Arhiv tekstova

Ukoliko se ostvari prognoza našeg sugovornika iz naslova, bit će mu uzaludan napor svih ovih godina da se izbori za prava svojih kolega koji svakodnevno rade u »tvornici pod otvorenim nebom«. Bitke s nekoliko ministara u posljednjih desetak godina past će kao prah na njivu, a borba protiv monopola prerađivača završit će kao jeftina pšenica u mlinu. Ipak, vođen ljudima, pred sebe i svoje istomišljenike, do »nedajbože dana«, postavio je isti cilj: razuvjeriti samouvjerene u vlastito sveznanje i suočiti se s dojučerašnjim prijateljima i suborcima na traktorima i blokadama. Kako je sam Miroslav Ivković izbjegavao koristiti imena, neka od njih potražite u prošlom, ali i ranijim brojevima »Hrvatske riječi«. Za početak razgovora, naravno, slijedi pitanje o kojem se od sutra 48 sati službeno šuti.

HR: I nakon ovih izbora stvari glede sastava Vlade ostaju po starom. Može li se u takvoj postavci očekivati nešto novo kada je riječ o poljoprivredi?

To je u ovom momentu teško reći, jer smo u proteklih nekoliko godina imali istu Vladu, a na čelu Ministarstva poljoprivrede ljude iz iste stranke. Ipak, agrarna se politika razlikovala kao i sam pristup poljoprivrednicima i njihovim organizacijama. Nažalost, čini mi se da će se opet sve svesti na čovjeka koji će biti ministar, jer je agrarna politika i prethodna tri-četiri puta ovisila o jednom čovjeku. 

HR: Hoće li poljoprivrednici nešto promijeniti? Deklarativno, udruge su zahtijevale da se bez njih ne donosi nijedna odluka koja se tiče poljoprivrede, ali se ipak sve završavalo na jednostranim dopisima koji iz Ministarstva nikada nisu dobivali odgovor dok traktori ne bi blokirali ceste.

Činjenica jest da je suradnja između Ministarstva i poljoprivrednika u posljednje vrijeme loše funkcionirala, napose stoga što se Ministarstvo opredijelilo na suradnju samo s organizacijama ili pojedincima koji su im govorili ono što su željeli čuti. Drugim riječima, Ministarstvo nije uvažavalo realnost nego se pokušalo skriti iza pojedinaca koji, umjesto da su predstavljali poljoprivrednike, hvalili su mjere Ministarstva. To je, naravno, rezultiralo prosvjedima čije ćemo efekte tek vidjeti. Mislim da takav oblik suradnje s budućim Ministarstvom ne može donijeti dobre rezultate, jer smo na kraju ipak vidjeli kamo vodi lažno prikazivanje stanja i ovakvi stavovi poljoprivrednika.

HR: Uoči i nakon prosvjeda bio je primjetan sukob unutar Asocijacije poljoprivrednika, ali i unutar nekoliko drugih udruga. Mnogi članovi tvrde kako je u pozadini svega i tu politika.

U tri najveće asocijacije u Srbiji – Asocijaciji poljoprivrednika, Asocijaciji poljoprivrednika Banata i Klubu 100 P plus – došlo je do toga da su pojedinci iz tih organizacija zlorabili svoje mjesto i nanijeli im štetu, jer nisu reagirali na sve što se događalo u agrarnoj politici i Ministarstvu nego su tome davali potporu. Svjedoci smo da je zbog toga u Asocijaciji poljoprivrednika Banata smijenjen čovjek koji je bio na čelu. Svjedoci smo i toga da je čovjek koji je bio na čelu Kluba 100 P plus podržavao Ministarstvo, a najveći dio članstva aktivno je sudjelovao u prosvjedima. Nažalost, ni Asocijacija poljoprivrednika nije sudjelovala u prosvjedima, ali jesu ljudi koji se nalaze unutar nje. Sve to govori  da ljudi koji su se nalazili, ili se još nalaze na vodećim mjestima u tim organizacijama nisu uvažavali mišljenja članova. Zbog toga je došlo do razmimoilaženja i tek će do njih doći. Sigurno je da mora doći do promjena zato što se na ovaj način ne mogu predstavljati interesi poljoprivrednika. Stoga je i odgovor na tvrdnju o uplitanju politike u poljoprivredu potvrdan, jer je evidentno da stranke ne samo da pokušavaju, nego i uspijevaju vrbovati ljude na vodećim mjestima u organizacijama poljoprivrednika i onda njima manipuliraju. Nakon toga, isti ti ljudi u vodećim tijelima nastoje naći stranačke srodnike kako bi se pokušalo izbjeći situacije kakvima smo svjedočili koncem travnja kada smo ponovno izašli traktorima na ceste. Na sreću, najveći broj poljoprivrednika nisu članovi ni jedne stranke, kako bi trebalo biti i unutar vodstava udruga. Nažalost, i Udruženje poljoprivrednika »Subotica« na papiru je nestranačko i neprofitno, ali su se stranke i u nj uvukli u velikoj mjeri. To neće, niti može biti dobro, jer ni jedna stranka u Skupštini Srbije nije zastupala interese poljoprivrednika. Zbog toga i dalje mislim da udruge poljoprivrednika ne mogu biti mjesto gdje će se susretati stranački interesi, jer će to dovesti do cijepanja organizacija na stranačke kružoke. Naravno, tu se onda za poljoprivredu ništa neće moći učiniti, jer je to često u izravnoj suprotnosti s političkim interesima. Mislim da i sami poljoprivrednici trebaju o ovome ozbiljno razmisliti i shvatiti da nijedna stranka neće zastupati njihove interese ukoliko se za njih sami ne izbore.

