Arhiv tekstova

Manifestacija na kojoj se provjerava vlastita tehnička, organizacijska i umjetnička razina te spremnost sredine na percepciju sadržaja u kojima se odaje spomen zaslužnim velikanima zavičajno povezanim uz ovaj kraj, ove je godine prvi put svedena na jedan dan. Ipak, dobro koncipiran program ispunio je u potpunosti svoj cilj i omogućio sudionicima i publici doživljaj različitih umjetničkih izričaja, koji su i ovoga puta poprimili širi kulturni značaj. 

U bogatom programu koji se odvijao u predvorju OŠ »Ivo Lola Ribar« održano je predavanje o Matošu, predstavljena je knjiga članaka i studija Josipa Andrića, a programom posvećenim Anti Jakšiću HKPUD »Matoš« se na dostojan način pridružio obilježavanju stote obljetnice rođenja ovoga književnika, koja se odvija u okviru Godine hrvatskih velikana u Vojvodini. U sklopu manifestacije nastupili su najmlađi »Matoševi« folkloraši, zbor i tamburaši ove udruge, a vrhunac glazbenoga programa bio je nastup HGU Festival bunjevački pisama iz Subotice. Svetom misom za tri hrvatska velikana u župnoj crkvi sv. Jakova i otvorenjem izložbe slika u Vatrogasnom domu članova HLU »CroArt« iz Subotice, završeni su ovogodišnji Matoševi i Andrićevi dani, koji ostaju trajna inspiracija radu plavanjske kulturne udruge.

 

Prijepodnevni program

 

Manifestacija je započela u jutarnjim satima otvorenjem likovne kolonije na čardi Ranč kod Bođana. Ovaj ambijent, smješten na obali rječice Berave uz sam Dunav, u neposrednoj blizini granice s Hrvatskom, već je poznat slikarima udruge »CroArt« i njezinom idejnom tvorcu Josipu Horvatu. Slikari su se odmah dali na posao kako bi do večeri ostvarili svoje kreacije i priredili slike za izložbu.

Svečano otvorenje manifestacije priređeno je u 11 sati u predvorju škole nastupom »Matoševe« dječje folklorne skupine i tamburaškog sastava te obraćanjem publici predsjednice »Matoša« Kate Pelajić. Nakon što je predsjednica podsjetila nazočne o cilju i načinu odvijanja manifestacije i potpori koju  joj od samog početka pruža Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, kao i druge relevantne institucije i kulturne udruge, predavanje »Matoševa umjetnička proza« održala je dr. sc. Sanja Vulić iz Zagreba, koja također aktivno sudjeluje na ovoj manifestaciji od njezina osnutka.

 

Matoševa umjetnička proza

 

Temu koju nije lako predstaviti široj javnosti, jer se Matoš najčešće prepoznaje kao pjesnik, dr. Vulić je znalački izložila iznijevši niz detalja i primjera o kojima se dosad rijetko govorilo. Naglasivši da je Matoš bio veliki majstor riječi, dr. Vulić je duhovito istaknula kako su Matoševe pjesme jedne od većih njegovih djela, a prozna djela su mu uglavnom eseji, putopisi, polemike, pogledi. On je bravurozan u književnoj prozi, a svaki njegov lik govori svojim jezikom, te je Matoš začetnik hrvatske dijalektalne proze. On je, kao što je poznato, majstor malog umjetničkog teksta, a s malo riječi može izraziti velike stvari. Dr. Vulić analitički je govorila i o pojedinim Matoševim proznim tekstovima: »Moć  štampe«, »Duševni čovjek«, »Kip domovine« i dr., gdje riječ kip u to vrijeme, pod utjecajem mađarskog jezika, znači slika. Matoš rabi i riječi – jedared i odjedared, koje se, nesumnjivo, koriste samo u krajevima Bačke. Jedna od šokačkih riječi je i sigrati se, a upotrebljava i riječ namađariti, koju zasigurno ne bi nikada uporabio da nije boravio u ovim krajevima. Matoš je često u svojim djelima naglašavao sudbinu Hrvata koji su bili sluge, a kao i u običnom životu i u književnosti je bio nostalgičar, cinik, znanstvenik i rugalac. Ipak, da bi se razumjela Matoševa proza, potrebno je određeno obrazovanje, poznavanje društvenih prilika i književnih stilova, zaključila je dr. sc. Sanja Vulić.

 

Jakšićeva zavičajna lirika

 

Mlada profesorica Marina  Balažev iz Bačkog Brega u svom je predavanju o Jakšićevoj zavičajnoj lirici govorila o ovome pjesniku i književniku, koji je poput mnogih hrvatskih autora bio dugo zapostavljan, prešućivan i marginaliziran, osobito jer je bio pjesnik kršćanskog nadahnuća. »Čežnja i tuga za zavičajem stalno je prisutna u pjesničkom opusu Ante Jakšića«, istaknula je prof. Balažev te dodala »da je taj rad mnogo vredniji od njegove ljubavne lirike«.

