Arhiv tekstova

Bugari, koje je Bizantsko Carstvo angažiralo protiv Avara, postajali su sve jači. Bizant je  716. godine (nevoljno) priznao samostalnost Bugara, od tog doba Bugari postaju konkurenti za vlast na Balkanskom poluotoku. Pogotovu poslije 865. godine kada se knez Boris krstio i priključio kršćanskoj zajednici i time se duhovno vezao za Bizantsko Carstvo, koje je zauzvrat slalo misionare, npr. Konstantina (poznatog i kao Ćiril) i Metoda koji su stvorili pismenost na slavenskom jeziku. Najstariji sloj ćirilometodske pismenosti u Hrvata je književnost Bizanta prevedena na slavenski, odnosno crkvenoslavenski jezik.  

 

Bugarski car poziva Ugare protiv Bugara

 

Ugari se prvi put spominju 836. godine  kada u savezu s Bugarima  napadaju Grke, tj. Bizantsko Carstvo. Ugari,  tj. dio ratničkog sloja (družina) sudeći po historijskim zapisima prvi put se pojavljuju u Karpatskom basenu 862. godine. Franački kralj Arnulf  892. godine sklapa savez s izabranim vođom ugarskog plemenskog saveza Arpadom i zajedno napadaju Moravsku. Dvije godine kasnije u savezništvu s bizantskim carem Leom Mudrim 894. godine Mađari napadaju Bugare u Panoniji. Jedna armija napada uz dolinu Dunava, Bizantinci ih prevoze brodovima, a druga armija, glavnina vojske prelazeći Karpate napada sa sjevera.

Ovaj ratničko-polunomadski narod ugrofinskog podrijetla, kod nas se najčešće naziva Ugrima, a na zapadu Hungrima. Ime potječe od bugarsko-turskog imena onugor>ongur>ungar (deset plemena), Grci (bizantski izvori) ih zovu Turki (Tuokoi) mađarski je to türk; a kasnije južnoslavensko ime Mađari potječe od naziva, kako su i oni sebe kasnije nazvali, po imenu vodećeg plemena Mogyeri =Magyarok.

Mađari su se, poput ostalih stepskih naroda (Sarmata, Huna, Avara,  Bugara), kretali uglavnom iz Azije preko stepskog područja ka Karpatskom basenu. Prvobitna domovina ugrofinskih naroda nalazila se oko planine Ural u Aziji. Otuda su stigli u »drugu domovinu« nazvanu Levedija,  gdje su živjeli u okviru Hazarskog kaganata, od 680.-830. godine. Oko 830. godine sedam ugarskih i tri pobunjena hazarska plemena, nazvani Kabarima (turski=pobunjenici), odvajaju se od Hazarskog kaganata i prije dolaska u Karpatski basen, kratko vrijeme se preseljavaju u svoju »treću domovinu« koju bizantski car Konstantin Porfirogenet u X. stoljeću naziva Etelküzü (Etelkeze) što znači međurječje. To se područje nalazi na ukrajinskim stepama u Donjoj Ukrajini i oko Crnog mora. 

Ugarska plemena naseljavaju Karpatski basen

 

Dok traje pohod Ugara na Bugare, Bešeni (besenyők) koje su Bugari pozvali u pomoć, počinju napade na staništa Mađara u donjem dijelu današnje Ukrajine. Arpad i vođe plemena se dogovaraju da povuku svoj preostali »narod« iz Donje Ukrajine u Karpatski basen. Povjesničar Pál Engel smatra kako je posljednje preseljenje mađarskih plemena prouzročeno »zakonima kretanja na stepi«. Naime, vojska Samanida je napala turski narod Uze, oni su napali Bešene, koji prelazeći rijeku Don napadaju Mađare, koji nisu niti pokušali pružiti otpor (glavnina vojske im je bila na ratnom  pohodu, op. aut.), nego su panično bježeći ispred njih preplavili Karpatski basen. Po svemu sudeći s njima dolaze i familije onih etniciteta čiji pripadnici ratuju u ugarskoj vojnoj eliti (Povolški Bugari, Rusi, Poloveci, Bešeni, Alani). »Službeni datum« doseljavanja je 896. godina, najvjerojatnije kada su se preselile familije iz vodećeg Arpadovog plemena. Sljedećih godina u dva pohoda 898. i 902.-906. godine uništavaju Svatoplukovu Moravsku »državu« i tada zaokružuju svoj teritorij, domovinu u Karpatskom basenu. Njihovim dolaskom na područje između Dunava i Tise suzbijeno je bugarsko širenje na lijevoj obali Dunava i bugarska vlast u Panoniji, i ubrzo će osnovati Mađarsko Kraljevstvo. Ovaj moment je onaj, koji mnogi (uglavnom srpski) pisci tekstova turističkih prikaza redovito preskaču, namjerno ili slučajno, zaboravljaju stoljeća koja će dolaziti, a može biti i da ne znaju (o tome smo već pisali u prvom dijelu ovog feljtona).