Arhiv tekstova

Novi predsjednik Hrvat-skoga kulturnog centra »Bunjevačko kolo« Josip Stipić, diplomirani je ekonomist, privrednik izuzetnih menadžerskih iskustava i profesionalne marketinške orijentacije, a posebice strateškog marketinga. Sada je zaposlen kao ravnatelj poljoprivredne kompanije »HV PARTNER« iz Male Bosne, a na nezahvalnu dužnost predsjednika HKC-a izabran je 21. travnja, na redovitoj Izbornoj skupštini. Vraćanje ugleda i povjerenja bit će najveći izazov za predsjednika i novi menadžment »Bunjevačkog kola«, kojega očekuje prazna i milijunima zadužena blagajna, osiromašeni programi, ruinirane prostorije...

Na pitanje što ga je motiviralo i potaknulo da prihvati ovu funkciju u izuzetno teškim okolnostima u kojima se nalazi HKC »Bunjevačko kolo« odgovara kako uz ljubav prema vlastitoj zajednici želi afirmirati vrijednosti hrvatske zajednice, kao i univerzalne ljudske vrednote koje su, smatra, u suvremenom životu apsolutno ugrožene. S druge strane, tu je našao još jedan profesionalni izazov i kaže kako će pokušati svoje prijatelje i kolege iz širih struktura hrvatske zajednice motivirati na zajedničko rješavanje svih problema u koje je zapao ovaj kulturni centar. 

HR: Preuzeli ste dužnost predsjednika HKC-a »Bunjevačko kolo«, što Vas je motiviralo da prihvatite ovu dužnost u iznimno teškoj situaciji u kojoj se »Kolo« nalazi?

Mi danas živimo u jednom generalno teškom socijalnom okruženju. Danas se vrlo lako dodirne dno, dodirne zlo, danas lako čovjek preko noći osiromaši i postane lako i brzo i tužan i usamljen i otuđen i sebičan. Danas živimo u jednom ambijentu u kojem vladaju faktori vaninstitucionalne moći i u kojoj vladaju oni sektori društva koji svakodnevno proizvode različite pragmatizme pa ih onda šire kroz svoju hijerarhijsku strukturu što nam sve govori o, naizgled, kompliciranim, a u suštini vrlo površnim ljudskim odnosima. Mi u tim sektorima društva ne smijemo tražiti inspiraciju. Naše su inspiracije savim nešto drugo. Naša inspiracija leži u buđenju naše savjesti, kao vlastita motivacija protiv prosječnosti, globalnog primitivizma, društva otuđenosti, društva reality showa... Mi moramo tražiti inspiraciju u dvojakom karakteru našega kulturnog centra koje podrazumijeva i dvostruku odgovornost. Mi smo subjekt kulture, ali primarno smo subjekt društvenog karaktera. Prema tomu, mi smo odgovorni prema vlastitoj zajednici, odgovorni smo za održavanje i očuvanje ugleda i autoriteta hrvatske zajednice. Mi smo odgovorni da profesionalnim i savjesnim menadžmentskim upravljanjem razvijamo poslovanje našeg HKC-a, ali i da se proces donošenja poslovnih odluka odvija kroz mjerodavna tijela, a ne kroz, rekao bih, simboličko ortačko društvo osobnih interesa.  Zato su nam potrebni ljudi inspiracija, ljudi koji su profesionalci u svojim područjima znanja, te da od toga napravimo jednu dobru kompoziciju i uspješni timski rad. 

HR: Upravni odbor koji je formiran na Izbornoj skupštini već je održao dvije sjednice. Koji su prvi koraci koje ste poduzeli?

Održali smo konstitutivnu sjednicu UO-a, a zatim i drugu sjednicu i veoma sam zadovoljan sastavom ovoga tijela. Mislim da je UO iskazao onu vrstu entuzijazma koji je potreban i da je spreman jednom novom metodologijom i prilazom tražiti rješenja za probleme u kojima se nalazimo. HKC se nalazi u najtežoj situaciji od osnutka do danas, kako je to konstatirano i na Izbornoj skupštini. Dovoljno je reći da se danas HKC nalazi u blokadi, da se nalazi u teškoj dubiozi od preko 6 milijuna dinara, da danas svakodnevno pristižu sudska rješenja, potraživanja povjeritelja i tužbe, a imamo i već rješenja suda koja su praktički izvršna i postupak se već radi, te čak moramo dostaviti spisak naše pokretne i nepokretne imovine što znači da nam prijeti čak i pljenidba imovine.

