Arhiv tekstova

Pred sedmi susret hrvatske katoličke mladeži o onome za čim teže organizatori, ali i samim sudionicima susreta, poveli smo razgovor s vlč. Mirkom Štefkovićem, tajnikom subotičkog biskupa.

 

Kakva su Vaša saznanja o tome na što organizatori susreta mladih stavljaju akcent pri organizaciji i kako se sami sudionici pripremaju za susret?

Budući da osobno nisam izravno sudjelovao u pripravi kojeg susreta mladeži, moj odgovor će biti parcijalan. Naime, ono što je meni poznato, to je da organizatori susreta mladih najprije stavljaju akcent na duhovni sadržaj i poruku svakog sličnog susreta. Zbog toga se mladi znaju pripravljati za susrete, bilo raznim katehezama i radionicama, bilo molitvom i drugim duhovnim sadržajima. Vjerujem da organizatori pokušavaju tako organizirati susrete da na njima mladima bude ponuđeno duhovno ozračje u kojem, bilo osobno, bilo kao zajednica, mogu iskusiti Božju blizinu.

Potvrđen je odlazak dva autobusa mladih Subotičke biskupije na susret u Sisak. Vidljivo je oduševljenje mladih i njihova je spremnost odazvati se pozivu organizatora neupitna. Što je ono za čime mladi teže odazivajući se?

Pretpostavljam da je mladenački polet i otvorenost prema novome veliki razlog odazivu na ovakve susrete, a vjerujem da je jednako tako značajni razlog i njihovo iskreno traženje Boga. Odgovori na ozbiljna životna pitanja ne mogu biti iskazani jednom rečenicom. Traženje njihovih odgovora je proces, u kojem je jako dobro ne biti sam. Smatram da mnogi mladi očekuju da na sličnim susretima dobiju barem upute za osobno pronalaženje životnih odgovora za kojima teže.

Kako susreti mladih utječu na njihov daljnji život i mogu li oni kod mladog čovjeka biti začetak borbe za osobnu autentičnost, a protiv otuđenja u društvu i prepuštanja osrednjosti?

Vjerujem da susreti mladih, poput onih na svjetskoj razini s Papom, potom ovi na razini Crkve u Hrvata, potom i oni biskupijski kao i drugi manji susreti, dobro utječu na daljnji život mladih. Onaj tko na takve susrete odlazi s vjerom, raspoložen kako sam maločas rekao, njega takvi susreti jačaju, učvršćuju. Znam puno mladih koji su išli na razne susrete i jako su uvjereni vjernici. Pokraj velikog iskustva, mnogi od njih imaju vrlo široko i utemeljeno vjersko znanje. U našim krajevima mnoge inicijative oko pastorala mladih potječu upravo iz krugova takvih ljudi, pri čemu su onda oni i glavni promotori. To je nešto divno što sam imao prilike iskusiti u našem gradu u posljednjih nekoliko godina.

To je ujedno i odgovor na pitanje - jesu li, iako u ovim turbulentnim vremenima prolaze razne kušnje, svjesni da baš teška vremena mogu biti izazov za njihov doprinos jačanju zajednice vjernika, a samim tim i doprinos boljitku društva?

Svako vrijeme je na svoj način i teško i ozbiljno. Tako je nama naše vrijeme. Mislim da upravo zbog turbulencije vremena, zbog tolike ponude na »tržištu duhovnosti«, mnogi bolje upoznaju svoju vjeru. Vjera je ponajprije Božji dar, no na taj način se mnogi mladi bolje predisponiraju da taj dar stvarno i prihvate. Znam za mlade koji su itekako svjesni da je njihov doprinos u našoj lokalnoj Crkvi pokrenuo mnoga srca prema Bogu. Mislim da je neskromno uvijek u tomu tražiti više, osobito kada to još pokušamo prevesti u brojke.

Pastoral za mlade na razini biskupije provodi koordinaciju svih događanja. Koliko je teško povezati zajednice mladih iz mnogobrojnih župa, razmjenu aktivnosti i iskustva među njima, i pritom imati sliku realnog stanja na »terenu«?

Pastoral mladih na razini Subotičke biskupije organiziran je na vrlo jednostavan način. Imamo povjerenike za pojedine jezične skupine, a za ostalo vrijedi parola »snađi se«. Mnogi događaji s područja pastorala mladih su već odavno utrli svoje sigurne tragove, pa im i to osigurava opstojnost. Pri tomu mnogi svećenici onda daju svoje vlastite doprinose. Budući da je naša biskupija toliko specifična zbog višejezičnosti, potom zbog izraženih katoličkih sredina i vrlo razvedene dijaspore, smatram da se koordinacija i povezanost raznih inicijativa pastorala mladih može puno bolje postići preko Ureda za pastoral mladih. Takav ured mi još nemamo. Nadam se da će u skorijoj budućnosti, unatoč kadrovskim i materijalnim nedostacima, i on ugledati svjetlost dana.

Vratit ćemo se temi susreta. Neki roditelji osjećaju strah pustiti svoje dijete da bude sudionikom ovakvih zajedništva? Na što biste stavili akcent u ovakvim situacijama?

Brigu roditelja razumijem. Ona je često opravdana. Smatram da niti jedan roditelj vjernik ne želi svomu djetetu uskratiti iskustvo zajedništva u vjeri s vršnjacima, nego da su njegovi strahovi više vezani za sigurnost na putovanju. Konačno, roditelji najbolje poznaju svoju djecu. Ako među njima nema povjerenja i iskrenosti, sumnjam da roditelji bezbrižno mogu pustiti djecu da odu na ovakve ili bilo koje druge susrete. Stoga mi se čini da čvrste veze povjerenja između roditelja i djece umnogome uklanjaju taj prvotni strah.

I za kraj, ako žele odoljeti kušnjama vremena sigurno je da su unutarnje borbe mladih velike. Koju biste im poruku odaslali?

Da, svaki vjernik mora doživljavati unutarnje borbe. Jednom je netko rekao da onaj koji nije zanimljiv Bogu, nije ni đavlu. Svatko, pak, tko doista teži ispunjeno živjeti vjeru, doživljava napasti, nailazi na prepreke i poteškoće, pa ima i iskustvo vlastitih padova. Sve je to sastavni dio života. Volim reći mladima da sve ono što rade, čine s razlogom. Da iza svakog njihovog djela ili uzdržanosti od djelovanja treba biti odgovor na jedan zašto. Puno je više pažnje potrebno posvetiti dobru, lijepomu i istinitomu, da oni budu naše životno usmjerenje, jer tada manje imamo prigode poigravati se s napastima i zlom. Naravno da će i njega biti, čak i onda kad se najviše trudimo oko dobra – možda zato da se ne uzoholimo – ali najvažnije je da smo u svojim životima temeljno usmjereni prema dobru.