Arhiv tekstova
Život u Vojvodini kakvu znamo i volimo
U petak i subotu 22. i 23. travnja, u organizaciji Pedagoškog zavoda Vojvodine, uz podršku Pokrajinskog tajništva za obrazovanje i kulturu održana je u Novom Sadu konferencija o obrazovanju na manjinskim jezicima pod nazivom »Izazovi obrazovanja na manjinskim jezicima«, koja je kruna dosadašnjeg rada, kao suma summarum svega onog što se posljednje četiri godine dešavalo u oblasti obrazovanja na manjinskim jezicima.
»Sva istraživanja, projekti i seminari koje smo u posljednje četiri godine proveli, a koje su za cilj imale prinos razvoju obrazovanja na manjinskim jezicima, važan su dio razvoja demokratskog društva. Bez obzira koliko ovo polazište nailazi na razumijevanje od vlasti na svim razinama, ono je osnovno polazište kojeg se držimo. Jer ostvarivati put k europskim standardima u procesu obrazovanja, a bez uvažavanja ili samo formalnim uvažavanjem manjinskog obrazovanja, teško može biti pravi put, rekla je za »Hrvatsku riječ« nakon konferencije Danica Stefanović, pomoćnica pokrajinskog tajnika za obrazovanje i kulturu.
PROBLEMI I RJEŠENJA: Iako cilj konferencije nije bio samo sagledavanje problema koji postoje u oblasti obrazovanja na manjinskim jezicima, jer su oni, kako Danica Stefanović kaže, već mnogo puta definirani prethodnih godina, ipak nisu ni ovom prilikom mogli biti zaobiđeni. S obzirom da su tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća svi relevantni čimbenici vlasti zanemarivali obrazovanje uopće (i pritom činili štetu), a posebno obrazovanje na manjinskim jezicima, danas se, kao posljedica tog nemara, ističu problemi nedostatka kadrova, profesora koji bi prenosili znanje na materinjem jeziku, razni problemi glede udžbenika, neprilagođenost školskih programa, te manjak učenika ili njihova raštrkanost, te, naravno, nedostatak novca kojim bi se mogli prevladati gorući problemi.
Pedagoški zavod Vojvodine i Dobrotvorno društvo »Panonija« su od listopada 2004. godine do sada organizirali pet seminara, na kojima su sudjelovali i predstavnici manjinskih nacionalnih vijeća (iz odbora za obrazovanje), na kojima su sagledavani problemi zajednički za sve nacionalne manjine i nalažena moguća rješenja za njih.
»Cilj konferencije bio je da se nađu nove perspektive i smjernice kojima trebamo ići, kako bismo svi skupa riješili probleme. Ako trebamo utvrditi nove standarde, kako su rekli neki izlagači na konferenciji – neka to bude cilj. S druge strane, svi koji smo sudjelovali, s pokrajinskom vladom tragamo za modelima kako to uraditi«, kazala je Danica Stefanović i dodala da su već neke probleme počeli rješavati, ali da je za njih potrebno vrijeme, kao i novac, a da po pravilu i jedno i drugo nedostaju u dovoljnoj mjeri.
Od početka 2000-tih na ovamo urađeni su pomaci kad je riječ o zakonskoj regulativi, počevši od Ustavne povelje Državne Zajednice SiCG, kojom se osiguravaju, uređuju i štite prava nacionalnih manjina u oblasti obrazovanja na svim razinama, preko Povelje o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama – kojom je pokraj ostalog zagarantirano pravo pripadnicima nacionalnih zajednica da se školuju na svom materinjem jeziku u državnim ustanovama, te Zakonom o osnovama sustava obrazovanja i odgoja – kojim se između ostalog garantira pravo na obrazovanje i odgoj svim građanima bez obzira na nacionalnu i jezičnu pripadnost, te Zakonom o utvrđivanju određenih ovlasti Autonomne Pokrajne, takozvani Omnibus zakon, kojim AP Vojvodina ima ovlasti, a u suglasnosti s nadležnim republičkim ministarstvom, pri donošenju programa i planova iz pojedinih predmeta od interesa za nacionalne zajednice i utvrđivanje uvjeta i načina organiziranja nastave za te predmete, te davanje suglasnosti za izvođenje nastave na jezicima nacionalnih manjina za manje od 15 učenika u prvom razredu osnovne i srednje škole i tako dalje.
»Zakoni u općem obliku pružaju dovoljno mogućnosti u vezi prava i obrazovanja pripadnika nacionalnih zajednica, ali se u praksi sve nekako raspe i nestane. Također, mislim da odbori za obrazovanje nacionalnih vijeća nisu dovoljno iskoristili mogućnosti koje im zakoni pružaju«, kazala je Biljana Stojanović iz Ministarstva za obrazovanje i sport Republike Srbije, jedna od sudionica konferencije i seminara koji su prethodnih mjeseci bili organizirani u Novom Sadu.