Nalazimo se u potpuno nezavidnoj situaciji jer nemamo ni ključne dokumentacijske pokazatelje poslovanja. Tu se vidi kako se u posljednje dvije-tri godine, najblaže rečeno, apsolutno nije vodilo računa, nisu postojali regulirani tokovi, ni operativni, ni drugi oko financijskog poslovanja, odlučivalo se ad hoc, pojedinačno i to je ličilo na jedan ortakluk privatnih interesa, a ne na ozbiljnu kulturnu instituciju i organizaciju. Jednom riječju u takvoj smo situaciji u kojoj se apsolutno ne mogu odvijati normalni procesi poslovanja. I tu se sada moraju poduzimati hitni koraci i s aspekta iznalaženja novih metodologija u oblasti ekonomsko-financijskog poslovanja, iznalaženja nekih novih izvorišta financiranja, ali i u oblasti cjelokupne organizacije.

U tijeku je sagledavanje kompletne dokumentacije, kompletan popis inventara i ozbiljna revizija financijskog poslovanja. Bit će angažiran mjerodavni državni subjekt koji će izvršiti reviziju, jer je to neophodno kako bismo mogli uspješno dalje nastaviti posao.  

Već je održana i druga sjednica UO-a na kojoj smo analizirali pojedinačno predmete koji su nam dostavljeni i na osnovi analize karaktera, težine i složenosti svakog predmeta pokušavamo snagom naših ukupnih menadžerskih mogućnosti i zakonskih uvjeta vidjeti kako ćemo to riješiti. Jedno od mogućih rješenja je da obavimo razgovore s nekim od naših potencijalnih sponzora, jer sponzorstvo je dvostrano obvezujući ugovor koji podrazumijeva ozbiljan poslovni aranžman. Trenutačno je HKC doveden u poziciju da ne može biti ozbiljan partner u sponzorstvu jer mi sada moramo povratiti povjerenje potencijalnih sponzora. Već sam otpočeo razgovore s nekim našim povjeriteljima da povuku na određeno vrijeme svoja potraživanja kako bismo dobili na vremenu i da se deblokiraju sredstva, a što neće biti lako, jer nije dovoljno da to uradi jedan ili dva naša povjeritelja, nego bi to trebali uraditi svi koji su nas tužili i praktički blokirali. 

HR: Članstvo u Upravnom odboru je neplaćena i volonterska dužnost. Hoće li on rješavati ozbiljne probleme i pokrenuti rad Centra u ovako teškom trenutku?

Ovom sam pitanju posvetio posebnu pozornost. Na konstitutivnoj sjednici sam iznio svoj koncept da svi članovi UO-a na čelu sa mnom, nismo došli u HKC po plaću. Mi smo dio tima koji će pokušati snagom svog profesionalnog znanja, ugleda i autoriteta uraditi ovaj posao, iako su nam uvjeti takvi da sada izgleda da i nema nikakvog drugog spasa osim ulaska u stečaj. Ali, mi ćemo pokušati sve da ne uđemo u stečaj, a čak i ako se to dogodi da u procesu stečajnog postupka pokušamo reprogramirati ga i izvršiti odgovarajuće restrukturiranje u krajnjem slučaju. Osnovni koncept je da UO mora raditi kao kolektivno tijelo i svaki član UO, a osobito potpredsjednici koje smo izabrali na prvoj sjednici Tomislav Kujundžić, Blaško Stantić i Ilinka Vukoja, zaduženi su za koordinaciju odgovarajućih područja – unutarnja organizacija, programski razvoj i produkcija i osobito područje ekonomsko-financijskog poslovanja. 

Ne smije biti »gostovanja« na sjednicama UO-a, tipa došao sam vidjeti što se događa, kada će predsjednik riješiti nešto ili nije riješio, nego će svaki član UO-a pokrivati odgovarajuću područnu koordinaciju aktivnosti. Pri tome, ne mogu ni vodstva naših drugih institucija unutar hrvatske zajednice hladnokrvno gledati što se događa u HKC-u nego svi moramo biti povezani i svi moramo sudjelovati makar u donošenju strateških odluka, procjenama i aproksimacijama nekih ključnih rješenja. U tome je naše zajedništvo, kako bismo se, metaforički rečeno, pomakli s periferije i bili u središtu zbivanja. Mi smo temelj ovoga grada, nismo mi imputirani u ovaj grad ni jučer ni prekjučer, mi smo gradili njegove povijesne temelje i mi trebamo sudjelovati na takav način da nijedan projekt strategije razvoja kulture grada ne može proći bez nas. Naša je velika zadaća repozicioniranje HKC-a u javnosti, u njegovom ukupnom socijalnom i kulturnom okruženju, a čiji su integralni dio i ekonomsko-politički subjekti okruženja. Moramo izvršiti repozicioniranje, vratiti ugled i biti jedan višeznačni simbol identiteta hrvatske zajednice i našega razvoja. Mi trebamo biti graditelji one kulturne građe koja traži komunikaciju ali koja želi ostati autentična i originalna. 

HR: Postojala je svojedobno ideja da se bivši Dom JNA zatraži za potrebe hrvatske zajednice. Što mislite o tome?