HR: Ipak, kao nikada dosad o posljednjem se prosvjedu u javnosti, ne samo preko državnih medija, govorilo da je politički motiviran.

Još 2003., kada je ministar poljoprivrede bio Stojan Jeftić, bio je također prosvjed, a ljudi iz našeg okruženja bili su potpredsjednici u Vladi, pa ipak poljoprivrednici nisu podlegli utjecaju politike. Dvije godine kasnije, kada je ministrica poljoprivrede bila iz Subotice, bio je također prosvjed što opet nitko nije prepoznao kao politički motiviran. Isto je bilo i 2007. te sada ne znamo razlog zbog kojega mnogi ljudi iz naših organizacija žele prikazati kako je u pozadini posljednjeg prosvjeda politika. Možda je problem upravo u njima, jer su duboko ušli u tu priču i sada moraju odraditi ono što im je zadaća i zbog čega su privučeni u te stranke. Stoga i mislim da će poljoprivrednici i u sljedećem razdoblju biti u prilično teškom položaju ukoliko svoje organizacije ne budu ozbiljno reformirali, jer politika i stranke moraju ostati izvan njih.

HR: Što konkretno očekujete od skupštine Asocijacije poljoprivrednika zakazane 6. lipnja?

Sigurno je da će atmosfera biti napeta, jer vodstvo Asocijacije dobiva potporu od službene politike. Primjerice, svjedoci smo da je u povjerenstvo za sastavljanje uredbi Ministarstvo poljoprivrede uzelo ljude koji su podupirali dosadašnju mjeru o poticaju po količini proizvedene robe i koji nisu sudjelovali u prosvjedu. To dovoljno govori o tomu da Ministarstvo želi zadržati te ljude kraj sebe, zarad onoga što su dosada radili, zbog čega će im trebati i u budućnosti. Naravno, i organizacije unutar Asocijacije će se morati osloboditi tih ljudi što sigurno neće biti lako, jer ukoliko iza sebe imate Ministarstvo i državu kao potporu, onda će teže doći i do smjena i promjena. Ipak, nadamo se da će se raditi po statutu i da će i Asocijacija poljoprivrednika donijeti nove odluke i ljude koji trebaju voditi ovu organizaciju u interesu poljoprivrednika, a ne Ministarstva.

HR: Očekujete li veći proračun u poljoprivredi i koliko bi on riješio probleme u ovoj oblasti?

