Arhiv tekstova
Uskoro rasprava o Zakonu protiv diskriminacije
Jedan od niza važnih uvjeta koje SiCG treba ispuniti da bi se priključila Europskoj uniji jest i usklađivanje svih zakonskih akata s pravnim sustavom EU. Koliko samo zakona trebamo promijeniti, uskladiti i usvojiti govori podatak da se u EU primjenjuje Zakon o skijalištima koji nama može izgledati banalno, ali nas i on uvjetuje na cesti k Europi. Kakvo je stanje zakonodavnih reformi u SiCG i koliko ćemo brzo ili sporo, postati dio EU, govori podatak da još uvijek nismo usvojili neka važna zakonska akta kao što su Zakon o radiodifuziji ili Zakon protiv diskriminacije, a gdje je tu onda zakon o skijalištima, pa gdje je Europa?
Ipak se pomjeramo s mrtve točke sudeći po informacijama Centra za unapređivanje pravnih studija (CUPS) i Instituta za uporedno pravo iz Beograda, koji se bave prikupljanjem i obrađivanjem podataka o stanju u zakonodavstvu u drugim zemljama, proučavaju pravo EU i rade na usuglašavanja prava SiCG s EU, sudjeluju u radu na zakonodavnoj reformi posebno izradom modela i nacrta zakona u različitim oblastima, daju stručna mišljenja, izrađuju elaborate i ostalo. Prije dvije godine i Institut i CUPS su uradili dva modela Zakona protiv diskriminacije i kako nam je rekao stručni suradnik i istraživač Instituta za uporedno pravo i CUPS-a Saša Gajin, Zakon protiv diskriminacije bi se trebao uskoro donijeti po hitnom postupku u republičkoj Skuštini.
PREPOZNAVANJE DISKRIMINACIJE: Po riječima Saše Gajina, Zakon protiv diskriminacije su harmonizirali s europskim zakonima koje su vjerno prenijeli u naš, ali su se također koristili modernim američkim pravom koje je veoma napredno u oblasti diskriminacije osoba. Osnovni cilj Nacrta Zakona protiv diskriminacije je da omogući da se precizno identificiraju skupine i situacije povrede načela prava i obveza koje se mogu okarakterizirati kao diskriminirane i kao diskriminatorske. Zakonom su precizno opisani slučajevi koji se smatraju diskriminatorskim u situacijama pri upošljavanju, na primjer, diskriminacijom se smatra ako poslodavac narušava nekome, a samo zato što je žena, HIV pozitivan ili je druge nacionalne pripadnosti, jednaku mogućnost zasnivanja radnog odnosa ili mu uskraćuje prava iz ili u vezi s radnim odnosom, kao što su pravo na rad, slobodan izbor zaposlenja, napredovanje u službi, stručno usavršavanje, jednaku nadoknadu za rad jednake vrijednosti, pravične i zadovoljavajuće uvjete rada, pa ako zaposlenom uskraćuje pravo na odmor i razonodu, na obrazovanje i stupanje u sindikat, na zaštitu od nezaposlenosti i sl.
Također je zakonom točno određena diskriminacija u oblasti vjerskih prava i sloboda, diskriminacija zbog spola i spolne opredijeljenosti, diskriminacija djece, diskriminacija u oblasti obrazovanja i stručnog osposobljavanja, diskriminacija manjina. Pa se tako manjinama i njihovim pripadnicima ne mogu ukidati ili ograničavati posebna prava koja imaju za cilj očuvanje njihovog identiteta, a naročito imaju pravo slobode izbora i upotrebe osobnog imena i imena djece i upisivanja tih imena u sve javne isprave i prema jeziku i pravopisu pripadnika manjine. Zakonom se omogućuje sloboda privatne i javne uporabe materinjeg jezika, te pravo na njegovanje tradicije i razvijanje kulture, na obrazovanje na materinjem jeziku i na učenje jezika i uporabu nacionalnih simbola, te pravo na izdavanje i distibuciju javnih glasila i na osnivanje kulturnih ustanova na materinjem jeziku, i pravo na suradnju i udruživanje sa sunarodnjacima u zemlji i inozemstvu. Zakonom je također regulirano da se svi zakoni, odluke i mjere koji se donose radi poboljšanja položaja manjina i njihovih pripadnika ne smatraju diskriminacijom.
Zakon regulira i pitanje diskriminacije zbog političkih uvjerenja ili zbog posebnih potreba osoba, ali i s obzirom na zdravstveno stanje. Pa je tako zabranjeno prisilno zadržavanje u zdravstvenoj ustanovi, azilirati ili poduzimati bilo koje druge prisilne medicinske mjere, osim u slučajevima i na način izričito predviđen zakonom, niti je dozvoljeno prisilno liječenje i aziliranje osoba zaraženih HIV infekcijom.
