Arhiv tekstova

Sačuvati baštinu, učvrstiti institucije

Osim šokačkom nošnjom, plesom i pjesmom, Marija Turkalj monoštorske Hrvate već dvije godine predstavlja i u Hrvatskom nacionalnom vijeću. Zamjenjuje predsjednika KUDH »Bodrog«, aktivna je i u crkvenom životu jedinog bačkog otočića, a uz sve to već dva desetljeća vodi obiteljsku tvrtku. Jedna je od onih koja vjerno čuva ikavicu, i riječju i pjesmom, a svaku svečanost nastoji u šokačkoj nošnji još svečanije proslaviti.  

HR: Članica ste Kulturno-umjetničkog društva Hrvata »Bodrog«. Koliko po Vašemu mišljenju ovo društvo znači za kulturni život Bačkog Monoštora?
Članica sam Kulturno-umjetničkog društva Hrvata »Bodrog« u Bačkom Monoštoru punih 30 godina. Drugim riječima, od svoje petnaeste godine plešem i pjevam u ovome Društvu. Tu ljubav prema nošnji, pjesmi i plesu mogu zahvaliti svojim roditeljima koji su također bili aktivni. U obitelji nas je bilo troje djece i kao mali često smo s roditeljima pjevali i plesali. Mama i baka za blagdane su nas oblačile u narodne nošnje i to još kao sasvim malu djecu, tako da ta ljubav potječe iz ranog djetinjstva.
    Sada sam zamjenica predsjednika Društva Stipana Šimunova i nas dvoje imamo izuzetno dobru suradnju. Folklorna skupina je jedina sekcija u Monoštoru koja aktivno radi na očuvanju tradicije. U Društvu je aktivno oko 80 članova, uzrasta od 15 do 75 godina. Dva puta tjedno se sastaju na probama. Mladi su veoma aktivni, redovito dolaze na sastanke. Nedavno smo osnovali i Tamburašku sekciju, tako da sada imamo i svoj orkestar za nastupe. Rado prihvaćamo gostovanja i mnogo nam znači ovo Društvo za kulturna zbivanja i u našem mjestu i izvan njega.

HR: Aktivno sudjelujete u radu vokalnog sastava »Izvornike« i starijeg folklornog sastava. Što je ono što je specifično za šokačke Hrvate u ovom selu i što zaslužuje kvalitetniju prezentaciju u javnosti?
Vokalni sastav »Izvorinke« stari je naziv za pjevačku skupinu. Skupinu od dvadeset žena različitog uzrasta 1980. godine okupila je Katica Pašić. Cilj je bio sačuvati pjesme naših starih koje su se pjevale na sokaku, divanu, prelu, na plesovima. Teta Katica je obilazila stare žene u selu, koje su joj pjevale, a ona je to prenijela nama. Na dodjeli nagrade Hrvatske matice iseljenika 2004. uzvanici su mogli čuti neke od njih: Klada, Iz kamena, Dukatići, Sirota sam, Dvi su druge virno drugovale, te još mnoge druge.
    Danas su te članice vokalnog sastava uključene u Društvo. U pjevačku skupinu uključeni su i muškarci. Vjernike naše crkve ugodno smo iznenadili za polnoćku i Božić. Pjevali smo stare božićne pjesme.
U javnosti redovito sudjelujemo na »Božićnom koncertu« u Somboru. Očekujemo i pozive iz drugih mjesta, da bi javnosti što više prezentirali pjesme šokačkih Hrvata iz Bačkog Monoštora.

HR: Bački Monoštor je jedno od rijetkih sela u kojemu se aktivno radi na očuvanju i stvaranju novih narodnih nošnji. Kako to funkcionira i koliko su se mještani uključili u to?
Bački Monoštor je zasigurno rijetko selo u kojemu se na poseban način čuva narodna nošnja. Vjerujte, u mojoj je obitelji sačuvana narodna nošnja stara 200 godina. Još ako postoji ljubav, vrednovanje i poštovanje prema tim rukama naših prabaka koje su to s puno ljubavi pri lojanici prele, vitale, tkale, prosicale, necovale, popletale, šljokale, vezle, tkale, ubirale do ponoći i duže da bi njihova djevojka bila najljepša za Uskrs u novom »okruglanu« koji ima vezove, slavonski obrvan, tranjavi, na bronce, na cikrine cigle, pa krila, na pet misti, pa na sedam, pa odnica, zlatom šljokana krila i Bog zna još koliko.
    Sigurno 100 različitih kompleta može se vidjeti u Monoštoru. To je živi muzej starina pa tko da to ne čuva, da se ne divi toj maštovitosti boja, vezova i tkanja. Dođite da se uvjerite.