Osobno sam bio za takvu inicijativu i sudjelovao u incijativnim razgovorima oko toga. Mislim da je bivši Dom JNA idealno mjesto, jer bi po svom prostoru i arhitekturi mogao smjestiti upravo ovakve kulturne sadržaje, gdje je sada HKC apsolutno neadekvatan, neodgovarajući, siromašan i tužan. On nam govori o našem položaju na periferiji ovoga grada. Mi ne želimo živjeti na njegovoj periferiji, mi smo stvartelji temelja ovoga grada, razvijali smo se zajedno s njim i on zajedno s nama. I na dobrobit, naravno, svih drugih naroda i nacija koji ovdje žive. Ali naša hrvatska samobitnost, naša hrvatska narodna suština zaslužuje artikulaciju u novim snažnijim prostorima jer, ponovit ću, HKC ne smije biti klasično društvo folklornog tipa. 

HR: Kakvi su izgledi da se to riješi u budućnosti? Je li sada trenutak da se o tome govori kada je HKC u takvoj teškoj situaciji?

Je, sada je trenutak. Naravno, sada smo u teškoćama, ali mi moramo vidjeti što je sutra i prekosutra, mi moramo imati širi pogled na to što je oko nas i dublji pogled u naša srca i naše intencije. Kakve su šanse? Šanse su u našem zajedništvu, šanse su u programima koji su okrenuti ka institucijama, ka kolektivnom duhu i progresivnim pojedincima, šanse su ako okupimo zajedničku supstancu i snagu o kojoj govorimo da onda zajednički radimo na tome. Pojedinačno HKC, naravno, ne može ništa izboriti. Ovdje je biti ili ne biti. Ili ćemo izvršiti iskorak k novoj organizaciji i zajedništvu i sasvim novim, općim i javnim perspektivama i interesu zajednice i grada ili ćemo dozvoliti da tavorimo u samoći, pojedinačnim interesima, sitnim sebičnostima, izdvojenostima, tugovanjima i propasti.

HR: Čulo se i mišljanje da je »ulazak« Demokratskog saveza vojvođanskih Hrvata u HKC »Bunjevačko kolo« negativnost. Što mislite o tome?

Mislim da su to floskule koje proizlaze iz pozicija zauzimanja odgovarajućih pozicija iz kojih bi bilo dobro kritizirati sve, a ne poduzimati ništa. Ima pravo i DSHV i bilo koja druga politička organizacija iz naše zajednice imati tu političku emociju i osjećanje političke odgovornosti prema tomu kako radi jedna kulturna institucija naše hrvatske nacionalne zajednice. DSHV nema namjeru politički utjecati i upravljati HKC-om, ali je dobro da se budi to osjećanje u ovoj, kao i drugim političkim i društvenim organizacijama. Zamislite da HNV ili ZKVH ne interesira što se događa s HKC-om. Pa to su subjekti koji snagom svog integriranog znanja, profesionalnosti i organizacije upravo mogu i trebaju pomagati HKC-u i ta poveznica je neophodna jer time stvaramo homogeniziranu zajednicu. Ne treba se bojati interesa bilo kojeg subjekta, pa i političkog subjekta unutar hrvatske zajednice za HKC. Trebali bismo se zabrinuti ako se ne bi interesirali za sudbinu hrvatskih institucija, jer mi od njih očekujemo da lobiraju za nas u širem društvenom i političkom okruženju.

HR: Što će se raditi na planu razvoja programskih sadržaja HKC-a »Bunjevačko kolo«?

HKC praktički danas funkcionira samo kao jedno klasično kulturno društvo s folklornim sekcijama, a kao kulturni centar mora artikulirati i šire i dublje kulturne sadržaje. Moramo raditi na razvoju nove programske produkcije i na unutarnjoj reorganizaciji. Danas nema ni jedne ozbiljnije kulturne institucije koja ozbiljno ne promišlja strategiju svoga razvoja i to je zadaća i HKC-a. Moramo prihvatiti novu kulturu znanja, nove ideje, nove koncepte i nove metode. S tog stanovišta moramo unaprijediti našu programsku produkciju, što je UO konstatirao, i boriti se za novu produkciju. Ali, što takvi programi znače i što oni traže? Oni ponajprije zahtjevaju da se otkrivaju, okupljaju i angažiraju  nove snage i novi sadržaji. Zatim, trebamo doći do nove razine afirmacije autorskih projekata i treće takvi programi traže da se otvori nova vrsta kulturne suradnje. To podrazumijeva kulturnu suradnju, čvrto povezivanje naših institucija kulture kao što je Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, kao što je Hrvatsko nacionalno vijeće sa svojim odjelima za kulturu i obrazovanje, kao što su naše udruge diljem zemlje i međunarodnu suradnju. Angažiranje svih resursa na novoj osnovi kako bismo unaprijedili i praktički podigli na viši nivo tu kulturnu suradnju i naše zajedništvo, jer mi smo odgovorni i za afirmaciju našeg zajedništva unutar hrvatske zajednice, u čemu Hrvatski kulturni centar predstavlja i mora predstavljati jedan snažni integrativni faktor.