Arhiv tekstova

Zadnjega dana ožujka, prošlo je 280 godina od rođenja, a 31. svibnja navršit će se i 203. obljetnica smrti velikog austrijskog skladatelja Josepha Haydna, koji se uz Beethovena i Mozarta smatra jednim od triju bečkih klasičara. Neupućenima se možda čini kako tema o ovom skladatelju nema neku osobitu važnost za Hrvate u Vojvodini. Ipak, postoji više razloga i realna potreba za boljim poznavanjem Haydnova umjetničkog opusa, a samim tim i nekih detalja iz njegova života. Zato ćemo ovom prigodom ukazati na vezu ovog velikana s hrvatskim narodom, a što se najbolje očituje u njegovim glazbenim djelima.

Franz Joseph Haydn je rođen 1732. godine u austrijskom selu Rohrau na sjeveru Gradišća, nedaleko od mađarske granice, u obitelji kolara. U kraju u kojemu je Haydn započeo život bilo je hrvatskog stanovništva, koje se u Gradišće doselilo u XVI. stoljeću, sklanjajući se pred turskom najezdom. Ta okolnost, kao i činjenica da se u nekim Haydnovim djelima nalaze hrvatski narodni napjevi, navela je hrvatskog muzikologa Franju Kuhača da ustvrdi kako je on podrijetlom Hrvat. Iako je osporena Haydnova hrvatska etnička pripadnost, jer su mu svi preci bili Nijemci, neosporno je da je Haydn koristio hrvatske narodne napjeve u nekim svojim djelima. Mnoge Haydnove teme su nesumnjivo hrvatskog podrijetla, ali u njegovim su djelima također i napjevi drugih naroda (Mađara, Francuza, Rusa, Roma). Ipak, iz činjenice da se Haydn služio hrvatskim narodnim napjevima, može se zaključiti kako je on visoko cijenio ljepotu hrvatske i slavenske narodne popijevke i da je u njoj uočio bogatu izražajnu snagu za svoja velika glazbena ostvarenja.

 

Hrvatski utjecaji

 

Glazbeni je opus Josepha Haydna vrlo opsežan. Ostao je zapažen po dva velika oratorija – Stvaranje svijeta i Godišnja doba, napisao je 125 simfonija, 24 opere, 163 klavirske sonate, 14 misa, 2 requiema, djela za gudačke instrumente i sastave, duhovne skladbe te koncerte za klavir, violinu i čelo. Haydnovo je stvaralaštvo usko povezano s narodnom glazbom, a narodne popijevke često čine teme njegovih stavaka.

Glavnu temu za simfoniju »S udarcem bubnja« uzeo je Haydn iz jedne nama vrlo poznate svatovske pjesme gradišćanskih Hrvata s kojima je za vrijeme boravka na imanju grofa Esterhazyja došao u doticaj. Narodnu pjesmu »Oj, Jelena, Jelena...« primijenio je u D-dur simfoniji (Londonska), a Franjo Kuhač je ustanovio kako je Haydn u finalu svoje simfonije u Es-duru obradio hrvatsku narodnu pjesmu »Divojčica potok gazi«. Glasovita Haydnova austrijska himna »Gott erhalte« (1797.) istovjetna je u svom prvom dijelu s hrvatskom narodnom popijevkom »V jutro rano se ja vstanem«.

 

Sklonost optimizmu

 

Haydn je svoja djela prožimao optimizmom, vedrinom i radošću, slijedeći sklonosti svoje umjetničke i čovječje naravi. U tom smislu poučan je odlomak iz jednog pisma, što ga je napisao nekoliko godina prije smrti:

»Često sam se borio sa svakodnevnim poteškoćama, često su znale klonuti sile mog duha i tijela, i bilo mi je teško izdržati na putu kojim sam bio krenuo. Ali tada bi mi neki pritajeni osjećaj šapnuo: Na Zemlji ima tako malo veselih i zadovoljnih ljudi, posvuda ih progone brige i nevolje; možda će tvoj rad katkada postati izvorom iz kojeg će opterećeni brigom crpsti mir i okrepu. Tada je to za mene bio snažan poticaj na daljnja stremljenja...«

Ovo su riječi velikog umjetnika i čovjeka koji u svom stvaranju osjeća jedno sa zajednicom, a Hrvati bi trebali biti ponosni što je u njegovu nadasve značajnom stvaralaštvu ugrađen i dio njihove glazbene baštine.