Arhiv tekstova

Slaven Bačić, predsjednik Hrvatskoga nacionalnog vijeća, u razgovoru za naš tjednik iznosi svoju procjenu rezultata predsjedničkih i parlamentarnih izbora, ostvarivanja manjinskih prava i položaja hrvatske nacionalne zajednice u svjetlu ovih izbora, kao i predviđanja u slučaju pobjede jednog ili drugog predsjedničkog kadidata u drugom krugu predsjedničkih izbora

 

HR: Kako ocjenjujete završene parlamentarne izbore, prvi krug izbora za pokrajinski parlament i prvi krug predsjedničkih izbora?

 

I ovi su izbori potvrdili da je biračko tijelo većinskoga naroda duboko podijeljeno, a razvodnica jest europska agenda zemlje. Međutim, antieuropejstvo u srpskom biračkom tijelu nema značenje koje ima u Norveškoj ili Švicarskoj, gdje je ključna ekonomska dimenzija. Ono je ovdje lukašenkovskoga tipa – čisto političko pitanje, pri čemu je izolacionizam začinjen nacionalizmom i manje-više otvorenim teritorijalnim aspiracijama ka susjednim zemljama i narodima, što gotovo u potpunosti potiskuje gospodarska i socijalna pitanja. Drugim riječima, na najširem političkom planu u Srbiji teško dolazi do otklona od anticivilizacijske Miloševićeve politike iz 1990-ih, što odražavaju i ovi izborni rezultati. Glede izbora u Vojvodini, karakteristična je, kao i dosad, nešto značajnija proeuropska većina u odnosu na ostatak države, ali i istodobni uspjeh desnih ekstremista koji su prošli cenzus. Međutim, kao rezultat dvadesetogodišnje baštine »jogurt-revolucije« ni sada u Vojvodini neće biti autonomnoga političkog života, nego tek provođenja međustranačkih dogovora iz Beograda. Glas nacionalnih manjina se, zbog postojećeg izbornog sustava, uglavnom slabo čuje, iako su one, kao i dosad, jasno proeuropski opredijeljene, budući da pripadnici manjinskih naroda uglavnom glasuju ili za manjinske stranke, koje su za europske integracije zemlje, ili za veće stranke, uglavnom liberalnije orijentacije. Dakle, u bîti izbori su malo toga promijenili!

 

HR: Koja su Vaša očekivanja glede drugog kruga predsjedničkih izbora?

 

Uvjeren sam da će, kao i prijašnjih puta, predstavnik demokratske opcije, uza sve manjkavosti svoje politike, dobiti većinu u odnosu na bivšega Šešeljevog radikala i dopredsjednika Miloševićeve vlade u vrijeme najtežih kršenja ljudskih prava u Srbiji koncem 1990-ih. Glasovi birača pripadnika nacionalnih manjina mogli bi biti na jezičku vage u drugome izbornom krugu, što se već događalo kod ranijih sučeljavanja ovih dvaju predsjedničkih kandidata.

 

HR: Jesu li za Vas iznenađenje ovih izbora rezultat SPS-a? Kako ocjenjujete uspjeh te stranke? 

 

Kako sam već rekao, na izborima je malo toga promijenjeno u bîti – pitanje je bilo samo komu će transferirati glasove nezadovoljno konzervativno biračko tijelo iz SNS-a i DS-a, što na globalnom političkom planu u Srbiji jedva nešto mijenja. Dio tih birača priklonio se bivšoj Miloševićevoj partiji zahvaljujući višemjesečnim populističkim nastupima njezina aktualnog predsjednika i prvog čovjeka policije, gdje je vrhunac bio skandalozno predizborno show-uhićenje petero Albanaca s juga Srbije.

 

HR: Kako će se ovi izborni rezultati odraziti na položaj ovdašnjih Hrvata?