Ekstremni oblici diskriminacijskog ponašanja su također obuhvaćeni Zakonom i precizno su definirani. Teški oblici diskriminacije po Zakonu su izazivanje, poticanje i raspirivanje nacionalne, rasne, vjerske i druge neravnopravnosti, mržnje, razdora ili netrpeljivosti, te propagiranje ili smišljeno vršenje diskriminacije od strane državnih organa, u postupcima pred državnim organima, putem javnih glasila, u političkom životu, prilikom pružanja javnih usluga, u oblasti radnih odnosa, obrazovanja, kulture, sporta i sl., propagiranje rasne, nacionalne ili etničke superiornosti kao i ropstvo, trgovina ljudskim bićima, aparthejd, genocid, etničko čišćenje i njihovo propagiranje. Također je zabranjeno ispisivanje i isticanje na javnim mjestima i širenje na drugi način poruka i simbola kojima se poziva na diskriminacijsko postupanje prema drugim licima. Kako je rekao Gajin, ovim zakonom se efikasno sprečavaju svi oblici diskriminacijskog ponašanja.
SVATKO IMA PRAVO PODNIJETI TUŽBU: Značajna novina u Zakonu je da diskriminirani više ne moraju čekati da država pokrene postupak protiv osoba koje su diskriminirale nekoga već će sam diskriminirani imati pravo podnijeti tužbu okružnom sudu i pokrenuti postupak. Svatko tko je povrijeđen diskriminacijskim postupanjem ima pravo podnijeti tužbu okružnom sudu, navodi se u Zakonu, dok teret dokazivanja u pravnom postupku pada na onoga tko je vršio diskriminiranje, što je svakako velika novina u zakonu.
Na primjer, ako je zabranjen pristup na bazen nekoj skupini ljudi tada oni sami imaju pravo podnijeti prijavu nadležnom tijelu, odnosno podnijeti tužbu za propuštanje (da se zabrani vršenje određene radnje) ili uklanjanje (da se učini radnja kojom se uklanja diskriminacijsko ponašanje) okružnom sudu i po zakonu mogu zahtijevati tzv. privremenu mjeru zabrane diskriminacijskog postupanja do pravnosnažnog okončanja postupka, što u praksi znači da vlasnik bazena mora omogućiti toj skupini ljudi pristup na kupalište, i na vlasniku je da dokaže je li optužba istinita ili ne.
Osim što su Zakonom definirana prava i obveze pojedinaca, zakonom su regulirane i obveze država koja je dužna svima osigurati uživanje prava i sloboda bez diskriminacije s obzirom na osobna svojstva, kao i da udovolji opravdanim interesima diskriminirnih, da poduzme sve potrebne mjere radi prevencije i suzbijanja diskriminacije u javnom životu, da građanima koji zbog siromaštva ne uživaju pravnu jednakost, osigura besplatni pravni savjet i zakonske uvjete za ostvarivanje njihovih prava, te da obavještava javnost o sadržaju i posljedicama pravila i mjera donesenih, odnosno poduzetih protiv diskriminacije, da organizira obuku o pravilima i mjerama protiv diskriminacije za sve zaposlene u državnim organima.
NOVČANE KAZNE I OSTALE SANKCIJE: Nacrtom Zakona protiv diskriminacije određena je disciplinska i kaznena odgovornost za svako djelo koje je navedeno u zakonu. Novčanom kaznom od 15.000 do 150.000 dinara kaznit će se za prekršaj svatko tko ispiše ili istakne na javnom mjestu ili na drugi način širi poruke i simbole kojima se poziva na diskriminacijsko postupanje prema drugima, te ako naruši ili ima za cilj narušiti jednakost mogućnosti zapošljavanja, vršenja zanimanja ili prestanka rada, ili ako odbije pružiti javnu uslugu, ili da bi pružio uslugu traži od osobe da ispuni uvjete koji se inače ne traže od ostalih. Zatim, ako postupi protivno obvezi nepristranosti države prema vjerskim zajednicama, kao i tko povrijedi načelo slobodnog ispovjedanja vjere, načelo ravnopravnosti žene i muškarca, slobodu spolne opredijeljenosti i njenog izražavanja, načelo jednake zaštite maloljetnika, jednakost u obrazovnom procesu ili stručnom osposobljavanju, manjinama ili njihovim pripadnicama ukine ili ograniči posebna prava koja imaju za cilj očuvanje njihovog identiteta, ili pak povrijedi zabranu diskriminacije zbog izražavanja političih uvjerenja, te postupa suprotno zabrani diskriminacije invalida i tako dalje. Pokraj novčanih kazni koje su obvezne, zakonom se predviđaju i disciplinske mjere i to u slučajevima ako su uslijed diskriminacijskog postupanja nastupile naročito teške posljedice, kao što su diskriminacija većeg broja osoba ili uzrokovanje velike materijalne štete može se izreći zabrana vršenja određenih poslova odgovornoj osobi u trajanju od tri mjeseca do jedne godine ili se može zabraniti poslodavcu ili drugoj fizičkoj osobi koja obavlja neku djelatnost ili pruža uslugu, da vrši tu djelatnost u trajanju od tri mjeseca do jedne godine. Također, za prekršaj diskriminiranja osoba i diskriminacijskog ponašanja, prekršitelj će morati dovesti u prethodno stanje objekt na kome su diskriminacijski simboli ispisani ili istaknuti, a može mu se izreći mjera zabrane sudjelovanja u tijelima koja odlučuju o zasnivanju radnog odnosa za vrijeme od tri mjeseca do jedne godine. Prekršitelju se taođer može zabraniti da se približi radnom ili drugom javnom mjestu gdje je diskriminirana osoba za vrijeme od tri mjeseca do jedne godine. g