ZAKONI I DRŽAVA: Pokraj zakonskih regulativa, kako je rekla Stefanović na konferenciji, vojvođanska je Vlada, kako bi riješila problem kadrova, formirala dva učiteljska fakulteta – u Vršcu i Subotici – i Pedagoški fakultet – u Srijemskoj Mitrovici -na manjinskim jezicima, ali oni još nisu počeli s radom zbog nedostatka novca. Također je uspostavljena suradnja s katedrom za mađarski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, kako bi studenti izučavali psihologiju i pedagogiju, a poslije i metodiku nastave, te da bi bili osposobljeni predavati u školama.
»Za sada je to mađarski jezik, uskoro će biti i slovački, pa tako redom, kako nam mogućnosti budu dozvoljavale. Važno je da smo napravili te korake, jer će vrijeme dijelom učiniti svoje, naći će se potrebna sredstva da se projekti provedu do kraja«, kazala je zamjenica pokrajinskog tajnika za obrazovanje i kulturu Danica Stefanović. »Činjenica da se Konferencija organizirala u skupštinskoj dvorani AP Vojvodine, te da je naše tajništvo dalo punu podršku, dobar je znak i signal da naši čelnici u Pokrajini podržavaju programe i pokazuju kako nam je svima stalo da živimo u Vojvodini kakvu volimo i znamo«.
VAŽNOST OBRAZOVANJA NA MATERINJEM JEZIKU: Po riječima dužnosnika Hrvatskog nacionalnog vijeća Stipana Stantića i Ivana Stipića, koji su i sudjelovali u seminarima i bili nazočni na konferenciji, problemi koje imaju i ostale nacionalne zajednice u vezi obrazovanja na materinjem jeziku ima i hrvatska zajednica u SiCG.
»Naš najveći problem zasigurno je mali broj djece, odnosno učenika, kao i raštrkanost obitelji. Još uvijek nedostaje i dovoljna spoznaja o važnosti obrazovanja na materinjem jeziku. To nije samo pravo na papiru, nego daleko više od toga: poznavanje kulture, to jest same biti jednoga naroda«, kaže Ivan Stipić.
Stipan Stantić, pak, dodaje kako školovanje na većinskom jeziku predstavlja učenje i upoznavanje kulture i povijesti većinskog naroda, a ne manjinskog, te da iz ovog problema proističu svi ostali.
Rješenje problema naši sugovornici iz HNV-a vide u dobroj informiranosti roditelja, jer ako postoji dovoljan broj zainteresirane djece, tada se svi problemi lakše rješavaju. Oni smatraju kako obrazovanjem na materinjem jeziku djeca samo dobivaju, a ništa ne gube. Time se njeguje i čuva naša nacionalna tradicija, običaji, povijest i vjera, te se usporava asimilaciju i povećava svijest o nacionalnoj pripadnosti.
»Druga važna stvar je da se izborimo za dovoljan broj sadržaja u nastavnim predmetima od značaja, koji će oslikavati povijest, kulturu i običaje Hrvata s ovog područja«, smatra Ivan Stipić. »Još uvijek se radi po programu za obrazovanje većinskog, srpskog stanovništva, te se izučavaju sadržaji od tog značaja, iako djeca pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku. No, problemi su se počeli rješavati i uskoro se može očekivati pozitivan ishod.«
Po riječima Stipana Stantića, obrazovanje na hrvatskom jeziku sreće se s još jednim ozbiljnim problemom, koji je premostiv, a to je nedostatak stručnih kadrova za predmet hrvatski jezik i književnost.
»Nema dovoljno kvalificiranih profesora hrvatskog jezika, budući da je proteklih desetljeća na sveučilištima u zemlji izučavan samo srpski, ali ne i hrvatski jezik, a nama sada predstoji peti razred osnovne škole te za kratko vrijeme trebamo riješiti ovaj problem. Kad je riječ o predmetima iz prirodne skupine, kao što su fizika, matematika, kemija, tu smo u mnogo boljoj poziciji, jer za ove predmete imamo dovoljno kvalificiranih profesora«.
Suradnju s nadležnim pokrajinskim tajništvom i Prosvjetnim zavodom Vojvodine i predstavnici HNV-a i Danica Stefanović ocjenili su kao dobru, značajnu i važnu, dok Biljana Stojanović smatra kako se sva nacionalna vijeća, a posebno odbori za obrazovanje, trebaju pozvati da se aktivnije uključe u rad, jer nisu dovoljno iskoristili mogućnosti koje im se pružaju. Također, naša sugovornica smatra kako seminara, koje je organizirao Prosvjetni zavod Vojvodine, kao i konferencija, treba biti više.
»Seminari su kao podrška, iskustvo i znanje potrebni svim predstavnicima nacionalnih manjina kako bi se mogli snaći u reformskim vremenima, a ishod konferencije je još važniji, jer će nam trasirati put u budućnost«, zaključila je Stojanović.
g
