Arhiv tekstova

Nastupni posjet

Novo vodstvo Hrvatskog nacionalnog vijeća službeno se predstavilo predstavnicima mjerodavnih tijela domicilne države – ministru za ljudska i manjinska prava Rasimu Ljajiću i tajniku Savjeta za nacionalne manjine Vlade Republike Srbije Petru Lađeviću. U tim je nastupnim posjetima potvrđen kontinuitet rada HNV-a, te je naglašeno kako kadrovske promjene na čelu HNV-a nisu rezultat koncepcijskih razlika, i da će se u budućem radu HNV držati ranije utvrđenih programskih načela i plana.
    Osim predstavljanja, bila je to prigoda da se visokim dužnosnicima Srbije i SiCG još jednom skrene pozornost na neke od i dalje neriješenih problema hrvatske zajednice. Obećanja su ponovno dana, no u to se nije niti sumnjalo.
    Novom vodstvu HNV-a predstoji odlučno i aktivno zalaganje za ostvarivanje manjinskih prava hrvatske zajednice, a na osnovi usvojenih odluka. U nedovoljno uređenom zakonskom okružju to neće ići nimalo lako, pogotovo kad od odgovornih državnih dužnosnika stižu objašnjenja kako Hrvati na nešto, što druge manjine u ovoj zemlji inače obilato koriste, niti nemaju pravo, zato što, eto, u vrijeme donošenja tih zakona oni nisu bili priznati kao nacionalna manjina. Kao da je država statička kategorija, koja se ne može prilagođavati promjenama i novonastalim situacijama. Nije ti pripadalo ranije zato što smo mislili da si neprijatelj, a sada ne mislimo da si neprijatelj, ali ti opet ne pripada, zato što ti ni ranije nije pripadalo.
    Spremnost države da iziđe u susret nekim zahtjevima mora se provocirati i testirati, dočim je uspjeh izgleda zajamčen samo onda ako se pritom demonstrira jedinstvo. Neki sustavi, jednostavno, funkcioniraju samo onda, ako pred sobom imaju respektabilnog partnera. Hrvatsko nacionalno vijeće to može postati vrlo brzo, ukoliko poštuje i provodi vlastite odluke, ali, što je posebno važno, ako te odluke donosi osluškujući bilo zajednice. Dužnosnici moraju na teren, razgovarati s ljudima, slušati njihove savjete i sugestije, uvažavati njihove probleme i pojedinca staviti u središte svoje pozornosti. Sve ostalo, isprazno teoretiziranje, razmirice, uvrijeđenosti, tužakanje, plačljivi diskurs, ne vrijedi ništa. Niti to tko cijeni, niti to koga zanima. A o učinkovitosti takvoga djelovanja, kojega na žalost i dalje pomalo ima, ne treba trošiti riječi.
    Pred svakim je pojedincem, bio on dužnosnik ili ne, slobodan izbor. Potezi se povlače po vlastitoj savjesti i uvijek je bolje o svakom koraku prethodno razmisliti. Jer, poslije nekih koraka nema povratka natrag. Ima jedna narodna na tu temu, ali bolje da je prešutimo.
Z. P.