Arhiv tekstova

U nakladi čuvene zagrebačke kuće »Profil« nedavno je objavljena nova knjiga Nevena Ušumovića naziva »Rajske ptice«. Šest objavljenih priča na neki način potvrđuje kako je riječ o piscu spremnom na eksperimente koji se u prozi manifestiraju na sadržajnoj, ali i formalnoj razini, zapisala je kritičarka Jagna Pogačnik. »U ‘Rajskim pticama’, tako, polazi od ‘stvarnih’ i svakodnevnih događaja – jezičnih instrukcija, situacije u domu umirovljenika, nastupa death metal benda, susreta u supermarketu – no Ušumoviću je ta ‘stvarnosna’ razina samo podloga na kojoj razvija svoje osebujne, uvijek pomalo začudne fabule u koje često ubacuje elemente iracionalnog, halucinantnog ili snovitog«, navodi Pogačnik. 

Rođen i studirao u Zagrebu, odrastao u Subotici, a danas živi i radi na relaciji Umag – Kopar,  Ušumovića u kontekstu suvremene hrvatske scene smatraju »piscem granice«, navodi se u najavi knjige. »Bilo da je riječ o granicama između prostora ili jezika, života i smrti, vanjskog i unutarnjeg, oniričkog i zbiljskog, valja reći da Ušumovićeve nikada nisu oštre – upravo suprotno izvornoj namjeni, one su ovdje da povezuju, spajaju, otkrivaju sličnosti. Rajske ptice knjiga je takvih granica, katalog žudnji. Svi Ušumovićevi mladi promatrači i starci rasuti po pograničjima (jezičnim, zemljovidnim, životnim, inim!), likovi zarobljeni u svojim dobima i pojavnostima – svi oni pred nas dolaze tek po snazi želje! Ako postoji gorivo koje ih, makar i nakratko, iz njihove osamljeničke dovršenosti tjera u pokret, onda je to žudnja za životom, žudnja – štoviše – za onim što je više od života.

I baš tu gdje ih nalazi autor, u zenitu, ukida se i posljednja granica, ona između likova i čitatelja ovih priča. Žudnja da se život i čitanje nastave. ’Rajske ptice’ Ušumovića potvrđuju kao jednog od najintrigantnijih domaćih pisaca srednje generacije«, zaključuje se u najavi knjige.

Neven Ušumović rođen je 1972. godine u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je filozofiju, komparativnu književnost i hungarologiju, studirao turkologiju. Objavio je zbirku priča »7 mladih« (1997.), kratki roman »Ekskurzija« (2001.) i zbirku priča »Makovo zrno« (2009.). S mađarskog je prevodio Bélu Hamvasa, Ferenca Molnára, Pétera Esterházyja i Ádáma Bodora. Uvršten je u američku antologiju »Best European Fiction« (2010.). Radi kao ravnatelj Gradske knjižnice u Umagu.