HR: Koji su osnovni problemi u radu te glavne potrebe ovoga Društva? Kakva je suradnja s drugim hrvatskim društvima u SiCG?
Problemi u radu našeg Društva vjerojatno su slični drugima i tiču se prostorija, namještaja, veće aktivnosti mladih članova, rada na što boljem očuvanju tradicije izvornog folklora i običaja, te stručnog koordinatora, koreografa.
    Prostorije u kojima radi Društvo upravo se renoviraju. Ovim putem zahvaljujem se Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu na pomoći. Hitno su nam potrebne stolice i neki stol za rad. Nadam se da ćemo naći pomoć ili neko sponzorstvo.
Članarine naših članova Društva koristimo za kraća putovanja u susjedna mjesta. Mislim da su isti problemi u svim bačkim društvima. Sigurno ih s više aktivnosti, rada i strpljenja možemo riješiti, te planove postići.
    Suradnja s drugim hrvatskim društvima u SiCG je najčešće vezana za razne manifestacije koje se organiziraju. Surađujemo s HKUD »Vladimir Nazor« iz Sombora, HKC »Bunjevačko kolo« iz Subotice, HKUD »Silvije Strahimir Kranjčević« iz Bačkog Brega, HKUD »Dukat« iz Vajske, KPZH »Šokadija« iz Sonte, te HKUD »Matija Gubec« iz Tavankuta.

HR: Vaše selo je prošle godine dobilo vrlo vrijedno priznanje Hrvatske matice iseljenika iz Zagreba, nagradu »Najselo 2004«. Koliko to znači Vama i drugim Monoštorcima?
Da, prošle je godine Monoštor dobio vrijedno priznanje od Hrvatske matice iseljenika iz Zagreba. Postali smo »Najselo 2004«. Veoma smo ponosni na tu nagradu. Bački Monoštor je jedno hrvatsko-šokačko selo koje se spominje davne 1482. godine kao Bodrog. Ima bogatu povijest koju pišu Bog i čovjek. Već stoljećima bogatstvo Monoštora nije samo povijest nego i ljudi koji su marljivi, radni, brojne obitelji koje čuvaju tradiciju, bogatu narodnu nošnju. »Pivaju se pisme«, slave blagdani, »divani se lipom ikavicom«.
    »Lipo ti je viditi Šokicu, a i čuti našu ikavicu«. Te vrijednosti prepoznala je HMI. Samim priznanjem mještani i KUDH »Bodrog« dobili su još veći poticaj i želju za radom na očuvanju kulture. Samo priznanje još više je zbližilo na suradnju čelnike sela, škole, radne organizacije, gospodarstvenike s KUDH »Bodrog«.
 
HR: Za kulturno-umjetnička društva od izuzetne su važnosti gostovanja. Koliko uspješno organizirate takve nastupe i što je ono što vas tek čeka?
Od izuzetne su važnosti gostovanja. Rado se odazivamo na sve manifestacije da prikažemo svoj rad, običaje i pjesme. Prošle je godine društvo imalo tridesetak nastupa u zemlji i inozemstvu.
    Godinu započinjemo pokladama, proslavom 8. ožujka, a zatim nakon Uskrsa otpočinjemo pripreme za općinsko natjecanje koje je 15. svibnja 2005. godine, te za pokrajinsko.
    Sudjelujemo na Dužijanci u Subotici i Dužionici u Somboru, zatim na smotri folklora u Tavankutu, Šokačkom prelu u Bačkom Bregu, Šokačkoj večeri u Sonti, Vinkovačkim jesenima u Republici Hrvatskoj, te na manifestaciji Dobro došli mili gosti u Pečuhu, Republici Mađarskoj.
    Sad već tradicionalno organiziramo u Monoštoru 13. listopada svečanost u čast Gospe Fatimske, tj. Naš zavjetni dan. Tada okupimo sva hrvatska društva u Vojvodini.
Ove godine smo od 6. do 8. svibnja u Metkoviću, u Republici Hrvatskoj, gdje na koncertu Marijanskih pučkih napjeva nastupa naša pjevačka skupina. Ovo naše gostovanje omogućio je Generalni konzulat RH u Subotici na čelu s generalnim konzulom Davorom Vidišem. Hvala mu na tome, jer bez te financijske pomoći ne bi mogli sudjelovati na ovoj smotri.

