Arhiv tekstova

Ako je glavni adut kompletne oporbe u ovoj predizbornoj kampanji bila prehrana trulim tkivom ove vlasti, onda je za to vrijeme prednost njezina nositelja, što će reći Demokratske stranke, bila korištenje rezervi preostalih zdravih resursa u državnom fondu. Naime, paralelno s kampanjom – obvezno tu uključujući i skupocjene televizijske spotove (za koje neki tvrde da na državnim dalekovidnicama sekunda iznosi oko 200 eura) – cijela je zemlja od raspisivanja izbora odjednom postala gradilište poput Njemačke nakon Drugog svjetskog rata. Toliki broj novih vodovodno-kanalizacijskih priključaka, asflatiranih ulica, izgrađenih igrališta, kupališta, šetališta, novih žarulja u svlačionicama ili kanti za smeće kod svakog dobronamjernog građanina izaziva pitanje otkud sad za sve to novci, odnosno gdje su do sada bili? Naravno, ne manjka ni onih koji će reći da se i ova kampanja od strane nositelja vlasti radi na kredit, s uvjerenjem da će kontinuitet biti nastavljen i nakon 6. svibnja, a ako ne, onda će se s naslijeđenim problemima suočiti neki novi klinci.

 

Bolje pamtiti nego učiti

 

Sama retorika koalicije »Izbor za bolji život«, u koju su – osim Demokratske stranke uključeni i Socijaldemokratska partija Srbije Rasima Ljajića, Liga socijaldemokrata Vojvodine Nenada Čanka i Demokratski savez Hrvata u Vojvodini Petra Kuntića – na površini se ne razlikuje puno u odnosu na svoje protivnike. Istina, ova je koalicija – za razliku od svojih glavnih konkurenata, što će reći Srpske napredne stranke – javnosti na uvid stavila program, šaljući ga preporučenom poštom u sandučad čak i onih građana koji su iz opravdanih razloga propustili neku od konvencija ili im je nestajalo struje u ključnim momentima kada su kandidati koalicije naciji objašnjavali zbog čega im valja zaokružiti četverogodišnji izbor za bolji život. Ipak, taj obični, slobodno možemo reći i mali, čovjek lakše će u ovoj kampanji zapamtiti kakve su higijenske navike glede donjeg rublja protivnika nego li što u tehnički lijepo uređenom akcijskom katalogu Demokratske stranke piše. Primjerice, prije će mali čovjek zapamtiti razliku između onoga što je to Tomislav Nikolić govorio jučer, a što danas i može mu li se stoga vjerovati sutra, nego li odvojiti malo slobodnog vremena za educiranje na temu gospodarskog razvoja Srbije, stranih investicija i desetke tisuća novih radnih mjesta u njoj.

Ako ćemo pravo, a to upravo Nenad Čanak za republičku uporabu uvijek koristi, onda je nesporna činjenica da su za vrijeme mandata ove vlasti – a kad kažemo vlast, mislimo na Demokratsku stranku – građanima Srbije ukinute vize za zemlje Europske Unije, uhićenjem glavnoosumnjičenih za ratne zločine ti isti građani prestali biti njihovi kolektivni taoci, a samim tim ova je država dobila i status kandidata za prijam u Europsku Uniju. Međutim, tako krupne državne uspjehe pratio je i veći broj sitnijih problema, od kojih je najsitniji onaj o gubljenju radnih mjesta desetaka tisuća donedavno zaposlenih radnika. Ništa manje sitan nije ni problem korupcije, kojega običan građanin nekim čudom može vidjeti čak i iz »cesne«. U ozračju korupcije, naravno, najbolje se osjećaju tajkuni koji su se za vrijeme ove vlasti nagojili toliko da svojim kapitalom mogu podići prosjek standarda svih građana do srednje razvijene države. Te sitnice, poput neravnopravnosti i nepravde, mnoge će punoljetne građane (ili one koji će to do 6. svibnja biti) natjerati da razmisle hoće li u nedjelju napraviti izbor za bolji život.

 

0:2 – pobjeda uredbom

 

Pustimo u ovom tekstu živopisne aktivnosti svima poznatog i simpatičnog ministra vanjskih poslova Vuka Jeremića, koji je monotonoj diplomaciji unio novi duh; zaboravimo na trenutak pitati i iz kojih su novaca svoje poslovne imperije stekli državni štićenici Mišković, Beko, Matijević ili, budimo malo i lokalpatrioti, braća Đorđević i Mališanović i zašto ih nitko iz vlasti ne podsjeća na to i fokusirajmo se na ništa manje originalnog ministra poljoprivrede i trgovine iz redova Demokratske stranke Dušana Petrovića. Za nešto više od godinu dana dva mu je puta uspjelo izmamiti traktoriste na višednevne izlete po cestama Vojvodine i Srbije. Kako se njihovi planovi, međutim, nisu poklapali i s ostalim sudionicima u prometu, u oba slučaja ispostavilo se da su potrošena nafta i paorskog vremena bili o njegovu trošku. Svojom mudrom taktikom u svibnju i lipnju prošle, te u ožujku i travnju ove godine Dušan je Petrović u okršaju s poljoprivrednicima rezultat od 0:2 uredbom proglasio za pobjedu, zacijelo na opću radost kompletne Vlade i stranačkih kolega.

Bude li pravila deal nakon izbora ili ne, koalicija »Izbor za bolji život« će sa Savezom vojvođanskih Mađara svoj odnos sigurno morati graditi na specifičan, za prilike u Srbiji i više no neuobičajen način, a to se prije svega odnosi na poštivanje dogovora. U protivnom, kao i u slučaju poljoprivrednika, SVM je već pokazao kako ne samo da zna izravno ucjenjivati nego pritisak pojačavati i potporom iz matične države što za dobrosusjedske odnose s Mađarskom – za što su se članice koalicije oduvijek zalagale – nikako nije dobro. U svjetlu odnosa sa SVM-om, čiji je predsjednik István Pásztor rekao da u DS-u vidi poželjnog postizbornog koalicijskog partnera, može se promatrati i nešto svjetlija ukupna perspektiva koalicije »Izbor za bolji život«. Naime, mnogo se stranaka glede vremena nakon izbora izjasnilo da sebe ne vidi ni u kakvoj vezi sa SNS-om ili bilo kojom drugom desničarskom opacijom što DS-u, ukoliko odnos snaga bude približno ujednačen, već sada daje popriličnu početnu prednost. Ali, ne treba zaboraviti ni da su opasniji oni protivnici koji o tome za sada šute. U svakom slučaju, za kraj ovog serijala o strankama i koalicijama uoči izbora nije prije nedjeljnog izlaska na glasanje zgorega poslušati savjet mudre Dore Đermana Senjanovića, koja u svom dnevniku veli: »Ako ste u dilemi, nemojte sumnjati, jer će Vas sumnja odvesti u dilemu«.