Arhiv tekstova

Demokratski savez Hrvata u Vojvodini izlazi na predstojeće izbore na sve tri razine u koaliciji »Izbor za bolji život«. O izbornim očekivanja, stanju u gospodarstvu, koje je u vrhu tema promidžbenih kampanja, kao i o rješavanju problema u hrvatskoj manjinskoj zajednici, razgovarali smo s predsjednikom DSHV-a Petrom Kuntićem.

HR: Kakva su Vaša očekivanja u slučaju pobjede na izborima koalicije »Izbor za bolji život – Boris Tadić« glede boljitka života građana, kao i pozicije hrvatske manjinske zajednice?

Spektakularni boljitak neće donijeti pobjeda niti jedne od političkih opcija, jer je situacija u državi i okruženju, zbog gospodarske krize, drugačija nego prije četiri godine. Sigurno je da pobjeda ove koalicije neće donijeti nazadovanje u našem društvu, a siguran sam da će euro-integracije Srbije ići još brže, poput primjerice Slovačke. Zastupljenost Hrvata u predstavničkim tijelima, gdje se donose važne odluke je veoma važna, jer se na taj način može efikasno pomoći ostvarivanju raznih ciljeva naše nacionalno-manjinske samouprave, putem raznih inicijativa i potvrda u nadležnim tijelima, od republičke i pokrajinske skupštine, pa do lokalnih samouprava.

HR: Gospodarske teme stavljene su u sam vrh ove izborne kampanje. Upravo su u tijeku prosvjedi poljoprivrednika. Kako riješiti probleme seljaka, koji su evidentni godinama unatrag?

Za razliku od prošlih izbora, kada je dominantno pitanje bilo rješenje kosovskog pitanja, sada je jedna od važnih tema rješavanje egzistencijalnih pitanja, koja tište sve građane. Političari nisu pali s nekog drugog planeta, pa da ne vide kako se teško živi i da građani očekuju da im se život promijeni nabolje. Jedna od glavnih okosnica svih koalicija u ovoj izbornoj kampanji je predstavljanje modela na koji će se način poboljšati materijalni položaj građana. Što se tiče poljoprivrede, to je jedna od grana gospodarstva koja ovdje ima najviše transformacija u tijeku ovog perioda prelaska na tržišno natjecanje. Države koje su ulazile u članstvo Europske Unije imale su najviše problema upravo po pitanju poljoprivrede. Vidite, u Republici Hrvatskoj se samo u periodu od 1999. do 2002. godine dva puta mijenjao način poticaja poljoprivrednim pro-izvođačima i uvijek je netko bio nezadovoljan. Imamo i ovaj primjer – kada su proizvođači mlijeka blokirali ceste u Hrvatskoj premijer Zoran Milanović je rekao  da bi zasigurno nekoliko stotina tisuća ljudi moglo blokirati gradove, ali, nažalost, oni nemaju strojeve koji koštaju 100 ili 200 tisuća eura, već imaju samo izlizane radničke cipele. Imamo i primjer u ovdašnjoj poljoprivredi. Kada je u Srbiji svedena konzumacija poticajnih mjera na otprilike 80.000 individualnih poljoprivrednih proizvođača koji su tržišno orijentirani, onda se javilo veliko nezadovoljstvo malih proizvođača. Pred ove izbore, problem je kada se vraćamo na stari sustav da svi mogu dobiti poticaj, s tim da se neće isplaćivati unaprijed, već unatrag. Problemi u ovdašnjoj poljoprivredi će trajati sve dok Srbija ne postane članica Europske Unije, gdje postoji zajednička poljoprivredna politika, zajedničko uređenje tržišta,  reguliranje cijena i isplaćivanje subvencija.  

HR: Prerađivačka industrija je imala veliki udio i u subotičkom gospodarstvu. Kako vidite mogućnosti obnove ove industrijske grane?

Glede prerađivačke industrije, uvijek je aktualno pitanje otkupa poljoprivrednih proizvoda i prerade tih proizvoda. Uzmimo, dakle, za primjer Suboticu. Trebamo znati da kada se uništi jedna takva proizvodna linija, tu se teško može ponovno pokrenuti proizvodnja i prerada hrane. Hoću reći da su za to potrebna jako velika ulaganja investitora, dakle za revitalizaciju pogona, primjerice, za pokretanje pro-izvodnje u nekadašnjoj tvornici – Industriji mesa i konzervi »29. novembar«. Isto tako treba reći da će bez pokretanja prerađivačke industrije  teško moći oživjeti primarna proizvodnja. Ne vjerujem u uspješnost revitalizacije postojećih pogona, ali na polju obnove prerađivačke industrije postoje mogućnosti greenfield investicija, gdje se počinje bez prethodne infrastrukture. Morat će se pronaći strateški partneri za obnovu  prerađivačke industrije.

