Arhiv tekstova

Neće baš svaki sudionik nedavno završenog prosvjeda poljoprivrednika znati precizno odgovoriti na pitanje što je nakon postignutog dogovora s Ministarstvom dobio više u odnosu na uredbu zbog koje je traktorom izašao blokirati ceste, ali će zato mnogi od njih sa zadovoljstvom ponoviti nekoliko suštinskih stvari

 

Sirova pobjeda

 

Prva, koju navodi nesumnjivi vođa prosvjeda Miroslav Ivković, tiče se kontinuiteta poticaja po hektaru, a ne po količini proizvedene robe, kako je do jučer glasila uredba ministra Dušana Petrovića. Tu treba istaknuti i, u nas dosad nezabilježen slučaj, da će iste poticaje dobivati i proizvođači voća i povrća. Druga, u kojoj će mu se pridružiti i mladi poljoprivrednik iz Subotice Željko Kujundžić, se odnosi na sprječavanje otkupljivača da u vrijeme žetve cijenu žitarica ili uljarica spuste za iznos koji je bio predviđen za njihov poticaj. I treća, ona krunska, a koju će potvrditi i poljoprivrednik iz Male Bosne Mate Olka, jest da su poljoprivrednici za dvije godine uspjeli natjerati Ministarstvo, a samim tim i državu, da preinači odluke iza kojih su čvrsto stajali sve dok su se traktori kretali njivama i ljetnim putevima ili su stajali po salašima. Drugim riječima, pobjedom od 2:0, poljoprivrednici su pokazali da, kada to žele, mogu biti veoma ozbiljno organizirana društvena snaga koja – makar i nepopularnim mjerama blokiranja cesta – itekako može utjecati na odluke države.

Drugu stranu ove medalje čini priča što su poljoprivrednici izgubili u pregovorima s Ministarstvom? Kako svaki kompromis u pregovorima podrazumijeva određene ustupke, tako se dogodilo i da su se zahtjevi o poticajima, prvo sa 17.000, a zatim i 14.000 dinara po hektaru istopili na 12.500 dinara. Drugi bolan ustupak za poljoprivrednike tiče se činjenice da će se od tog iznosa odbiti već isplaćeni avansi iz ranije uredbe u visinama koje ovise o vrsti zasijane površine, kao i iznos za naftu koja je dobivena po povlaštenim cijenama. Ono što bi se, pak, moglo nazvati »trica za Petrovića« svakako je njegov uspjeh da rok isplate prolongira do konca rujna i tako si (opet) kupi vrijeme. Ovo posljednje posebno je bitno stoga što se prosvjed odvijao neposredno uoči izbora kada nitko živ, pa ni sveznajući ministar, nije mogao predvidjeti komu će »narod dati povjerenje«. Čak i ukoliko Demokratska stranka opstane na vlasti, a sva je prilika da hoće, i čak i da joj ostane Ministarstvo poljoprivrede i trgovine, čak i s istim ministrom, pred sobom će imati čitavo ljeto razmišljati što dalje raditi, a da opet ne pogazi danu riječ, potpisanu imenima i prezimenima na papiru.

Ključna stvar o kojoj će za isto vrijeme morati razmisliti i poljoprivrednici tiče se donošenja Strategije za razvoj poljoprivrede i Zakona o poticajima. Ukoliko je išta naučila iz nekoliko »pokaznih vježbi« po cestama Vojvodine i Šumadije, a to znači bude li pametna, buduća će Vlada ove stvari ne samo imati na umu nego bi nešto viša razina tako sofisticiranog pristupa »prema seljaku« podrazumijevala i njihovo uključivanje u izradu i kreiranje dokumenata koji se tiču zajedničke budućnosti.

 

Tragikomična stragedija

 

Ono što nakon svega što se događalo izgleda paradoksalno jest sukob unutar donedavnih stožera svih dosadašnjih prosvjeda: Asocijacije poljoprivrednika i Udruge poljoprivrednika »Subotica«, a koji se javno odigrao i neposredno uoči najavljenog prosvjeda 25. travnja, a nastavio i u ponedjeljak u Novom Sadu. Neslaganja između predsjednika Upravnog odbora Asocijacije Miroslava Kiša i predsjednika Skupštine istoga tijela Miroslava Ivkovića (prvi s Čantavirskog puta, drugi iz Novog Žednika) sve su više uočljiva »čim zinu«, iako jedno drugome čak ni ime ne izgovaraju. Tako je, primjerice, Kiš na sastanku Udruge poljoprivrednika »Subotica« (čiji su obojica članovi) uoči prosvjeda zamjerio »samozvanim organizatorima« na »izbjegavanju protokola«, odnosno zaobilaženju dijela vodstva Asocijacije (u kojemu je i Kiš) prilikom donošenja odluka o načinima i metodama prosvjeda. »Samozvanim organizatorima« Kiš je zamjerio i što su prigodom prvog prosvjeda, od 29. do 31. ožujka, u Beograd »otišli s dva, a vratili se s četiri zahtjeva« Ministarstvu poljoprivrede. Drugim riječima, Kiš je iskoristio »revolucionarnu konfuziju« kao ozbiljan nedostatak u pripravi plana što će se i kako od Ministarstva tražiti. Također, ne imenujući svog imenjaka Miroslav je Ivković zamjerio dijelu čelništva Asocijacije zbog nerada i nesazivanja sastanaka na kojima bi se o tomu ozbiljno govorilo, a kako je došlo vrijeme kada je »vrag odnio šalu«, odnosno proljetne sjetve, odlučio je s grupom istomišljenika stvar preuzeti u svoje ruke i, po već oprobanom scenariju, natjerati ministra da noću kasnije ode na spavanje, čak i po cijenu proceduralnih nedostataka u komunikaciji na kojoj mu je zamjerio Kiš.

U pozadini ovog sukoba – koji se, ponovimo, nastavio i u ponedjeljak na sastanku Asocijacije poljoprivrednika u Novom Sadu (bez obzira što nije bilo kvoruma, hmmmm, rasprava je trajala više od dva sata) – upućeniji članovi ovog tijela (koje okuplja preko 50 udruga iz Srbije) reći će kako je očito da je politika sve više ušla u nj. Isti ti (namjerno nećemo odavati imena insidera) dodat će kako je riječ ne samo o borbi dvije struje unutar Demokratske stranke u samoj Asocijaciji nego i njihovog sukoba s pripadnicima ili simpatizerima drugih političkih opcija, pa čak i onih koji nisu ništa od toga nego samo – obični poljoprivrednici. E sad, može li se nastavak sukoba tumačiti kao pokušaj Ministarstva da preko svojih ljudi unutar Asocijacije neutralizira snagu i popularnost onih koji su istu zaobišli u organizaciji prosvjeda ili pak – a i o tome se sve više stidljivo govori – kao borbu za »vlasništvo« jednog od pet ključeva brava u Uredu Vojvodine u Bruxellesu, možda će se više znati već na godišnjoj skupštini Asocijacije poljoprivrednika, nepravovaljano zakazanoj za 6. lipnja.

Ono što je nepobitno jest da će obje strane, »čim se za to steknu uvjeti«, koristiti iste plodove prosvjeda, kojega je Miroslav Ivković proveo na višednevnim izletima u Beograd, a Miroslav Kiš na traktoru, blokirajući put kod Klise.