Arhiv tekstova

»Samo ako čovjek dobre volje traži u prošlosti vjerodostojno zasvjedočene istine, istina će ga osloboditi od mnogih zala: historija će mu tada biti ‘magistra vitae et lux veritatis’ (učiteljica života i svjetlo istine).« (Cicero, De Oratore 1.II c.9.). Ovom mišlju, koju je citirao u uvodu svoje nove knjige, predstojnik franjevačkog samostana u Baču fra Josip Špehar naznačio je svoj pristup u želji za objektivnim prikazom povijesne kronologije najstarijega franjevačkog samostana u Bačkoj. Pri tome je dodao da su u današnje vrijeme još uvijek prisutne predrasude i prikazivanje franjevaca kao onih koji su oteli ovaj samostan, te je ovaj povijesni pregled svojevrsni odgovor na takve krive predodžbe.

Fra Josip Špehar predstojnik je franjevačkog samostana u Baču, u koji je došao 1979. godine kao pomoćnik o. Bernardu Baksu, a potom o. Leopoldu Ivankoviću. Od 1987. ostaje sam u samostanu koji pripada Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu. Dosad je objavio više knjiga od kojih su najpoznatije »Franjevački samostan u Baču« i »Zlato kojim se nebo kupuje: zbirka izreka o molitvi i duhovnom životu«. U posljednje je vrijeme održao u ovom samostanu niz predavanja o duhovnim temama, identitetu Šokaca, te o samom bačkom samostanu. »Franjevački samostan Bač: kronološki pregled« njegova je nova knjiga u nakladi ovoga samostana, izišla iz tiska u ožujku 2012. godine, u kojoj je obrađena predfranjevačka povijest bačkog samostana, od rimskih vremena do danas.

 

Relevantni izvori

 

Sukladno skromnom životu franjevaca, kao i samoga autora, ova vrijedna knjiga ima svega 60 stranica, tiskana je minimalnim sredstvima, a ilustracije i grafičku pripremu uradio je Jovica Ilić. Knjiga sadrži, pokraj svega dosad napisanog, najnovije spoznaje nakon arheoloških istraživanja te dokumente koji nisu bili dostupni javnosti (spisi tajnog vatikanskog arhiva). Priređivač je prvi put obradio i povijest bačkoga samostana prije franjevaca, od rimskih vremena, kada je ovdje prema nekim mišljenjima bila katedrala i sjedište biskupa. Treba pripomenuti da ništa u ovom sažetom djelu nije navedeno iz neke usmene predaje, priče ili legende, nego se autor služio isključivo dokumentima, literaturom i argumentima relevantnih znanstvenika i istraživača. Ovaj će pregled biti poticajan za nova istraživanja, što će još više upotpuniti postojeći prikaz fra Špehara.

Iako autor naglašava da nije imao novinarske, literarne i istraživačke pretenzije, niti mu je bila želja izraziti vlastite poglede, te da je u ovoj knjizi samo priređivač, on je metodološki uspješno i znalački uobličio knjigu i prilagodio je široj javnosti.

 

Sedam poglavlja

 

Knjiga je podijeljena u sedam poglavlja, s kratkim uvodom, te navedenim značajnim izvorima i literaturom. Pri tomu treba istaknuti da su u literaturi navedeni i priznati srpski, odnosno pravoslavni autoriteti.

Naslovi pojedinih poglavlja knjige svjedoče iskustvu autora i njegovu širokom dijapazonu poznavanja povijesti samostana u kojemu je višegodišnji predstojnik, ali i poznavanju povijesti grada Bača i okolice. Tako pozornost čitatelja različitih profila mogu privući sljedeća poglavlja: Rimsko doba, Za velike seobe naroda, U vrijeme srednjovjekovne ugarske kraljevine, Pod turskom vlašću, Dolazak Šokaca u Bačku, Nakon odlaska Turaka, Radosna Gospa Bačka, Oduzimanje župe u Baču, Franjevačke provincije kojima je pripadao samostan u Baču, Zanimljivosti iz samostanske kronike, Novo doba. U svim je tim dijelovima fra Špehar koristio faktografsku građu, a tek u posljednja dva dopustio je sebi, kao jedinom živom čuvaru drevnoga samostana, izraziti i neka subjektivna stajališta glede problematike, osobito danas kada je, prema njegovu mišljenju, samostan u okviru društvene zajednice prilično zanemaren. Zato je indikativna njegova posljednja rečenica u knjižici s kojom se možemo, ali i ne moramo složiti: »Jedina nada da će samostan još dugo odolijevati zubu vremena jest solidna gradnja i masivnost zidova«.

Već u prvom poglavlju ove knjige doznajemo zanimljive podatke. Primjerice, da je Rimsko Carstvo bila prva pismena civilizacija na ovim prostorima, te da upravo od Rimljana imamo gotovo sve toponime: Danubius – Dunav, Savus – Sava, Tibiscus – Tisa, Sirmium – Srijem, itd. Bač je već tada dobio svoje ime, koje se pisalo na nekoliko načina: Batsium – Bacium – Bachinum – Bacsini – Bacini, Bacia – Bač.

 

O freski i Šokcima

 

U traganju za istinom priređivač ove kronike ističe ulogu križara, koju ne bismo trebali promatrati isključivo u negativnom smislu, jer su se oni prvi organizirano brinuli za bolesnike, osnivali prve bolnice, hodočasnička svratišta, prve hotele i banke. Na isti način fra Špehar pojašnjava i nedavno otkriće freske »Raspeće Kristovo« te objektivizira ovaj događaj.

Osobito je zanimljivo poglavlje Pod turskom vlašću u komu će mnogi, prvi put, čitati o nekolicini povijesnih detalja o kojima su dosad slušali na posve drukčiji način, a ujedno će doznati i za neke značajne osobe iz povijesti koje su boravile u Baču. Čitatelje vjerskog nazora zasigurno će zanimati mnoštvo podataka o svećenicima koji su boravili na ovom prostoru, a pogotovo uloga franjevaca, veliki značaj bačkog samostana, te njegova uređenost, sređeno stanje pastorala i dobra organiziranost.

Dolazak Šokaca u Bačku tema je koju su mnogi pojednostavljivali i reducirali. Autor ove knjižice na najjednostavniji je način pojasnio mnoge nepoznate činjenice o ovoj problematici. To je također učinio i pojašnjavanjem nedoumica o čudesnoj slici Radosne Gospe Bačke, oduzimanju župe u Baču i okolnim mjestima, a na samom završetku svoga rada iznio je i neke zanimljivosti iz samostanske kronike.

Ovu knjigu osobito vrijednom čini što je njezin autor, poznat kao vrsni kroničar, dokumentarist i tragatelj za istinom, naveo obimnu literaturu i izvore koje je koristio u radu, a što će biti poticajno za nova istraživanja i proučavanja ljubiteljima povijesti i  objektivnog istraživanja. Stoga, knjigu preporučujemo svima koje ova oblast interesira, a stalo im je do povijesnih činjenica i istine o franjevačkom samostanu u Baču.