Arhiv tekstova

Unatoč životnoj dobi kada bi trebao više mirovati, 66-ogodišnji umirovljenik iz Subotice Stevan Vidaković je neumoran u propagiranju kretanja u prirodi i planinarenja. Iako se usponima na poznate planinske vrhove počeo relativno kasno baviti, prije nepuno desetljeće, dosad se uspio »popeti« na najviše vrhove Balkana, Europe, Amerike i Afrike, no ne namjeravara stati. U planu su novi usponi, a ovaj kraći razgovor posvećen je njegovu prošlogodišnjem usponu na Kilimandžaro, najviši vrh Afrike.

»Planinarenjem sam se počeo baviti 2003. godine i već prve godine sam se popeo na tri najviša vrha Balkana – Musalu, Olimp i Triglav. Obzirom da sam godinama u dobroj tjelesnoj kondiciji, nisu mi trebale veće pripreme i vrlo brzo sam se prilagodio zahtjevima uspinjanja na ozbiljnije visinske vrhove. Naglasio bih da ja nisam alpinist koji vlada specijalnim tehnikama uspona na nepristupačne planinske dijelove, nego planinar koji zahvaljujući dobroj tjelesnoj spremi uživa u usponu na »miroljubivije« vrhove. Ipak, usponi na Akonkagvu (6.962 m) i Kilimandžaro (5.895 m) zahtijevali su složenije pripreme, budući da je riječ o ozbiljnijim visinama i vremenskim uvjetima koji vladaju na njima«, pojasnio je Vidaković svoju »planinarsku pasiju«.

 

PRIPREME

Kako izgledaju ravničarske pripreme za uspon na jedan višekilometarski uspon?

»Uz dobru tjelesnu pripremljenost, važno je biti izdržljiv jer u izdržljivosti se ogleda glavna tajna planinarenja. Za uspon na Kilimandžaro sam se pripremao na Šištaku pokraj Subotice, uspinjući se po nekoliko sati s punim rancem vode i utegama na nogama. Ovakav način pripreme se pokazao uspješnim i nas četvero Subotičana smo bili jedni od najbolje pripremljenih među ekipama koje su tijekom siječnja 2011. godine osvajale najviši vrh Afrike. Važno je istaknuti kako je uspon na svaki ozbiljniji vrh izuzetno težak, ali je spuštanje znatno opasnije zbog prisustva izmorenosti uslijed doživljenih napora, pa je zbog toga važno biti dobro pripremljen.«

 

USPON NA KILIMANDŽARO

Koliko dana je trajala ekspedicija osvajanja najvišeg vrha Afrike?

»Osvajanje Kilimandžara je realizirano preko posebnog agencijskog aranžmana koje je planirano u pet dana, koliko je i nama bilo dovoljno za uspješnu realizaciju ekspedicije. Prvog dana se prolazi kroz prašumu i uspinje do 2.700 m visine, drugoga dana je uspon do 3.700 metara, potom slijedi treći dan i stizanje do 4.700 metara nadmorske visine. Slijedi kraći odmor od nekoliko sati i tijekom noći se kreće u završni uspon osvajanja vrha koji se nalazi na 5.895 metara. Sva tri dana uspona imaju posve različite terene, počevši od prašumskog preko savanskog i na koncu čiste goleti koja podsjeća na mjesečev pejzaž na kojem nema nikakve vegetacije. Dobra stvar ovakvog aranžmana ogleda se u činjenici kako nije potrebno nositi veće količine opreme i hrane, jer postoje prihvatne stanice za sva tri dana uspona na kojima je osiguran smještaj i prehrana. Kada toga nema, kao što je bio slučaj uspona na neke druge vrhove, onda se mora nositi sve neophodno za preživljavanje, a to zna težiti i do 20 kg opreme na leđima. Izuzetno je važno piti dovoljno tekućine i to onoliko litara koliko iznosi visinska vrijednost. Prilikom uspona na Kilimandžaro smo imali osiguranu vodu, pa se nije moralo pribjegavati tehnikama snalaženja kakva je primjerice topljenje snijega.«

 

TEMPERATURNE RAZLIKE

Kakva je razlika u temperaturi između startne točke u podnožju i one koja vlada na samom vrhu Kilimandžara?

»Dolje vlada klasična tropska temperatura od četrdesetak stupnjeva, dok pri vrhu planine iznosi nekoliko stupnjeva ispod ništice. Ali kada je sunce pripeklo, odjednom je postalo toliko vruće da sam bio primoran skinuti zimski kaput. Zanimljivo je spomenuti kako na većim visinama vladaju specifični uvjeti bez bakterija, pa ni ljudski znoj nema neugodan miris što je dobro, obzirom na posebne uvjete otežanog vršenja tjelesne higijene.«  

 

PLANIRANJE NOVIH USPONA

Koja je sljedeća visinska destinacija?

»Dosad je vladalo uvjerenje kako je Mont Blanc najviši vrh Europe, ali prema najnovijim mjerenjima je to Elbrus na Kavkazu (5.700 m) i planiram ga u bližoj budućnosti osvojiti. U dobroj sam tjelesnoj kondiciji i par tisuća metara gore ili dolje mi ne predstavlja problem. Planinarstvom se namjeravam baviti dok me noge i zdravlje budu služili«, konstatirao je na koncu razgovora subotički planinarski veteran i zaljubljenik u prirodu Stevan Vidaković.