HR: Osim angažmana u KUDH »Bodrog«, značajan dio događanja u Bačkom Monoštoru vezan je za crkvena događanja i blagdane. Kakva je suradnja Društva i Crkve?
Mlađi vjernici rado se odazivaju na suradnju u župu koju vodi mlad kapelan Robert Kozma. U dogovoru s kapelanom prije velikih blagdana organiziramo spremanje oko crkve i same crkve. Za Božić skupina mlađih bračnih parova postavila je i okitila borove, te samu crkvu i oltar. Isto tako i za Uskrs, svetu pričest, svetu krizmu i druge veće blagdane. Srdačno dolaze i mladi.
Toranj naše crkve je u jako lošem stanju, te postoji opasnost rušenja. Imamo obećanje od predsjednika Općine Sombor Jovana Slavkovića da će nam rado pripomoći. Uključit ćemo se svi kako bismo što prije završili s obnovom tornja i vanjskih zidova crkve. Monoštorci su vezani za crkvene događaje koji ih još više povezuju u zajednicu.

HR: U Monoštoru postoje i satovi njegovanja hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture. Kakav je odaziv i kako je ta novina  prihvaćena u školi i selu?
Bački Monoštor je jedino selo u Zapadno-bačkom okrugu koje u školi njeguje hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture. Satove hrvatskog jezika za oko šezdesetak učenika od prvog do trećeg razreda dva puta tjedno drži učiteljica Eva Forgić. Iz svakog razreda polovica učenika redovito dolazi.
    Priručnici dolaze iz Hrvatske i učiteljica radi po tim programima. Roditelji i djeca rado su prihvatili svoj materinji jezik. Mnogi učenici, koji pohađaju satove hrvatskog jezika, još nikad nisu bili u Hrvatskoj. Rado bi željeli posjetiti svoju matičnu državu, a ona monoštorskoj djeci nije daleko. Prema obećanjima možemo se nadati da će i Šokadija ovoga ljeta ići na hrvatsko more. Vjerujte da pjevaju »Lijepa naša Hrvatska, Hrvatska i obala jadranska, jadranska…«
    Očekujemo više od Hrvatske matice iseljenika iz Zagreba. Od samog početka izučavanja hrvatskog jezika u Monoštoru, nitko nije posjetio našu školu i djecu. Eto prilike da i »Hrvatska riječ« dođe i intervjuira našu djecu.

HR: Vrlo je aktualno pitanje bilo i rekonstrukcija Osnovne škole u Monoštoru. Dokle se s tim stiglo?
Osnovna škola u Bačkom Monoštoru je u jako lošem stanju. Stara je preko sto i pedeset godina, plafoni su ispucali, zidovi su ružni, podovi drveni ili betonski iz kojih izlaze razne životinjice. Zimi je jako hladno, peći su stare i djeca sjede za vrijeme nastave obučena. Na dva mjesta se održava nastava i učenici moraju prelaziti cestu.
    Ove godine, ako Bog da, započinje se izgradnja nove škole, odnosno dogradnja još šest učionica koje bi zadovoljile potrebe za organiziranjem nastave. Općina Sombor dodijelila je 7 milijuna dinara za početak ovih radova. Pokrajina je odbila molbu za izgradnju novog školskog dijela s obrazloženjem da su ove godine sredstva namijenjena samo za rekonstrukcije, a ne za izgradnje novih objekata. Ponovno će im se uručiti nova zamolba.
    Želja svih Monoštoraca na prvom mjestu je škola i rado će se uključiti u samodoprinose i pomoći sukladno svojim mogućnostima. I pokraj zabrana korištenja učionica, koje je izdala građevinska inspekcija, uprava škole krši zakon te i dalje obavlja nastavu u takvim učionicama jer drugih prostorija nemamo.

