Arhiv tekstova

Od­boj­ka na pi­je­sku (Be­ach volley)

Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća, u kultnom filmu tadašnje mladeži »Top gun« tada još mlađani hoolywoodski superstar Tom Cruise zaigrao je, polugol, skupa sa svojim avijatičarima, odbojku na pijesku, izmamivši brojne uzdahe ženskog dijela publike.
    Nekako u isto vrijeme, 1986. godine, Svjetska odbojkaška federacija FIVB priznala je odbojku na pijesku kao dio odbojke i započela s organiziranjem turnira pod svojim okriljem. Već 1993. godine beach volley je postao olimpijskim sportom, da bi svoju promociju doživio već na sljedećim Igrama u Atlanti 1996. godine.
    Tako je svojevrsna zabava ljubitelja uživanja na plaži, nastala negdje poslije Drugoga svjetskog rata na plažama Kalifornije, kao oblik oslobođenja robovanja ustaljenim odbojkaškim normama, poput službenog terena u zatvorenom prostoru neke dvorane, »uniformiranosti« igrača ili igračica ili pak stroge natjecateljske discipline, postala regularni sport. Sloboda neformalnog ponašanja, koja vlada na svim plažama ovoga svijeta, pogodovala je ubrzanom razvijanju novog sporta nastalog iz puke želje za ljetnom zabavom. Progresivnim razvitkom i masovnošću novih pristaša neumitno je došlo do potrebe za unificiranjem temeljitih pravila, a sve u želji da se započne sa službenim natjecanjima.
TEREN I PRAVILA: Na službenim natjecanjima beach volley se igra na terenu dimenzija 9 puta 18 metara, preko mreže koja je za muškarce postavljena na visinu od 2,43 metra, dok žene igraju na nešto nižoj mreži od 2,24 metra. Susret se igra na dva dobivena seta do 21 osvojenog poena uz obvezna dva poena razlike (21:19 ili 29:27 na primjer), dok se u slučaju neriješenog rezultata u setovima (1:1) treći set igra do 15 osvojenih poena uz također pravilo od dva poena razlike. Nema vremenskog limita, pa teoretski igra može trajati i satima.
    Uz različitost i specifičnost podloge na kojoj se igra (pijesak), beach volley se od klasične odbojke razlikuje u pravilu igranja prstima (prvo i treće odigravanje se ne smije igrati prstima), te u broju igrača (po dvije osobe na svakoj strani). U ovom atraktivnom i dinamičnom sportu najvažnije je formirati homogeni duet koji je u stanju potpuno se razumjeti na terenu, te nadopunjavati ovisno od situacija tijekom igre. Ukoliko je jedan od igrača slabiji, suprotna momčad će brzo otkriti slabost i put do pobjede je garantiran.
ATRAKTIVNOST: Pokraj ljepote uživanja u vještini igrača ili igračica, koji su najčešće bivši igrači dvoranske odbojke, odbojkaši i odbojkašice na pijesku plijene i svojom tjelesnom građom, nesputanom minimalnim odjevnim djelićima tekstila. Dečki igraju samo u kratkim hlačama i atletskim majicama, koje više otkrivaju nego skrivaju besprijekorni mišićni torzo, dok se djevojke bore za poene u stiliziranim bikinijima što predstavlja dodatni razlog za gotovo uvijek do posljednjeg mjesta ispunjeno gledalište, radilo se o olimpijskom turniru ili običnom amaterskom nadmetanju na lokalnoj plaži.
    Dualitet sportsko-estetskog užitka pridonio je izrazito brzom razvitku ovog mladog sporta, ali i za veliku zainteresiranost brojnih sponzora koji su u njemu prepoznali očevidne marketinške prednosti. Zahvaljujući ulasku većeg novca, beach volley je prerastao u profesionalni sport koji se igra na turnirima diljem svijeta (plaža) za pozamašni nagradni fond.
    Hrvatska, kao tradicionalno turistička zemlja s velikim brojem lijepih i atraktivnih plaža duž jadranske obale, brzo je prepoznala marketinške prednosti igre na pijesku. Tako danas postoji i službeno prvenstvo Hrvatske u odbojci na pijesku, uz sada već opće poznati »VIP« tour profi turnira koji se igraju i na kontinentu i na morskoj obali.                                               g