Arhiv tekstova
Završena ovozemaljska misija Svetoga Oca
Papa Ivan Pavao II. umro je 2. travnja u 21 sat i 37 minuta u svojemu apartmanu u apostolskoj palači u Vatikanu u 84. godini života, nakon 26 godina papinstva.
Pontifikat Ivana Pavla II., prvog slavenskog pape u povijesti, putnika, poliglota, sportaša, književnika, pamtit će se po njegovim putovanjima i golemoj medijskoj pokrivenosti njegovih aktivnosti, po izravnoj komunikaciji s pastvom i hrabrosti u traženju oprosta za grijehe Crkve, promicanju ekumenizma, ulasku u sinagogu i džamiju, dubokoj sućuti za manjine i nepokolebljivoj obrani tradicionalnih crkvenih učenja. Poljski kardinal Karol Wojtyla, koji je od stupanja na dužnost 1978. godine na svoja 104 putovanja po 130 zemalja vjernike pozdravljao na više od 60 jezika, sam je govorio njih osam.
OTVORENOST CRKVE I TRADICIONALNI NAUK: Papa je svesrdno molio za pad Berlinskog zida i komunizma, a vjernike pozivao na kršćansku sućut prema manjinama. Prvi je Papa koji je stupio u sinagogu 1986. godine, i pritom Židove oslovio sa »starija braćo« i prvi je kročio u džamiju, za posjeta Siriji 2001. godine. Veliki zagovornik međureligijskog dijaloga bio je katkada optuživan da u tim naporima katolicima želi povlašteni i vodeći status.
U ožujku 2000. hrabro je pozvao na kolektivno ispitivanje savjesti svoje crkve i javno Boga molio za oprost za strahote koje su neki katolici počinili u dvotisućljetnoj povijesti, a često u ime Crkve.
»Za ulogu koju je svojim ponašanjem imao svaki od nas u tim zlima, što su pridonijeli deformaciji obraza Crkve, ponizno molimo oprost«, rekao je tada, a taj čin ocijenjen je jednim od najvažnijih poteza njegova papinstva.
Molio je za oprost i zbog ponašanja Crkve prema ženama, od lova na vještice do njihova zadržavanja u često drugorazrednom statusu. U ime Crkve ispričao se i zbog grijeha protiv drugih kultura, okrutne kolonizacije domorodačkih naroda, grijeha protiv Židova pred čijom je žrtvom kleknuo u Auschwitzu u spomen na njih šest milijuna ubijenih u holokaustu.
Redovito je osuđivao antisemitizam, zagovarao mir u Svetoj zemlji, vapio za izbjegavanjem rata u Iraku.
No, isključio je mogućnost ukidanja celibata, rastavljenima uskraćivao pričest, ali i zakone koji odobravaju rastavu i u pravima izjednačuju nevjenčane s bračnim zajednicama. Branio je crkvena stajališta po kojima je pobačaj jednak ubojstvu, a za posjeta Africi poharanoj AIDS-om usprotivio se kontracepciji.
Od davne 1522. on je prvi papa netalijan, Slaven na tronu Sv. Petra, najmlađi Papa 20. stoljeća, prvi skijaš i plivač, zaljubljenik u kazalište, glumac u mladosti, prvi koji je svoje poslanje shvatio kao moderan posao i zašao među narod.
Ivan Pavao II. je u 26 godina svoga papinstva proglasio najviše blaženika i svetaca u povijesti. Oprost je u praksi svjedočio posjetivši u zatvoru svog atentatora koji mu je nanio teške tjelesne ozljede s trajnim posljedicama.
NA PUTU U SMRT: Papino se zdravstveno stanje pogoršalo u četvrtak navečer, 31. ožujka. Posljednji se put u javnosti pojavio dan prije, na prozoru svoje sobe na Trgu sv. Petra. Papa je deset godina bolovao od Parkinsove bolesti, ali je jače pogoršanje njegova zdravlja otpočelo 24. veljače ove godine. Zbog infekcije mokraćnih putova Papa je najprije dobio visoku temperaturu, te ubrzo zatim svjesno donio odluku da ne bude ponovno prebačen u bolnicu Gemelli. Već je prva krizna noć počela okupljati vjernike na Trgu sv. Petra.
