Arhiv tekstova

U Senti, na imanju Više škole za hortikulturu odjela Sveučilišta iz Budimpešte, uskoro se nastavlja izvedba ogledne kuće od prirodnih materijala čiji su zidovi podignuti, ili preciznije rečeno – složeni od balirane slame. Ideja Subotičanina Lehela Horvata, građevinskog inženjera i velikog zagovornika uporabe prirodnih materijala u graditeljstvu, da se od slame gradi ‘kuća koja diše’, na plodno tlo je naišla u senćanskoj obrazovnoj instituciji. 

Prošle godine je kuća od slame »mobom« studenata podignuta pod krov i izazvala je pozornost javnosti, a proces nastanka oglednog objekta u svibnju se nastavlja uvođenjem instalacija i različitim završnim radovima. Planira se da ‘zdrava kuća’ bude završena do kraja srpnja. Dodajmo i to da je o eko materijalima u gradnji Horvat govorio i na Festivalu eko filma »Drvo«, prošlog tjedna u Subotici.

 

Objekt u edukativne svrhe

                

One koji na priču o izradi zidova od slame gledaju u nevjerici, Horvat upoznaje sa sljedećim argumentom: »Najstarija kuća od slame postoji 110 godina, u Nebraski, i još uvijek je u uporabi«. 

Slama, ekološki materijal i dobar toplotni i zvučni izolator, u Europi je sve više u uporabi u podizanju vanjskih zidova objekata, a kod nas se tek više priča o uporabi slame, ali se ne koristi, te se ogledna kuća u Senti podiže i u edukativne svrhe. 

»Cilj nam je demonstrirati da se u Vojvodini od materijala koji su pri ruci, u duhu ekologije, može izgraditi kuća koja će biti vrlo zdrava za život, jeftinija od uobičajenog načina gradnje i zimi štedljiva u troškovima grijanja.« 

Osim slame, iz neposrednog okruženja, za objekt su korišteni bagremovo drvo i reciklirani crijep i građa. Ali, sastav poda je potpuno neočekivan – on će se praviti od koštica višanja, trešanja i marelica! »To je dobra termoizolacija poda. Ispod koštica ćemo postaviti drobljeno staklo kao hidroizolaciju, obranu od glodavaca i termo-reflektivni materijal – odbija toplotu nagore, ne propušta ju u zemlju – a na to ćemo staviti slamu, glinu i drveni pod.« 

Materijal je jeftin, ali ima puno ručnog rada. U ovom slučaju velik dio radova obavili su studenti besplatno, što podsjeća na davnašnju tradiciju gradnje domova »mobom«. 

»U ovakvom sustavu i načinu gradnje preporučljivo je da se na selu okupi društvo, napravi kuću jednom, pa drugom, itd. Tako se ljudi zbliže, kao nekada. ‘Moba’ je stari običaj i poželjna je u poslovima s puno ručnog rada.« 

 

Eksperimentalno grijanje

 

»Kuća koja diše« – jer slama i prirodni materijali kojima je obložena propuštaju zrak za razliku od umjetnih materijala – osim što će služiti prikazu ekološke gradnje, ima namjenu oglednog objekta i u drugim segmentima. U biti, kuća je »poligon« za više ideja nadahnutih prirodnim materijalima i prirodnim procesima. Tako se, na primjer, razrađuje prijedlog o zagrijavanju objekta toplinom iz komposta, tj. onom koja se stvara u procesu kompostiranja. Također će biti izgrađena i »seoska« zemljana peć. 

»Zid od slame, debljine 50 cm, ožbukan s obiju strana pruža iznimnu izolaciju, jednaku efektu zida od cigle debljine 25 cm, obloženog stiroporom debljine 26 cm. Tko je na kuću nalijepio tako debeli sloj stiropora? Nitko. Uz to, naravno, zid sa stiroporom ne diše, ne propušta ni paru, ni zrak, a kuća od slame ‘diše’, što je nemjerljiva prednost.«

Gradnja domova od slame, tj. plodova i darova zemlje, savjetuje se u ambijentu u suglasju s prirodom, na selu, na obiteljskim placevima za odmor i slično.

Projektanti eko kuće u Senti imaju na umu predstaviti nekoliko efekata stvarajući ovo zdanje. Što kuća od slame »daje« ljudima? Lehel Horvat ovako definira prednosti: »Prije svega, dobro je termički i zvučno izolirana. Zbog dobrog učinka izolacije zagrijavanje ovakve kuće je znatno jeftinije. Osim toga, ona je vrlo ugodna za boravak i zimi i ljeti zato što zidovi ‘dišu’. Puna je kisika i zrak u takvom prostoru nije suh, pridonosi osjećaju relaksiranosti i dobrom zdravlju, pa s pravom nosi epitet ‘zdrave kuće’«.