Arhiv tekstova

Stanje poboljšano, ali nije savršeno

O položaju srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj:
Položaj srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj umnogome je poboljšan zbog toga što predstavlja jedan od uvjeta za prijam Hrvatske u EU. Pred Stalnim vijećem OESS-a u Beču nisam iznio negativnu ocjenu kada je riječ o položaju srpske manjine u Hrvatskoj, kako su pisali neki mediji. Prije bih rekao da je ona bila izbalansirana jer se ovaj problem mora promatrati u dužem vremenskom periodu. Tome je pridonijelo i usvajanje Zakona o pravima nacionalnih manjina, kao i politički dogovor između HDZ-a i SDSS-a, koji je pitanje nacionalnih manjina stavio u središte pažnje.
    Ali to ne znači da je sve savršeno, ima dosta problema koje treba riješiti. Na primjer, još uvijek nije završena dokumentacija o povratku izbjeglica, a postoje i dijelovi Zakona o pravima nacionalnih manjina koji se ne primjenjuju. Mislim na sudjelovanje Srba u tijelima državne uprave, sudstva, policije… Taj se problem mora riješiti. To nije problem prepoznavanja prava, njima se pravo na to priznaje prema hrvatskom zakonu, ali je problem primjena ovog zakona. Trebaju se razraditi programi kojima bi se stimulirali predstavnici Srba da sudjeluju u radu tih tijela, a to se ne može riješiti preko noći. Istovremeno moraju se održati profesionalni standardi. Ne kažem da su ovi programi prihvaćeni, ali mi smo ih ponudili hrvatskoj vlasti.
O povratku izbjeglih Srba:
Povratak Srba je u fokusu političkih rasprava zbog sporazuma između HDZ-a i SDSS-a i to je pozitivno. Pozitivno je i to što su se tri vlade, SiCG, BiH i Hrvatske, nedavno u Sarajevu sastale, kako bi napravile program koji će definitivno riješiti problem izbjeglištva do kraja 2006. godine. To je prvi put nakon Daytonskog sporazuma da su se te tri vlade složile u regionalnom okviru oko bilo čega što se odnosi na povratak izbjeglica. I pokraj toga postoje mnogi problemi koje treba riješiti, a najvažniji je stambeno zbrinjavanje onih koji su imali stanarska prava.
Što ako povratnika bude malo:
Nadam se da će što više ljudi, koji se žele vratiti u Hrvatsku, podnijeti zahtjev. Onima koji se ne žele vratiti također treba pomoći tako, što će im se omogućiti pristojan život tamo gdje žele ostati. Mislim da će većina njih ostati hrvatski državljani i oni će u budućnosti imati mogućnost da se vrate u Hrvatsku ako hoće. Oni neće izgubiti pravo da se vrate, ali možda u budućnosti neće imati toliku podršku kao do sada. Rokovi ističu, a vlade triju država složile su se s međunarodnom zajednicom da podrže izbjeglice u odluci, kakva god ona bila, ali je oni sami moraju donijeti. Ovaj program nije savršen, ali je ipak najbolje što je izbjeglicama trenutačno dostupno i bojim se da u budućnosti neće postojati nešto bolje. Ljudi se ne bi trebali kockati tako, što se neće prijaviti za ovaj program, misleći da će biti boljih ponuda. Definitivno bi se trebali prijaviti sada. Veoma je važno da se veliki broj ljudi prijavi jer ako ne bude tako, onda bi se poslala poruka međunarodnoj zajednici i svim organizacijama, koje pokušavaju pomoći, da to i nije tako veliki problem.
O podacima koji se razlikuju:
U područjima koja su bila pod hrvatskom vlašću tijekom rata ima 23.700 slučajeva u kojima su sudovi otkazali stanarska prava zbog tzv. neopravdanog odsustva. Za druga područja nemamo precizne podatke, ali pretpostavljamo da se radi o pet do šest tisuća kućanstava, što znači da ukupno ima 30 tisuća kućanstava. Ako to pomnožimo s tri ili četiri člana kućanstva, dobivamo broj od oko 100.000 izbjeglica.
O pravosuđu u Hrvatskoj:
Pravosuđe u Hrvatskoj ima problema kao sve zemlje u tranziciji. Poseban problem je pitanje koliko su ti sudovi fer. U nekim sudovima postoji diskriminacija Srba, posebno u slučajevima koji se odnose na povraćaj imovine i ratne zločine. Toga su hrvatske vlasti svjesne, a mi smo o tome napisali opširna izvješća, posebno o ratnim zločinima. Skupa s hrvatskim vlastima i međunarodnom zajednicom pokrenuli smo neke programe, kako bismo ispravili ovaj problem. Osnovana su samo četiri suda koji se specijalno bave ratnim zločinima, ali to je samo početak jer ove promjene moraju prožeti cijeli pravosudni sustav. U budućnosti bi trebalo osigurati i sudjelovanje Srba u radu sudskih tijela.
O spiskovima za uhićenje povratnika:
O ovoj temi sam često razgovarao s hrvatskom ministricom pravosuđa i državnim tužiteljem i to je rezultiralo time, što je državni tužitelj revidirao spiskove ljudi koji su optuženi za ratne zločine. Broj osoba sa spiska je smanjen s 4.000 na 1.900. Državni tužitelj namjerava nastaviti reviziju spiskova. Mi smo predložili, a Vlada Hrvatske je prihvatila da preda taj spisak Vladi u Beogradu. Ova informacija je službeno dostupna srpskom Ministarstvu pravosuđa. Ti spiskovi nisu hrvatska državna tajna. Naravno, na spisku se još mora raditi jer je većina onih koji su uhićeni puštena, jer su se optužbe pokazale neopravdanim. Vjerujem da će taj proces od sada ići lakše jer otkako je Beograd dobio spisak obje vlade imaju iste osnove za razgovore. Počinju s istim dokumentima na stolu.
O tajnim spiskovima:
Koliko mi znamo, ne postoje. Gotovo svi koji su bili uhićeni su bili na spisku, koji je sad dostupan Beogradu.

S. Gluščević, S. Milanović
Tekst je objavljen u novosadskom listu Dnevnik, 28. ožujka