HR: U ovoj izbornoj kampanji puno je priča o inozemnim investicijama, koje se označuju kao veliki uspjesi za oživljavanje i razvoj ovdašnjeg gospodarstva. Je li to tako?

Ponosan sam što je DSHV bio dio vladajuće koalicije u subotičkoj lokalnoj samoupravi koja je uspjela u posljednje dvije i pol godine napraviti gospodarsko čudo na sjeveru Bačke, poslije mnogo godina stagnacije i propadanja proizvodnih kapaciteta. Realizirane su brojne greenfield investicije u Industrijskoj zoni Mali Bajmok. Meni još i sada odzvanjaju riječi njemačke kancelarke Angele Merkel koja je rekla prilikom posjeta Beogradu u kolovozu prošle godine, da je njemački kapital dobrodošao u Srbiju, a da najbolje mjesto za taj kapital ima Subotica. Ako naš grad ovako nastavi, bit će prava kapija Srbije prema Europskoj Uniji.

HR: Vjerujete li u opstanak Europske Unije s obzirom na ekonomsku krizu u pojedinim zemljama-članicama te zajednice država?

Vidite, na posljednjem skupu Svjetskog hrvatskog kongresa, na kojemu je u sklopu jedne od tema o europskim integracijama bilo govora i o tome hoće li doći do kraha Europske Unije, predsjednik kongresa Mijo Marić, koji je jedan od pedeset najbližih suradnika njemačke kancelarke Angele Merkel, rekao je da nema bojazni, jer u njemačkim bankama ima oko 10.000 milijardi eura. To je kapital koji čeka da se oplodi, tako da neka pozajmica Grčkoj, koja je u gospodarstvenoj krizi, ne predstavlja veliki problem. U Europi ima puno kapitala i Europska Unija ima budućnost. 

HR: Govoreći o ekonomskim temama, vidite li šansu Subotice i okolice u domeni gospodarskog razvoja u jačanju raznih oblika turizma, kao što su: kulturni, kongresni, zdravstveni, welnes-spa i vikend turizam, obogaćeni ruralnim turizmom. Ima li tu potencijala?

Turizam je jedna od glavnih grana na kojoj treba graditi perspektivu ekonomskog razvoja Subotice. Čišćenjem jezera Palić, koje počinje uskoro, dobit će se prava prirodna oaza. To je osnova na kojoj će se moći graditi toplički turizam, a kako postoje smještajni kapaciteti, može se razvijati i kongresni turizam. U okolici Subotice postoje uvjeti i za razvoj ruralnog turizma i to bi trebalo potencirati. Potencijal je i u turističkim tematskim stazama s pratećim sadržajima oko jezera Ludoš, dakle, treba raditi na razvoju eko-turističkih temata i ekoloških staza, a sam Palić treba izgledati za vrijeme turističke sezone onako kako izgleda za vrijeme međunarodnog filmskog festivala.

HR: Hoće li se moći riješiti kriza u HKC-u »Bunjevačko kolo«?

Veoma je mali broj članova naše stranke participirao u Upravnom odboru HKC-a u posljednjih petnaestak godina. Nikada se DSHV nije miješao u rad Centra, niti smo imali tajne dogovore oko rješavanja nekih problema. Međutim, u zadnje dvije godine se nešto čudno događalo, čule su se razne »priče« i bilo je mnogo pritužbi na to kako se vodi Centar. Sada prvo treba provjeriti poslovanje, ali ovo što je Nadzorni odbor Centra prezentirao na skupštini HKC-a 21. travnja, na razini je skandala!

Jedan od stupova naše opstojnosti u Srbiji, »Bunjevačko kolo«, potpuno je uzdrman i pitanje je što će biti na koncu, hoće li se Centar moći spasiti od stečaja? Hoće li se brisati iz registra? Blagajna je prazna, a zadužena je milijunima.

Sada je bio zadnji moment da se nešto uradi i zato smo se u ovom trenutku i priključili rješavanju toga problema. Mnogi članovi naše stranke učlanili su se u Centar, u želji da se pokuša spriječiti stečaj. Izabrano je novo vodstvo, a ovo kulturno-umjetničko društvo s hrvatskim predznakom mora imati hrvatski duh.

Po svemu sudeći, neke osobe su, koristeći pozicije koje su imali u Centru, nesavjesnim poslovanjem i bahatošću doveli HKC u tešku situaciju. Račun je u blokadi i pitanje je hoće li novo vodstvo uopće imati snage u narednih godinu dana riješiti dugove, jer onda slijedi automatski stečaj. 

