Arhiv tekstova

Obitelj je najvažnija stvar čovjekova postojanja i sve potječe od nje. Tema naše rubrike ovaj put je zanimljiva usporedba dviju fotografija obitelji Balić iz Slakovaca, nastalih na istome mjestu (u dvorištu njihove kuće u Slakovcima, selu nedaleko od Vinkovaca) u razmaku od petnaest godina.

»Prva fotografija je nastala 1937. godine u dvorištu naše obiteljske kuće, a moja obitelj je bila najbrojnija u selu. Na njoj su moji roditelji još uvijek mladi, a uz njih stoje: Marija, Slavica, Adam i Evica , dok u pletenim stolicama sjede Andrija i Nada, a mali Tomislav sjedi u majčinu krilu.

Petnaest godina kasnije, 1952. godine, nastaje nova fotografija na istome mjestu, no sada je na njoj devetero djece, jer sam se u međuvremenu rodila i ja, Veronika, i najmlađi brat Josip. Razlika između najstarijeg djeteta, Marije, i najmlađega, spomenutog Josipa iznosila je cijelih dvadeset godina«, kaže u pojašnjenju svojih obiteljskih fotografija Veronika Vujasinović.

 

OBITELJSKE VRIJEDNOSTI

 

»U ovoj divnoj obitelji odrasla sam uz veliku ljubav i pažnju svih oko mene – roditelja koji su doista bili uzorni, te braće i sestara s kojima sam se primjerno slagala i voljela. I danas sam sa svima u kontaktu, iako živimo u različitim mjestima. Naših roditelja odavno nema među nama, ali je njihovih potomaka više od devedeset. Primjerice, najstarija sestra Marija rodila je četiri kćeri, od kojih ima 12 unučadi i 12 praunučadi. Naši roditelji Ilija i Manda Balić svoj su život proživjeli u Slakovcima, selu u kojem i danas ima njihovih potomaka, dok se ostali svojim životnim putevima nalaze u sljedećim mjestima: Vinkovcima, Županji, Osijeku, Splitu, Veloj Luki, Korčuli, Crikvenici, Dubrovniku, Sarajevu, Zagrebu, Vukovaru, Munchenu, Somboru, Užicu, Beogradu, Veterniku, Srijemskoj Kamenici i Novom Sadu. Bez obzira na udaljenost svi smo u vezi jedni s drugima, čujemo se , dopisujemo i brinemo jedni za druge.

Ovo bi mogao biti primjer današnjim roditeljima kako su nekada s mnogo manje udobnosti i olakšica podizana mnogobrojna djeca u ljubavi i slozi sa skromnošću i optimizmom, gdje su se njegovale prave životne vrijednosti  i odrastali dobri ljudi. Naši roditelji su nam dali najljepši i najvrjedniji dar za život – braću i sestre koji misle i skrbe jedni o drugima i u svakoj životnoj situaciji i potrebi se pomažu. To je njihovo veliko životno djelo. Hvala im!«, kaže Veronika.

Neka ova kratka zabilješka o obitelji Balić iz Slakovaca bude poticaj svima koji razmišljaju o zasnivanju ili uvećanju svoje obitelji. Jer, djece je sve manje, osobito na ovim našim vojvođanskim prostorima. Ove dvije zanimljive fotografije vrijedna su ostavština za budućnost u kojoj je, nažalost, vrlo mala vjerojatnost ovako velikih i potomcima brojnih obitelji.