunica i pripadajuće mu podvrste Mr. Ilich). Aritmetičari i alkemičari, poput neliječenih kockara, kao ulog stavljaju svoj ugled ne bi li prvi pogodili vijesti iz budućnosti, sve da bi se kasnije, javno i u kavani, mogli samocitirati kod nas omiljenom poštapalicom – »jesam li ja rekao...«.

U vrijeme sveopćeg zadovoljstva – i sadista, i mazohista i kombinacije i jednih i drugih – pozabavimo se na kratko i uspjehom Veselog Mrguda. Za početak, preskočimo sve ono što o njemu već odavno znamo: od ideološkog oca, preko političkog pedigrea, pa do sklonosti za turbulencije kozmičkih razmjera. Zaboravimo na trenutak i sumnje u njegovo iskreno pokajanje i isto takvu želju da krene novim putem i zadržimo se malo na jednoj sitnici koja se (i službeno potvrđeno) omakla čak i najumnijim strukturama koje privremeno boravište imaju u samom središtu Stare Dame. Nastojimo li biti malo konkretniji glede posljednjega, mogli bismo reći kako je europska vidovitost daleko nadišla domaću. Jer, kako smo već rekli, dok se domaći aritmetičari i alkemičari iz petnih žila upinju napisati tjedni horoskop koji se odnosi na potez Andrićev vijenac – Skupština Srbije, najumnije europske glave poslužile su se nama za sada nepoznatom riječju tehnike u toj grani paraznanosti i na čestitku s adresom Veselog Mrguda nekoliko sati prije službenog zatvaranja biračkih mjesta u Srbiji kliknuli »enter«. Osim što sam ovaj čin stogodišnjeg gataoca u najmodernijoj 3D verziji i u izvedbi naprednjačkih europejaca pred svakog običnog smrtnika u Srbiji stavlja nemušto pitanje o smislu izbora kada se unaprijed sve zna, nejasan ostaje i odgovor iz nekih ranijih vremena. Recimo, zbog čega isti ti mudraci nisu požurili s čestitkom Le Penu prigodom drugog kruga predsjedničkih izbora u Francuskoj? Ili: što se stalno mršte i na samu pomisao imena i prezimena Viktora Orbána (iz reda Fidesz i pripadajućeg mu podreda Jobbik)?

Ako je odgovor unaprijed poznat, onda je posve svejedno kako će se u sljedećih četiri, odnosno pet godina ljuljati lađa srpska: s lijeva na desno ili obratno. Međutim, zarad sreće na početku opisanih humanoida koji prvi dnevni korak čine lijevom nogom, ali i čistih računa, idealnu trojku koja bi u tom razdoblju vladala činila bi osovina Nikolić – Dačić – Koštunica (sa sve pripadajućim mr. ilićima, boračorbama, olivermandićima, oliverakatarinama, bećkovićima i sličnim). Na izvjesnih pet godina hladnoće neka se barem netko ogrije. Napose Stara Dama!