S obzirom da je prof. Marina Balažev priređivačica Jakšićeve knjige »Duše zemlje«, u svom je predavanju ujedno predstavila i to djelo. Osobito se usredotočila na dva dijela ovoga izbora. Prvi, podnaslova »Brazde i sjećanja« sadrži Jakšićeve pjesme u kojima su veze sa zemljom bile izraženije i u kojima se njezina snaga probija kroz stihove. Drugi dio izbora, naslovljen »Zavičaj, to su ljudi«, donosi pjesme inspirirane njemu dragim i bliskim osobama uz koje ga vežu često gorka sjećanja. 

Za pohvalu je dobar izbor lirike zavičaja, pjesnika koji zaslužuje iznimnu pozornost čitatelja, osobito onih što osluškuju smisao ljudskog postojanja i poimaju ga u kršćanskoj slici svijeta.

 

Poslijepodnevni program

 

Drugi dio manifestacije započeo je predstavljanjem knjige »Hrvatstvo i katolička obnova: članci i studije Josipa Andrića« (priređivača dr. Vladimira Lončarevića), a koja je bila povod da Tomislav Žigmanov, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, prikaže dr. Andrića kao intelektualca od formata, koji je zasukao rukave u mnogim područjima za koja je imao dara.

U ovoj je knjizi osvijetljeno jedno manje poznato Andrićevo područje djelovanja, a to je njegov publicistički rad. Nikada dosad nismo čuli toliko toplih riječi o ovom svestranom kulturnom pregaocu, koji je cijeli svoj život žrtvovao za svoj narod. Žigmanov je analitički predstavio Andrića kao glazbenika, bilježnika glazbene građe Bačke i Srijema, književnika, angažiranoga katoličkog laika i političkog djelatnika.

Knjiga predstavlja izbor od 19 članaka i studija s područja djelovanja dr. Josipa Andrića. Među inima je osobito zanimljiva studija »Hrvatska katolička književnost«, koja ima važnost za nastanak suvremene književnosti katoličkog nadahnuća, a u člancima se predstavljaju i Andrićevi pogledi kao reprezentativna stajališta Hrvatske pučke stranke i upućuju na svojevrsnog političkog teoretičara, koji piše u duhu katoličkog društvenog  nauka. Žigmanov naglašava Andrićevu brigu o malim narodima i navodi da on, iako je prije svega glazbenik, ima relevantne političke poglede, a na koncu svoga izlaganja Žigmanov toplo preporuča ovu knjigu svima koji žele unaprijediti znanja o hrvatskim velikanima, prešućivanim i neopravdano zanemarivanim.

Poslije predavanja publici se obratio prigodnim stihovima posvećenim Anti Jakšiću poznati pjesnik iz Bođana Josip Dumendžić Meštar, nakon čega je uslijedio glazbeni dio programa. Na početku je predstavljan »Matošev« ženski zbor koji je uz tamburaše izveo Pet narodnih popijevki iz Plavne, prema zapisu dr. Josipa Andrića 1957. godine. To su bile izvorne pjesme koje je HKUPD »Matoš« dobio od Instituta za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba na korištenje i obnovu repertoara, a svojevrsnom praizvedbom publika je bila ugodno iznenađena.

Kruna glazbenog poslijepodneva bio je nastup tamburaša HGU Festival bunjevački pisama iz Subotice pod vodstvom prof. Mire Temunović. Savršena izvedba besprijekorno uvježbanog orkestra i solista s bogatim i različitim repertoarom od šokačkih, bunjevačkih i klasičnih skladbi, oduševila je publiku. Ovakav glazbeni događaj rijedak je u ovome kraju.

Nakon svete mise, a prije zajedničke večere u Vatrogasnom domu otvorena je izložba radova nastalih na likovnoj koloniji, a umjetnike i njihove radove publici je predstavio Josip Horvat, koji je u svom obraćanju istaknuo da je u jednom danu uz riječ i glazbu, posvećenu velikanima, pridodana i slika kao osobit izričaj za njihove zasluge i ljubav prema svomu kraju.

Budući da je manifestacija potrajala cijeli dan, neki su uzvanici bili na prvom, neki na drugom dijelu, a pojedinci su pratili cijeli program. Prisustvo predsjednika općine Bač mr. Tomislava Bogunovića i predsjednika Skupštine općine, konzulice Generalnog konzulata iz Subotice Vesne Njikoš Pečkaj, zamjenika Pokrajinskog tajnika za obrazovanje upravu i nacionalne zajednice Mate Groznice, ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislava Žigmanova, ravnatelja NIU »Hrvatska riječ« Ivana Karana, predstavnika Pučke kasine i lijep broj predstavnika hrvatskih udruga, te župnika J. Štefkovića, dalo je osobito obilježje i veću važnost ovogodišnjoj manifestaciji. Ovomu treba dodati nesebični angažman ravnateljice škole u Plavni Svetlane Nedimović, koja je svesrdno pomagala u organiziranju i ostvarenju manifestacije.