Neizvjesnost teškoga stanja u nekoliko su mahova prekinule ishitrene glasine i nepouzdane informacije o Papinoj smrti, te su u nekim zemljama, poput dalekog Meksika, već unaprijed održane minute šutnje. Teško zdravstveno stanje otežalo je i pogoršanje stanja dišnih organa, te je Papa primio posljednju pomast, poseban katolički sakrament za umiruće. Kardinali su ispoštovali njegovu želju da ne napusti svoju sobu, te su se počeli okupljati u Vječnom gradu pripremajući se za smrt vjerskog vođe 1,1 milijarde katolika u svijetu.
Jednu od zabuna izazvalo je i zatvaranje Brončanih vrata na Trgu sv. Petra u Vatikanu 1. travnja, čin kojim su se u povijesti tradicionalno označavale smrti pape. No, Papa je još bio živ a to je potvrdio i šef ureda za tisak Svete Stolice Joaquin Navarro Valls riječima: »Nismo vam do sada ništa krili, obavještavali smo vas u istom trenutku o svakoj promjeni i tako ćemo nastaviti«. Ipak, neke su agencije objavile da je ispis EEG-a ravan, a taj medicinski aparat se uopće nije nalazio u Papinoj sobi. Ujutro 2. travnja Brončana vrata su se ponovno otvorila i tako dala znak da je Sveti Otac još na životu. Papa je navodno i tog posljednjeg jutra napisao na papirić poruku svojim suradnicima, a pisalo je: »Radostan sam, budite i vi. Molimo zajedno u radosti, Djevici Mariji povjeravam se s radošću«. Uslijedilo je zatim gubljenje svijesti, a u sve više crkava po svijetu vjernici su palili svijeće Papi u čast, moleći se za njega i pozorno pratili svaku novu vijest o njemu. Na programima velikih svjetskih televizijskih kuća, te na brojnim nacionalnim TV programima redovito se izvještavalo o svakoj zdravstvenoj promjeni vrhovnog poglavara Rimokatoličke crkve.
Papa Ivan Pavao II. umro je 2. travnja u 21 sat i 37 minuta u svojemu apartmanu u apostolskoj palači u Vatikanu, nakon 26 godina papinstva.
PORUKE U POVODU SMRTI PAPE: Brojni čelnici europskih ali i prekomorskih zemalja dali su službene izjave medijima u povodu Papine smrti. Svi su veličali njegova nastojanja na uspostavljanju mira u svijetu i povezivanje vjernika različitih vjera.
U izjavi predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića tim se povodom kaže: »Smrt Pape Ivana Pavla II. nemjerljiv je gubitak za Katoličku crkvu, za sve vjernike, ali i za cijeli svijet. U više od četvrt stoljeća svojega pontifikata ovaj je Papa bio ne samo vjerski poglavar, nego i neumorni borac za bolje odnose među ljudima, državama, civilizacijama i vjerama, što mu je donijelo poštovanje milijuna ljudi diljem svijeta.« Mnogi hrvatski dužnosnici isticali su veliki doprinos Ivana Pavla II. priznanju samostalne hrvatske države. Sveta Stolica priznala je 13. siječnja 1992. godine Hrvatsku, dva dana prije dogovorenog roka u Bruxellesu. U Hrvatsku je Papa dolazio i u jeku rata, rujna 1994. godine.
Vlada Republike Hrvatske objavila je izjavu iste večeri u kojoj izražava duboku žalost zbog smrti Svetog Oca.
»Vlada Republike Hrvatske daje posljednju počast Velikom Papi, iskazuje duboku žalost i iskrenu sućut zbog odlaska Vrhovnog Svećenika, izvrsnog državnika i odanog prijatelja hrvatskog naroda. Ivan Pavao II., nesporno najviši moralni autoritet našeg vremena, otišao je mirno, dostojanstveno i hrabro. Svojom patnjom pokazao je snagu duha i vjere u krhkom, umornom tijelu. Otišao je u vječnost i svima nam ostavio zadaću nastaviti put časno i ustrajno kako je On to činio« – stoji u toj izjavi Vlade RH.