HR: Čime se bave i od čega žive mještani Monoštora. Kako se snalaze mladi ljudi i gdje nalaze posao?
U Monoštoru ljudi imaju sreće da ih okružuje prelijep zeleni pojas šuma pun divljači, zatim kanali DTD i Veliki Bečej, te rijeka Dunav. Za hranu i ogrjev Monoštoraca se već Bog pobrinuo. U selu postoje dva državna poduzeća: JP »Vojvodinašume«– Šumska uprava Bački Monoštor, koje upošljava stotinu i pedeset radnika, te poduzeće »Brodoremont« A. D. Bački Monoštor koje upošljava stotinu i četrdeset radnika u stalnom radnom odnosu, a u sezoni angažiraju još oko pedeeset radnika.
    Monoštorci su vrijedan narod. Selo okružuje bogata zemlja te se polovica stanovništva bavi poljoprivredom. Ima i nekoliko privatnih tvrtki gdje radi oko 20 posto stanovništva. Mnogi mladi ljudi putuju na posao u Sombor koji je od Monoštora udaljen petnaest kilometara. Tamo su najčešće uposleni u »Somboledu«, »Elektrodistribuciji«, Općinskom sudu, Skupštini općine, Zdravstvenom centru, te manjim poduzećima.

HR: Vi ste od samoga osnivanja vijećnica Hrvatskog nacionalnog vijeća. Koliko ste zadovoljni dosadašnjim radom HNV-a i što smatrate njegovim najvećim uspjehom u radu?
Velika je stvar da je do osnivanja Hrvatskog nacionalnog vijeća uopće došlo. Naša hrvatska zajednica je prvi puta u novijoj povijesti u ovoj državi postala manjina. Teško je snaći se i prihvatiti svijest da smo manjinska zajednica, a bili smo autohtoni Hrvati kroz duga stoljeća. Najveći uspjeh je samo postojanje. Svakako i prijeđeni put privikavanja i suradnje nije lagan, pa je uspjeh i što su zaživjele neke inicijative i institucije.
Za mene je najveći uspjeh da postoji i radi HNV i da se polako uviđaju rezultati toga rada, a najviše u uvođenju nastave na hrvatskom jeziku te satovima njegovanja hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture. Svakako da prisutnost HNV-a mora biti još izraženija u kulturi naše zajednice.

HR: Koja su, po Vašemu mišljenju, najaktualnija pitanja i problemi koje HNV treba rješavati?
S bolom moram reći da je najaktualnije pitanje HNV-a: sačuvati HNV. Ova najnovija događanja unutar HNV-a potresla su samu instituciju i dovela je na rub opstojnosti. Jako sam se plašila, a i sada se plašim, može li se raditi u takvim okolnostima gdje se tako jako suprotstavljaju mišljenja i stavovi. Uvijek mislim da je istina negdje u sredini.
    Što se drugih pitanja tiče, kad bi HNV zaživio punom dinamikom, onda je najaktualnije pitanje i problem koji se mora riješiti školstvo, te prisutnost zajednice u medijima. Treba još raditi na pitanjima nastave na hrvatskom jeziku, dodatnim satovima hrvatskog jezika, televizijskom programu na državnoj televiziji, još boljem tisku na hrvatskom, te plodnijoj suradnji s domicilnom i matičnom zemljom.

HR: Vi ste uz sav angažman u životu i radu zajednice i privatna poduzetnica. Čime se bavite i koliko se uspješno nosite s nepovoljnim gospodarskim uvjetima?
Privatna sam poduzetnica i ove je godine točno dvadeset godina kako vodim obiteljsku tvrtku koja inače postoji sedamdeset godina. To je privatna klaonica za preradu mesa i prerađevina od mesa. Tvrtku sam naslijedila od pokojnog supruga. Četvrta sam generacija koja nastavlja tu obiteljsku tradiciju, a ako Bog da uskoro će uslijediti i peta. Mlađi sin završava Tehnološki fakultet, Odsjek konzervirana hrana, i nadam se da će još bolje usavršiti tehnologiju, po europskim standardima i za europsko tržište. Stariji sin se već uključio i pomaže mi.
    Imam deset uposlenih radnika, a tjedno isporučujem oko 5000 kilograma svježe svinjetine i junetine, te oko 1000 kilograma prerađevina. Imamo tri svoje prodavaonice. Opskrbljujemo domove učenika i restorane, a vršimo i usluge klanja i obrade mesa. Dobro surađujemo i s veterinarskim inspektorima.
    Uvjeti na tržištu su veoma teški, nemamo stalni kontinuitet u radu. Klaonički posao je jako specifičan, zahtijeva izuzetnu odgovornost i poslovnost, a da bismo sve to ispunili radim i po dvadeset sati dnevno. Nadam se da će država imati više sluha za nas male poduzetnike. Potrebni su nam novi i brži strojevi koji odgovaraju pakiranju i dizajniranju europskom tržištu.              g