Arhiv tekstova

Isplativost proizvodnje svile, a samim tim i uzgoj svilene bube, ili dudova svilca, vratili bi veliki broj sonćanskih gazda i gazdarica na željene pozicije iz polovice prošloga stoljeća. Uzgojem bube gazdarice bi znatno pridonosile kućnim proračunima, a gazde, kojima je dudovača još uvijek omiljeni medikament za liječenje mnogih bolesti, imali bi dobar razlog za sadnju bijeloga duda. Nekada su Sonćanske ulice bile urešene drvoredima dudova. Na ovoj fotografiji, staroj više od pola stoljeća, vidi se tadašnji Četvrti sokak. Vidljivo je da tvrde ceste nema, blatnjavi seoski put širok je »od jendeka do jendeka«, a pokraj jendeka su bili drvoredi bijeloga duda. U to vrijeme nije se mogla zamisliti kuća bez dobre rakije – dudovače. Domaćini bi uz pomoć svojih ukućana prikupljali slasne plodove – dudinje, »gnjucali« bi ih u velikim bačvama u kojima bi se fermentacijom dobivala »komina«, a kasnije, pečenjem, i rakija. U mnogim sonćanskim paorskim domovima uzgajana je i svilena buba, koja se hranila lišćem bijeloga duda. U najvećoj mjeri svilena buba je u Sonti uzgajana nakon dolaska izbjeglica iz Mađarske, pedesetih godina dvadesetoga stoljeća, a i susjedno selo Svilojevo svoj naziv je dobilo po uzgoju ove domaće životinje. Bez pomoći čovjeka svilena buba ne bi mogla opstati. Ima pet stadija razvoja. Od jajeta se pretvara u leptira koji obnavlja generaciju. Jaje je veličine zrna maka i od njega se stvara gusjenica, u početku teška svega 0,4 miligrama. Na kraju svojega  razvoja gusjenica je dugačka osam do devet centimetara i svoju duljinu poveća 10.000 puta. Upravo zbog tolikog uvećanja tjelesne mase svilena buba je fenomen. Za razvoj gusjenice potrebni su i određeni uvjeti. U prvom redu temperatura od 23 do 27 stupnjeva, a zrak mora biti vlažan od 60 do 90 posto, zatim regulirana svjetlost i adekvatan sustav provjetravanja. Kao i u cijeloj Jugoslaviji, uništavanje dudova i pomor svilenih buba zbili su se i u Sonti prije više od četiri desetljeća, u vrijeme velikih gospodarskih promjena. Sve prirodno mijenjalo se umjetnim, jer je tražilo manje rada. Tako su u tekstilu, pored svile, potisnuti i vuna, lan, pamuk i kudjelja. Brojne svilare u Srbiji ukinute su šezdesetih godina prošloga stoljeća, a skupi strojevi su uništeni. Sintetika se probijala na tržište razvijajući naftnu industriju i povećavajući potrošnju nafte kao najznačajnije sirovine. Najveće mogućnosti za uzgoj svilene bube i svile i danas se pružaju u Vojvodini, gdje bi se najlakše mogli obnoviti zasadi bijeloga duda i tako stvoriti uvjete za uzgoj svilene bube. Negdje bi to bile male plantaže, drugdje zasadi na zemljišnim okrajcima, kraj seoskih i poljskih puteva, te u ekonomskim dvorištima. To bi bila hrana za svilene bube. Objekata za uzgoj svilene bube ima dovoljno, jer su nakon neuspjele privatizacije ostali mnogi upražnjeni prostori u bivšim poljoprivrednim kombinatima, zadrugama i drugim gazdinstvima, napuštenim halama i zapuštenim objektima u svim vojvođanskim selima. U velikom broju domaćinstva u Sonti postoje građevine koje se lako mogu obnoviti i prilagoditi tim potrebama, a velik je broj i praznih kuća, koje bi se mogle iskoristiti u tu svrhu. Sve govori da ova proizvodnja, osobito bijeloga duda koji predstavlja i osnovu, ne zahtijeva veliki trud niti veća ulaganja. Potrebno je sačekati samo nekoliko godina da izraste mlado stablo duda. Tako bi i dobar dio danas nezaposlenih Sonćana u ovoj grani mogao pronaći svoj komad kruha.