U povodu smrti Svetog Oca Ivana Pavla II. zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić uputio je vjernicima poruku u kojoj između ostalog stoji:
»Kao vjernici iz dna duše zahvaljujemo nebeskom Ocu što nam je darovao velikog Papu, dragoga brata, voljenog prijatelja, brižnoga oca i snažnog zaštitnika. Zato molimo da ga uskrsli Gospodin primi u puno zajedništvo nebesnika. I dok nas obuzima žalost zbog gubitka njegove fizičke blizine, utješeni uskrsnom nadom, vjerujemo da nas odlaskom s ovoga svijeta nije zauvijek napustio, te da smo u njemu zadobili velikoga zagovornika kod Boga…Hvala Ti, Ivane Pavle II., za pohode kojima si tri puta blagoslovio zemlju Hrvatsku.«
Povodom prelaska Pape Ivana Pavla II. u vječni dom beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar u svojoj poruci, između ostalog ističe: »Dok svi mi, sinovi i kćeri Crkve, osjećamo kako smo ostali mnogo osiromašeni zbog njegove smrti, znamo predobro da je otišao u zajednicu blaženih kao veliki svjedok vjere, kao čuvar našeg zemaljskog i duhovnog dostojanstva, kao naš zagovornik pred Bogom i molitelj za čitavo čovječanstvo. Za njega je ovih dana molila čitava naša Crkva, pa i toliki kršćani diljem sveta, vjernici ostalih vjeroispovijesti i mnogi ljudi dobre volje. Zaista su se pokazali plodovi njegovog nastojanja za jedinstvo kršćana i suradnju svih vjernika.«
U izjavi subotičkog biskupa msgr. Ivana Penzeša stoji sljedeće: »Umro je veliki Papa, poglavar Katoličke Crkve, Ivan Pavao II. Za nas vjernike katolike veliki gubitak. Mislim da je gubitak i za cijelo čovječanstvo. Bio je najveći moralni autoritet svoga vremena i označio je povijest prelaska u novi Milenij. Katolička Crkva, iako ožalošćena, u dubokoj je sabranosti i zahvalnoj molitvi Bogu – Gospodaru povijesti – što je našim vremenima podijelio takvoga predvoditelja – Papu. Dok žalujemo, što je ljudski razumljivo, zahvaljujemo Bogu za taj veliki dar. Ostavio nam je plodove svoga dugog pontifikata i kao poruku i kao testament koji trebamo slijediti.«
Posebno priopćenje za javnost u povodu smrti Svetoga Oca uputio je i predsjednik Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća Lazo Vojnić Hajduk, u kojemu stoji:
»Ponosan sam što pripadam zajednici kršćana katolika čiji je vođa bio papa Ivan Pavao II. Papa je bio prepoznatljiva osoba za sve ljude na kugli zemaljskoj. Bio je čovjek koji je jednako razumio siromašne, bijedne i jednostavne ljude isto kao i ljude koji pripadaju slojevima bogatih, moćnih, utjecajnih državnika i političara. Među njima nije pravio razlike, sve ih je razumio i sa svim imao razgovor. Pokojni Papa je bio veliki Papa koji je otvorio novu stranicu ljudske povijesti ulaskom u treći milenij s pravim vrednotama ljudskog i evanđeoskog života, jer samo prave vrednote mogu spasiti čovječanstvo od stranputice i katastrofe. Snaga, energija, ljubav, dobrota, ustrajnost i nepokolebivost isticale su ga iznad svih. Briga za ljude, živjeti s ljudima i za ljude dala mu je snagu biti stalno na putu i kontaktu prenošenja poruke Isusa Krista za spas čovječanstva. Bio je dostojan i pravi namjesnik Isusa Krista na Zemlji.«
PAPA U HRVATSKOJ: Sveti Otac je Hrvatsku prvi put posjetio 10. rujna 1994. godine na svom 63. pontifikalnom pohodu. Nakon što je stupio na tlo u zagrebačkoj zračnoj luci »Pleso«, Sveti je Otac poljubio zemlju, a na hrvatskim crkvama zazvonila su zvona.
Slijedio je susret s Franjom Tuđmanom te odlazak u zagrebačku katedralu i obilazak grobnice kardinala Alojzije Stepinca.
