»Divanima« do potpune medijske ravnopravnosti

13.02.2004

Poštovani gledatelji,
   Dvanaestog veljače 2004. godine navršilo se točno tri godine otkako mala ekipa iz Subotice nastoji i kamerom zabilježiti svakodnevni život, običaje, kulturu, vjerska i politička događanja, te postupno ostvarivanje novostečenih manjinskih prava hrvatske zajednice na ovim prostorima.
»TV TJEDNIK«: Počeli smo s »TV tjednikom«, kojega su donijeli valovi promjene vlasti koncem 2000. godine, a koji je zaživio 12. veljače 2001. godine i trajao samo pol godine. Bio je to uvod u ozbiljniji projekt, zagrijavanje i stjecanje radnog iskustva baveći se tada životom Subotice, s akcentom na hrvatsku zajednicu u ovom gradu, koja je tada već imala pristup jednom mediju na materinjem jeziku – Radio Subotici.
   Shvaćajući važnost pristupa najmoćnijem mediju današnjice, pokušali smo pronaći novu kuću, novo utočište koje bi produžilo život televizijskom informiranju na hrvatskom jeziku.
   Unatoč činjenici da Hrvati u srpnju 2001. godine nisu imali priznati manjinski status i da hrvatski jezik još nije bio priznat kao službeni jezik u Vojvodini, dobra volja pojedinaca (tadašnjeg rukovodstva) TV Novi Sad omogućila je maloj ekipi da proširi projekt svoje zajednice, pokrivajući i prateći Hrvate u cijeloj Vojvodini.
»TV DIVANI«: Emisija pod novim imenom »TV divani« označila je 20. srpnja 2001. godine početak bogatijih i raznovrsnijih sadržaja te zahtjevnijeg angažmana na terenu. To je bilo vrijeme upoznavanja svih hrvatskih institucija, kako onih koje su imale bogatu povijest iza sebe tako i onih koje su poslije kobnih devedesetih tek nastajale, ponovno oživljavale, stidljivo vraćale nekadašnja imena. Sve smo to mogli doživjeti na licu mjesta, podijelivši emocije s onima koji su kroz nove početke ponovno uživali ono staro što su im preci ostavili, no, podijelili smo i neugodnosti incidenata čiji smo neposredni svjedoci bili, i zbog kojih su nam bile skidane emisije s TV Novi Sad.
   Osim više nesporazuma sa sadašnjim rukovodstvom TV Novi Sad oko toga što je sporno u našim emisijama, preživjelih ekstra noćnih termina kad su za »TV divane« znali samo oni što pate od nesanice, preživjeli smo i probleme za koje mnogi ne znaju a koji su nam u znatnoj mjeri ograničavali rad i »skratili« kilometražu na štetu onih koji su možda najviše medijskog prostora zasluživali (srijemski Hrvati). Zbilja, ne našom voljom, čak što više. Financijska sredstva koja su održavala ovaj projekt u životu često su bila neredovita, nedovoljna, a nadamo se da je vrhunac krize bilo ljeto prošle godine kada na natječaju Vlade Republike Hrvatske za jedinu televizijsku emisiju na hrvatskom jeziku u Srbiji i Crnoj Gori nije dodijeljena niti jedna kuna. Projekt je visio o koncu.
   No, nećemo kvariti skromnu trogodišnjicu pesimizmom (mada bi bio prilično utemeljen).
   Okrenimo se onom ljepšem, zbog čega je vrijedio svaki sat rada.
VRIJEDILO JE: Stekli smo puno prijatelja, upoznali i sebe i druge s ljepotama i različitostima unutar hrvatske zajednice u Vojvodini, a zabilježili i život sunarodnjaka u Crnoj Gori, te na Kosovu što će nam svakako ostati kao nešto neizbrisivo, urezano jakim emocijama koje čovjek tamo naprosto mora doživjeti. Uložili smo rad, vrijeme, neki i kompletnu tehničku opremu na raspolaganje (»Z-video« studio u Subotici) da bi u ova teška vremena održali projekt u životu, možda tapkajući u mjestu, jer Uredništvo na TV Novi Sad i dalje nemamo. Sve su učestaliji susreti i sastanci na kojima se razmatraju nove mogućnosti, no Hrvati i dalje na ekranu »žive« samo kroz vanjsku produkciju.
ČEKAJUĆI SVOJE: Nadamo se da su »TV divani«, ma kako im bio mučan put, završna faza u ostvarivanju i medijske ravnopravnosti Hrvata u Vojvodini koja bi trebala biti okončana formiranjem uredništva i dobivanjem prvog dinara za rad. Time bi na pokrajinskoj razini, institucionalizirana »Hrvatska riječ« dobila i slikovnu pratnju.
   Poslije svake cenzure (a bilo ih je tri) mogli smo prestati s radom i ugasiti televizijsko informiranje na hrvatskom jeziku. Znamo da su to mnogi i priželjkivali. Tko bi od toga imao najviše štete može se tek pretpostaviti.
   No, više nismo ni sami sigurni što nas je održavalo do danas. Možda malo inata, puno emocija i podrške pojedinaca iz zajednice koji su naš rad prepoznali kao vrijedan i koristan, a mi njih kao dobronamjerne i svjesne važnosti medijskog prostora u suvremenoj današnjici. A najlakše je bilo stati i svjesno se oglušiti o želje onih koji ovaj projekt gledaju šire od vlastita lika u krupnom planu.
   Vjerujemo u bolju budućnost »TV divana«. Da ne vjerujemo, već bi »dodivanili«…
Autorica je urednica emisije »TV divani«