Arhiv tekstova

Vojvođanski klub – udruženje civilnog društva građanki i građana Vojvodine – očekuje da se više nikada neće ponoviti da ljudi budu primorani seliti iz svojega mjesta i zavičaja samo zato što su druge nacije ili vjere. Nacionalističko zlo i isključivost za vrijeme režima koji je bio na vlasti do 2000. godine, nanijelo nam je mnoge nevolje. Na ovim prostorima u »zemlji koja nije bila u ratu« pucalo se, prijetilo, ratovalo, ubijalo... Nasilno je promijenjena struktura stanovništva, mnoga vojvođanska mjesta više nisu ista kao prije ustoličenja Slobodana Miloševića na vlasti u Srbiji i djelovanja memorandumske Srbije. Nema više starih susjeda, a mnogima je jedini grijeh bio što nisu Srbi i pravoslavci, te što su imali lijepe kuće i stanove. U njihovim mjestima i u njihovim kućama žive neki drugi ljudi, koji su se također morali skloniti iz svoga zavičaja zbog sličnih, nacionalističkih poriva. Ta mjesta u Srijemu odavno nisu s većinskim hrvatskim stanovništvom. Vojvođanski su Hrvati bili nedužne žrtve besmislene agresije i rata.

Sjećanje na 6. svibnja posvećeno je Hrtkovcima, no svako mjesto ima neki svoj dan koji nas podsjeća na odgovornost bivšeg režima. Potpirivani su nacionalna netrpeljivost i mržnja i vladalo je pravo ludilo – bio je to svojevrstan pakao na zemlji! Ljudi u čijem je prisustvu takvo što rađeno, nagrađivani su mjestom potpredsjednika Vlade i drugim visokim funkcijama. Pravna država Srbija nije štitila svoje građanke i građane, pripadnike drugih nacija i vjera, već su nijemo promatrane nevolje i nedaće ljudi koji su pod pritiskom i prijetnjama bježali glavom bez obzira. Ali, nije bilo samo nijemih promatrača, bilo je i onih koji su digli svoj glas protiv zla koje nas je zadesilo. Nažalost, bili su usamljeni, bez zaštite države.

Danas, dvadeset godina nakon tih događaja, moramo se upitati kakav je bio učinak onih koji su vladali našim sudbinama. Na svu sreću, sve je završeno, ali ostaju traume, izgubljeni rođaci, prijatelji i susjedi. Ostaje i opomena da se to nikomu više nikada ne ponovi!

Na dvadesetogodišnjicu »hrtkovačkog sindroma«, dvanaest godina nakon dolaska demokratskih vlasti, prilično se toga promijenilo, ali inspiratori zla i njihovi izvršitelji, kao i  organizatori »humanog« preseljenja naroda nisu kažnjeni. U Srbiji se pred domaćim reformiranim pravosuđem ne vodi ni jedan proces protiv onih koji su protjerivali neistomišljenike i to samo zato što su druge vjere i nacije. Podsjećamo da protjerivanja inspirirana drukčijom vjerom ili nacijom nikada ne zastarijevaju. Godišnjica ove tragedije je prigoda da se upitamo jesmo li nakon dvadeset godina zreliji i odgovorniji kao društvo? Zašto se država Srbija  nikada nije ispričala svojim  bivšim sugrađanima koji su spašavajući živote pobjegli, kao i onim vojvođanskim Hrvatima koji su ostali ovdje, a nikada  neće zaboraviti muke i patnje koje su pretrpjeli zbog nacionalnog ludila? Isprike za ove sramne događaje od strane  države nikada nije bilo. Vojvođanski klub inzistira da se konačno pred istražnim i reformiranim pravosudnim tijelima Republike Srbije pokrene postupak protiv odgovornih za nasilno protjerivanje ljudi po nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Ne možemo biti zadovoljni činjenicom da se postupak vodi samo protiv jednog čovjeka pred Haškim tribunalom, a u Srbiji se niti jedan postupak ne vodi, kao da se apsolutno ništa nije dogodilo. Srbija se sprema za pridruživanje europskom društvu i mora se suočiti sa svim aspektima svoje ružne prošlosti. Jedan od njih je i protjerivanje ljudi zbog različita mišljenja, drukčije nacije ili vjere. Zato je neophodno da republički Parlament deklaracijom osudi protjerivanje nesrpskog stanovništva iz Vojvodine i ispriča se svim građankama i građanima koji su pretrpjeli torturu prije dvadeset godina. To Europa zasad ne traži od nas, ali to je nužno učiniti zbog nas samih, građanki i građana Srbije, kao i proglasiti dan sjećanja na te ružne događaje, kako se oni nikada više ne bi ponovili. 

Slučajno ili ne, upravo na dan kada su se u Hrtkovcima prije dva desetljeća čitali spiskovi nepodobnih, građanke i građani Srbije biraju svoju šestu vladu od demokratskih promjena i budućnost za naredne 4 godine. Valjalo bi se ujedno prisjetiti što se sve događalo prije 20 godina i tko nam je činio zlo u ime nekakvih »viših« nacionalnih ciljeva.

Predsjednik Vojvođanskog kluba, Đorđe Subotić

Novi Sad,  travnja 2012. godine.