Sutradan je pred oko milijun okupljenih vjernika na zagrebačkom Hipodromu predvodio euharistijsko slavlje.
Ivan Pavao II. po drugi je put posjetio Hrvatsku 2., 3. i 4. listopada 1998. Glavni događaj toga posjeta bilo je 3. listopada proglašenje blaženim kardinala Alojzija Stepinca na svečanom misnom slavlju u Mariji Bistrici. Trećeg dana posjeta Papa je sudjelovao na euharistijskom slavlju u Splitu.
Treći pastoralni posjet Pape Ivana Pavla II. Republici Hrvatskoj počeo je 5. lipnja 2003. godine u zračnoj luci na otoku Krku. To je bilo stoto jubilarno putovanje Pape izvan Italije. Za petodnevnoga boravka u Hrvatskoj Papa je bio smješten u Nadbiskupijskom sjemeništu u Rijeci, odakle je posjetio Dubrovnik, Osijek, Đakovo i Zadar. Sveti Otac održao je 6. lipnja u Dub-
brovniku svečano euharistijsko slavlje na kojemu je blaženom proglasio sestru Mariju od Propetoga Isusa Petković, rodom iz Blata na Korčuli. Imao je i susrete s predstavnicima vlasti u Hrvatskoj, na čelu s predsjednikom Stjepanom Mesićem.
Karol Wojtyla je za svojega pontifikata, po broju posjeta, najčešće bio u Poljskoj, a zatim u Hrvatskoj.
Papa je imao i dva pastoralna pohoda u Bosnu i Hercegovinu, i to travnja 1997. kada je posjetio Sarajevo, te lipnja 2003. kada je u Banja Luci blaženim proglasio Ivana Merza, rođenog u tom gradu.
Sveti je Otac posjetio i Sloveniju 17. svibnja 1996. godine, a kao neostvarena želja ostao mu je posjet Srbiji i Crnoj Gori.
PRIPREME ZA SVEČANI POGREB: Cijeli se grad priprema za nadolazeće hodočasnike. Civilna zaštita je u punoj pripravnosti, a za spavanje se pripremaju sportske dvorane i stadioni. Već je u nedjelju 3. travnja homilija u Rimu okupila više od 100.000 vjernika. Papa je poslije smrti prvo bio izložen u dvorani Clementini, odjeven u crveno s pastirskim štapom i mitrom, gdje su mu počast odali kardinali, talijanski dužnosnici i diplomatski zbor.
Stručnjaci sudske medicine poliklinike Tor Vergata u Rimu balzamirali su 4. travnja tijelo Ivana Pavla II., te tako pripremili posmrtne ostatke Pape za izlaganje vjernicima.
Istoga dana poslije podne, tijelo pape Ivana Pavla II. bilo je izloženo u bazilici svetog Petra kako bi mu počast mogli odati brojni vjernici koji su pristizali iz cijeloga svijeta. U mnogim su europskim, ali i izvaneuropskim zemljama određeni dani žalosti, kako u onima gdje su Katolici u većini tako i u nekima gdje uopće nisu. Gotovo da nema zemlje gdje se nisu služile svete mise Papi u čast, gdje se zastave nisu spuštale na pola, i gdje se nije upisivalo u knjige žalosti. Hrvatska je odredila tri dana žalosti u povodu Papine smrti i to 4., 5. i 8. travnja. Hrvatski premijer Ivo Sanader bio je zadnji svjetski političar kojeg je Sveti Otac primio i s njim u četiri oka razgovarao petnaest minuta 22. veljače, odmah nakon izlaska iz bolnice. Posljednji je put u obilasku svoje rodne Poljske i Krakova bio u kolovozu 2000. godine.
Od ukupno 264 pape svecima je proglašeno 78, a samo su trojica nazvani i Velikima. Po ocjeni kardinala Angela Sodana, Ivan Pavao II. zaslužuje dobiti dodatak imenu »Veliki«.
Budući da je najavljen najveći pogreb u povijesti, koji će prema predviđanima u petak, 8. travnja u 10 sati okupiti više od dva milijuna vjernika iz cijeloga svijeta, a veliki broj vjernika je već u Vatikanu i odaje počast Papi, donesena je odluka da se pred odrom Svetoga Oca vjernici ne zadržavaju kako bi svi mogli proći.