Realno, ne očekujem. Znamo da se dosad samo jedna stranka zalagala za veći proračun u poljoprivredi, a nisam siguran da će ona dobiti ovaj resor u Ministarstvu. Također znamo i svjedoci smo da je poljoprivreda jedina grana proizvodnje u ovoj državi koja radi i donosi profit i svi, pa tako i vodeće stranke, žele zadržati ovu oblast i njome upravljati. Na taj bi način one sebi osigurale bolji položaj nego ranijih godina, jer vidimo da su hrana i energija i na svjetskoj razini najznačajnije. Stoga i očekujem da će država u sljedećem razdoblju pokušati sa što manje vlastitog novca, a kroz političke odluke, utjecati na agrarnu politiku. Drugim riječima, očekujem da će država i dalje nastaviti politiku prema kojoj nije potrebno ulagati u poljoprivredu na način da se pomaže najvećem broju poljoprivrednika, kao i onima koji mogu doći na razinu da se mogu suprotstaviti europskim poljoprivrednicima. Mislim da ćemo i dalje imati situaciju u kojoj se želi reći da je prerađivačka industrija ta koja će spasiti našu poljoprivredu. To, naravno, nije istina jer su svugdje u Europskoj Uniji poljoprivrednici vlasnici prerađivačke industrije. Ovakva kakva je, prerađivačka industrija kod nas je potpuno beznačajna bez sirovina, jer tvornica bez njih ništa ne znači. Stoga je napose bitno da im država stvori uvjete za nabavu sirovina za preradu po cijenama daleko nižim u odnosu na tržište. Recept je jednostavan: u vlastitoj državi napravite takve uvjete da primorate poljoprivrednike da svoje proizvode predaju prerađivačkoj industriji po daleko nižim cijenama nego što su u zemljama u okruženju, a da im pritom uredbama o zabrani izvoza onemogućite plasman vlastite robe na ista ta tržišta. Po tome se vidi pozadina ove agrarne politike koja sve više pomaže prerađivačkoj industriji koja, evidentno, nije iscrpila sve svoje unutarnje mogućnosti. Odnosno, ne želi se odreći golemog profita kojega ostvaruje na ovakav način. Stoga se, za razliku od europske, koja se grčevito bori za tržište, za našu prerađivačku industriju slobodno može reći da je u potpunosti zaštićena i da je sve podređeno njezinom interesu. Zbog toga i imamo situaciju da joj je primarna proizvodnja sluga već punih 60 godina.

HR: Isti izraz, istina za buduće vrijeme, jednom ste već upotrijebili. Zbog čega tvrdite da će vojvođanski poljoprivrednici doista postati sluge na vlastitoj zemlji?

Rekao sam već da hrana i energija danas imaju najveću vrijednost. Stoga ne znam zašto se kod nas prikriva činjenica da će onaj tko bude proizvodio hranu i energiju ujedno i diktirati odnose na tržištu. Drugim riječima, države koje budu imale te resurse imat će i daleko povoljniji položaj u tržišnim odnosima u svijetu. To se kod nas vidi tako što restitucija, koja je trebala biti obavljena još prije 10 godina, nije još ni započela. Stječe se dojam da se zemlja koja je predmet restitucije želi dati nekome tko nije njezin pravni nasljednik i tko nema nikakve veze sa zemljoradnjom i poljoprivredom, a da pri tomu dobije površine koje u Europi nitko nema. Zna se da je prosjek posjeda u Europskoj Uniji 36 hektara, a u agrarno najrazvijenijim zemljama Danskoj i Nizozemskoj 16 hektara. To dovoljno govori o kako je u Vojvodini i Srbiji borba za oranice već uzela dovoljno maha i u sljedeće dvije godine će za njih biti grčevita borba. Na taj način ljudima koji veze nemaju s poljoprivredom omogućit će se veliki utjecaj i na domaćem i na tržištu u okruženju, a još i više na politiku u našoj državi. Drugim riječima, ukoliko znamo da jedino poljoprivreda kod nas donosi profit i kakav je njezin značaj u svijetu, onda nije teško zamisliti da onaj tko bude raspolagao zemljom moći će upravljati i politikom, odnosno državom. Dakle, kada kažem da ćemo postati sluge na vlastitoj zemlji, imam u vidu činjenicu da ni jedan poljoprivrednik nije mogao kupiti ni jedan hektar državne zemlje ili privatizirati ni jednu zadrugu ili kombinat. S druge strane, to isto je omogućeno ljudima koji se nikada nisu bavili poljoprivredom. Isto se može reći i za prerađivačku industriju, gdje među vlasnicima nema ni jednog poljoprivrednika. Mnoge su tvornice, nakon što su ih »kupci« opljačkali, zatvorene tako da danas nemamo ni jednu, recimo, mini mljekaru koja bi mogla konkurirati velikim sustavima, dok u proizvodnji ulja vidimo da su svega dva čovjeka vlasnici svih kapaciteta za njegovu preradu.