 

Svakako će dio toga ovisiti o raspodjeli vlasti između ključnih koalicijskih partnera i dužnostima koje bi članovi DSHV-a obnašali na razinama vlasti. No, s druge strane, ukoliko gledamo sustav kao cjelinu, bojim se da neće biti velikih pomaka, jer nama sada nisu toliki problem nedostajući manjinski propisi –  iako i na normativnome planu još uvijek mnogo toga nedostaje, prije svega, usklađivanje Zakona o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina s drugim zakonima, a da ne postoji ni naznaka da bi se tome pristupilo –  nego njihova provedba, koja nedopustivo često zapinje! A situacija je teška i kod aktualnih aktera u vlasti, kakva je, primjerice, pomoćnica subotičkoga gradonačelnika za razvoj kulturno-prosvjetne djelatnosti i racionalizaciju školske mreže, koja javno propagira protiv Zakona o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina i ne poštiva mišljenja HNV-a u zakonom predviđenim oblastima koje se tiču hrvatske manjinske samouprave. Tim prije teže možemo očekivati pomake sada kada je ključni parlamentarni akter Miloševićev SPS, kao jedan od bastiona antimanjinske politike, koji će, da bi se priklonio uz demokratsku opciju, tražiti još veći kolač u vlasti, iako u zadnje 4 godine već drži ministarstva koja su vrlo značajna za manjinska prava, poput unutarnjih poslova i obrazovanja. Kako sva relevantna manjinska vijeća najviše primjedbi imaju na antimanjinsku obrazovnu politiku Ministarstva prosvjete i znanosti, te budući da je ova stranka izrazito probunjevački orijentirana, jasno je zašto idemo »puževim koracima« u oživotvorenju manjinskih prava Hrvata. 

 

HR: Smatrate li značajnim, glede položaja hrvatske manjinske zajednice, povoljan rezultat DSHV-a na ovim izborima nastupom u koaliciji? Zbog čega je značajno što će ovdašnji Hrvati imati zastupnike u lokalnim, pokrajinskom i republičkom parlamentu? 

 

Izborni sustav za skupštinu Srbije i dalje se temelji na miloševićevom zakonodavstvu, jer je cijela država jedna izborna jedinica, što nije naklonjeno manjinskim strankama, osim brojčano najvećim manjinama, kao što su Mađari i Bošnjaci, dok je za lokalne izbore propisan krajnje ne-uobičajen razmjerni, umjesto većinskoga izbornog sustava. U takvim uvjetima, opredjeljenje DSHV-a za ulazak u predizbornu koaliciju s DS-om bio je jedna od rijetkih realnih opcija, ukoliko se htjelo imati zastupnika u republičkom i pokrajinskom parlamentu, što je onda rezultiralo i koalicijom na lokalnim razinama. Tako u nekim općinama i gradovima imamo vijećnike, a bez koalicije ih možda ne bismo imali, dok bismo u drugim ionako imali vijećnike i da nismo bili u koaliciji, no ovako smo ih koliko-toliko dobili po koalicijskome sporazumu. Prije svega, ovdje je riječ o, za nas, neodgovarajućem razmjernom izbornom sustavu. 

Mislim da nije potrebno posebno naglašavati da je važno da Hrvati iz hrvatskih manjinskih stranaka budu zastupljeni u parlamentima svih razina vlasti, jer iako u njima sudjeluju i Hrvati iz drugih tzv. velikih stranaka, oni u prvome redu djeluju sukladno stezi njihovih partija, čiji se interesi puno puta razlikuju od naših kada su u pitanju manjinska prava, čega smo osobno svjedoci na sjednicama HNV-a.

 

HR: Je li za manjinske stranke jedino prihvatljivo rješenje politika zajamčenih mandata i treba li DSHV na tomu i dalje inzistirati?

 

Zajamčena zastupljenost manjina u parlamentu jest jedan od oblika pozitivne diskriminacije radi omogućavanja parlamentarnoga zastupanja manjina koji poznaje uporedno pravo. Ono je izričito predviđeno Sporazumom o zaštiti manjina između Srbije i Hrvatske iz 2004., i to je osnova našeg inzistiranja da Srbija napokon provede ono na što se obvezala. U regiji ovaj princip primjenjuju Hrvatska, Slovenija, Kosovo i Rumunjska, dok se Srbija opredijelila za smanjenje cenzusa za manjinske partije i tzv. prirodni prag za ulazak u parlament, ali i ovdje, kao i drugdje, tek polovično i sa zadrškom, jer nije istodobno predvidjela i smanjenje broja potpisa potrebnih za podnošenje izbornih lista za republičku i vojvođansku razinu. Zbog toga je provedba Sporazuma o zaštiti manjina, glede zajamčenih mandata na republičkoj i pokrajinskoj razini, jedan od naših političkih prioriteta, budući da je ulazak u parlament preko koalicijskih lista tek privremeno rješenje, jer se ne temelji na pravnoj obvezatnosti, nego na dobroj volji jednog aktera političke scene te što ga ograničava koalicijska stega.