Iako su se Poljaci ponadali, Papa ipak nije zatražio u svojoj oporuci da ga se sahrani u rodnoj Poljskoj. Bit će pokopan u kripti Bazilike sv. Petra, gdje je već pokopano 147 papa. Ostali su pokopani po rimskim katakombama ili drugim bazilikama.
PROCEDURA IZBORA NOVOG PAPE: Kardinal Josip Bozanić bit će prvi zagrebački nadbiskup koji će birati novoga papu. Uz njega, u konklavama će sudjelovati i vrhbosanski nadbiskup Vinko Puljić. U izboru novog pape sudjelovat će 117 kardinala mlađih od 80 godina. Svi će biti smješteni u domu sv. Marte koja je u krugu Vatikana. Kad uđu u sv. Martu kardinali ne smiju imati nikakvo sredstvo komuniciranja, a svaki od njih bit će smješten u posebnom apartmanu. Svaki dan ujutro i poslije podne kardinali posebnim autobusom sa zatamnjenim staklima odlaze u Sikstinsku kapelu gdje se održavaju konklave. Svi prostori kojima se kreću izbornici prethodno se provjeravaju da ne bi bili ozvučeni. U Sikstinskoj kapeli kardinali polažu zakletvu o poštovanju pravila izbora. U jednom danu kardinali mogu četiri puta glasovati, a glasovanje se ponavlja sve dok se ne postigne dvotrećinska većina. Glasuju tajno. Ustanovi li se da nijedan kandidat nije dobio dvotrećinsku većinu, listići se spaljuju, a crni dim neuspjeha vidljiv je okupljenima na Trgu sv. Petra. Kardinali maksimalno mogu glasovati 34 puta.
Budu li svi pokušaji neuspješni kardinali mogu glasovati o mogućnosti da se papa bira natpolovičnom većinom ili da se bira između dva kardinala koja su dobila najviše glasova. U trenutku kada se ustvrdi koji je kardinal dobio najviše glasova otvaraju se vrata Sikstinske kapele a izabranik mora izgovoriti prihvaća li dužnost pape i koje je novo ime izabrao. Listići i svi zapisnici se pečate i predaju novom papi. Kroz dimnjak tada izlazi bijeli dim, što je znak da je novi papa izabran. Najstariji kardinal đakon izlazi na balkon sv. Petra i objavljuje okupljenima »Habemus Papam!«, (Imamo Papu). Tada se novoizabranik obraća mnoštvu i dijeli blagoslov, a službeno se ustoličenje obavlja obično na prvu nedjelju od izbora ispred Bazilike sv. Petra.
ŽIVOTOPIS: Karol Jozef Wojtyla rođen je u poljskim Wadowicama 18. svibnja 1920. Krakovski nadbiskup kardinal Adam Sapieh posvetio ga je za svećenika 1946. godine. Za pomoćnog krakovskog biskupa imenovao ga je Papa Pio XII., zatim ga je Papa Pavao VI. 1963. imenovao nadbiskupom u Krakovu, a 1967. postao je kardinal. Nakon kratkog pontifikata Ivana Pavla I. i njegove smrti 28. rujna 1978. godine, na konklavi 16. listopada izabran je Karol Wojtyla za 264. papu, postavši nakon 456 godina prvim papom koji nije Talijan. Na zaprepaštenje svijeta 13. svibnja 1981. dok se vozio kroz masu na Trgu sv. Petra, jedan mladi Turčin – Mehmet Ali Agca izvršio je atentat na Ivana Pavla II., ispalivši iz pištolja dva metka. Papa je u teškom stanju prebačen u bolnicu, gdje je operiran, a slučaj je ostao do kraja nerazjašnjen.
U povijesti Katoličke crkve Papa Ivan Pavao II., nakon Pija IX. koji je na Petrovoj stolici bio 32 godine, drugi je poglavar Katoličke crkve s najdužim pontifikatom. U Hrvatskoj je prevedeno pet knjiga koje su nastale za Papina pontifikata – »Prijeći prag nade«, »Dar i otajstvo«, »Rimski triptih«, »Ustanite hajdemo« i »Sjećanje i identitet«.
g