Opći konsenzus na skupštini je bio da će se tražiti mišljenje neovisnog državnog revizora o poslovanju Centra u posljednje dvije godine. Ako se utvrdi da postoje kaznena djela, podnijet će se kaznene prijave.

HR: Kako ocjenjujete dijalog s ministarstvima Republike Srbije i njihov odnos u praksi prema hrvatskoj manjinskoj zajednici?

Jedno je ono što su potrebe hrvatske zajednice u odnosu na prava koja participiraju ostale manjinske zajednice, koje su stare manjine i koje imaju izgrađene instutucije. Činjenica je da se nejednake količine sredstava izdvajaju za projekte manjinskih nacionalnih zajednica. Dakle, to je jedan od problema kojeg treba rješavati, a drugi dio manjinskih prava je onaj koji je specifičan za nas Hrvate, glede bilateralnog sporazuma Republike Srbije i Republike Hrvatske o zaštiti ovdašnjih Hrvata i tamošnjih Srba, koji pruža solidan temelj za opstojnost Hrvata na ovim prostorima. Ali, tu je zapravo uvijek dolazilo i do određenih problema, jer se domicilna vlast, kadgod joj je to odgovoralo, »pokrivala« tim ugovorom, a kad smo se mi pozivali na taj ugovor, onda je vlast iznosila objašnjenje da neke specifičnosti, koje pruža međudržavni ugovor, razlikuju nas Hrvate po manjinskim pravima koje imaju ostale ovdašnje manjine. Postoje dobri propisi, ali postoji i nedorečenost u njihovoj provedbi. Primjerice, nastava na hrvatskom jeziku teško može funkcionirati legalno, bez riješenog pitanja tiskanja udžbenika, a to pitanje se rješava, evo, već 10 godina. Nije bilo dovoljno volje da se to riješi i onda ulazimo iz problema u problem. Imamo slučajeve da određeno ministarstvo ne traži mišljenje Hrvatskog nacionalnog vijeća prilikom raspodjele sredstava po raspisnom natječaju, a tu je i problem tzv. bunjevačkog pitanja. No, moram reći da je ova prethodna vlast uradila i nešto najbolje što smo mogli očekivati od bilo koje vlasti, a to je donošenje Zakona o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina, jer je to dobar zakon koji pruža osnovu za poboljšanje pozicija manjina. Opet ponavljam, ostaje pitanje participiranja tog prava.

HR: Dokle će se zlorabiti tzv. bunjevačko pitanje?

To pitanje stvara maglu na sjeveru Bačke već više od stoljeća, pa tako i sada. Sjetimo se daleke povijesti, razmislimo i o bližim vremenima. Kad god je nekoj vlasti u ovome području odgovaralo da izazove tenzije ili da forsira proces asimilacije, koristilo se tzv. bunjevačko pitanje. Bili smo svjedoci i pokušaja Miloševićevog režima kada je potencirao to pitanje, rubrika »Bunjevac« u nacionalnom sastavu stanovništva uvedena je na popisu 1991. godine, a sjetimo se da je iskorak po tom pitanju napravio i tajnik Savjeta za nacionalne manjine Petar Lađević, kada je na nekoliko pripremnih sastanaka prilikom donošenja Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina, 2002. godine, maltene progurao da i etničke skupine koje nemaju svoju državu maticu imaju isti status kao i one manjine koje imaju svoju maticu. Naravno da se svatko može izjasniti kako želi, ali to ne smije biti stvar otvorene presije, primjerice kao u vrijeme Miloševićevog režima, kada su oni koji su bili u toj opciji »Bunjevaca nehrvata« uživali naklonost tog režima i imali privilegije dok su jurili i tražili po Subotici sve nas koji smo trebali biti regrutirani i ići na ratište. No, to pitanje će nestati, sve će manje imati mjesta na političkoj sceni Srbije približavanjem članstvu u Europskoj Uniji. 

HR: I na koncu ovog razgovora, pitanje o izborima. Očekujete li veliku izlaznost biračkog tijela?

Najveća pogreška građana će biti ako ne izađu na izbore, jer se time ništa na rješava. Ako nisu zadovoljni trebaju izaći na izbore i to reći glasovanjem, a ako misle da je vladajuća koalicija dobro radila, onda to trebaju potvrditi svojim glasovima. Sada, kada je Srbija dobila status kandidata za Europsku Uniju, pobjedom »Koalicije za bolji život«, po općim ocjenama, brže bismo stigli do cilja, a to je punopravno članstvo u toj zajednici. DSHV ima stav da je bez obzira na određenu dozu nezadovoljstva koja postoji kod naroda zbog teške gospodarske situacije, ova koalicija najbolja i za ostvarivanje i prosperitet naše manjinske zajednice.