Arhiv tekstova

Prošli je petak u Palači Matice hrvatske u Zagrebu održano predstavljanje knjiga objavljenih u nakladi NIU »Hrvatska riječ« iz Subotice, te časopisa za književnost, umjetnost i znanost »Klasje naših ravni« Ogranka Matice hrvatske u Subotici.

Riječ je o ustanovi čija književna produkcija, u razdoblju od 2005. do 2012. godine, obuhvaća 50 naslova, a uskoro izlaze još tri djela koja su u pripremi. Naravno, moglo ih je biti objavljeno barem još toliko, ako je suditi prema raspoloživim, kvalitetnim rukopisima, ili još i mnogo više, pridodamo li sva relevantna djela iz književne prošlosti ovoga podneblja, koja smo dužni poznavati, pomno proučiti i ostaviti naraštajima koji dolaze. O objavljenim djelima NIU »Hrvatska riječ« očitovali su se mnogi ugledni pisci, stručna kritika i drugi kompetentni sudionici književne javnosti, te drugi nakladnici, koji dobro poznaju sve poteškoće, izazove i iskušenja uspostave konzistentne nakladničke djelatnosti, pogotovo u manjinskoj zajednici, u kojoj je mnogo toga, iz različitih razloga, postavljeno mimo knjige, a nerijetko i protiv nje! Dokaz uspješnosti ove ustanove je i dobiveno priznanje na zagrebačkom 32. Interliberu 2009. godine, kada je za okruglim stolom poznavalaca spisateljstva, knjige, kritike i nakladništva, u organizaciji Hrvatske matice iseljenika, nakladnička djelatnost NIU »Hrvatska riječ« proglašena za najbolju, u cjelokupnom izvandomovinstvu. Ne samo u pogledu brojnosti objavljenih naslova, već i njezine profiliranosti.

Predstavljanje Nakladničke djelatnosti NIU »Hrvatska riječ« i časopisa »Klasje naših ravni« u Zagrebu otvorio je tajnik Matice hrvatske Stjepan Sučić, a govorili su dr. sc. Sanja Vulić, prof. Đuro Vidmarović, Naco Zelić i urednik Milovan Miković.  

 

Dijalektalna proza

 

Doc. dr. sc. Sanja Vulić, s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, Odjela za kroatologiju, govorila je o dijalektalnoj prozi Hrvata u Bačkoj u nakladi NIU »Hrvatska riječ«, ustvrdivši kako je od jeseni 2005., kada je objavljena prva knjiga u toj nakladničkoj kući, objavljeno čak pet knjiga dijalektalne proze, što je činjenica koja sama za sebe govori o plodnosti toga nakladništva, ali i o zauzetosti pisaca s tih prostora. »Tri od tih pet izdanih knjiga su knjige narodne proze, uglavnom narodnih pripovijedaka koje je sabrao Balint Vujkov. Prva knjiga izašla je 2005. i nosi naslov ‘Krilati momak’, prema jednoj od pripovijedaka u toj knjizi, a dio tekstova je objavljen i u ‘Klasju naših ravni’ te iste godine. Tri godine poslije objavljena je druga knjiga narodne proze ‘Šaljive narodne pripovijetke’, koja sadrži 63 proze, a priredio ju je bunjevačko- hrvatski književnik iz Subotice Lazar Merković. Treća knjiga Balinta Vujkova ‘Bunjevačke narodne pripovijetke’ izašla je 2010. godine, sadrži 64 pripovijetke, a priredio ju je Milovan Miković«, rekla je dr. Vulić i dodala kako se dvije ostale knjige dijalektalne proze autorske, šokačke Hrvatice iz Sonte Ruže Silađev.

Prva njezina knjiga, naslovljena ‘Divani iz Sonte’, objavljena je 2007. godine, a budući da je postigla veliki uspjeh kod čitatelja brzo je rasprodana te je 2008. objavljeno drugo izdanje. To je zbirka kratkih proznih tekstova, najvećim dijelom etnografskih crtica, a zatim anegdota, u kojima se prikazuju zbivanja, običaji, sudbine, dogodovštine i duhovitosti šokačkih Hrvata u Sonti u razdoblju od sredine prošlog stoljeća do najnovijeg vremena, a pisana je na mjesnom idiomu Sonte koji autorica izvrsno poznaje. Druga knjiga Ruže Silađev ‘Šokica pripovida’ objavljena je potkraj prošle godine i osim nekoliko narodnih pripovijedaka koje je autorica zabilježila od pripovjedača u njoj je većina proznih crtica autorska«. Dr. Vulić je na kraju zaključila kako NIU »Hrvatska riječ«, zahvaljujući svom uredniku Mikoviću, do sada nije preuzela jedan, po njenom mišljenju, neprihvatljiv način da se u knjigama dijalektalne proze pogovori i životopisi autora tiskaju na mjesnim govorima, jer se na taj način poništava hrvatski standardni jezik i gubi se sama bit dijalektalne književnosti kao osebujnog načina književnog izražavanja, za razliku od tipova tekstova koji obvezno trebaju biti na standardnom jeziku.

 

Časopis »Klasje naših ravni«

 

Prof. Đuro Vidmarović, književnik, predsjednik Upravnog odbora Društva hrvatskih književnika i diplomat u mirovini, predstavio je časopis »Klasje naših ravni«, ustvrdivši kako je on fenomen svoje vrste, jer jedino Hrvati u Vojvodini imaju časopis za književnost, umjetnost i znanost na tako visokoj kvalitativnoj razini, te posebno pohvalio uređivačku koncepciju koja djeluje integrativno, ne samo unutar prostora koji mu je zadan državom u kojoj djeluje, nego i povezivanje s ostalim dijelovima hrvatske dijaspore i autonomnim hrvatskim manjinama u europskim državama. »Ovu moju tvrdnju potkrepljuje podatak da je od 2002. do 2010. godine u časopisu objavljeno 36 priloga koji se tiču ne-Hrvata u Vojvodini. Primjerice, prikazani su i Hrvati u Boki kotorskoj, u Crnoj Gori, koji su po mnogo čemu slični Hrvatima u Srijemu jer nisu dijaspora, nego su dio hrvatskog neprekinutog etničkog teritorija koji je zbog političkih razloga umjetnim granicama odvojen od svoga matičnog naroda, i to razmjerno kasno, 1918. godine«, rekao je prof. Vidmarović i naglasio kako je zanimljiv podatak da je udio hrvatskog stanovništva u toj državi manji od 1 posto, a onih u Boki kotorskoj oko 6 posto, ali da su oni stvorili preko 50 posto kulturne baštine Crne Gore, i to pretežno Hrvati u Boki kotorskoj.«

Naco Zelić, autor »Publikacije bačkih Hrvata/popis izdanja od 1901. do 2007.«, koju je objavila Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu 2009., rekao je kako je NIU »Hrvatska riječ«, uz Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost »Ivan Antunović« u Subotici, u minulih desetak godina najplodniji nakladnik hrvatske knjige na području Vojvodine te da bibliografi, antologičari i povjesničari književnosti nisu istraživali i sistematizirali objavljene knjige prema nakladnicima, pa ne možemo dati ocjenu o tome koje mjesto po tom značajnom poslu za knjigu vojvođanskih Hrvata pripada NIU »Hrvatska riječ« u Subotici u minulom vremenu, od pojave prvih knjiga Mihovila Radnića, rodonačelnika hrvatske pisane riječ u Bačkoj, kojemu su knjige objavljene u Rimu 1683. godine, do danas.

»Poteškoću čini i to što se književnost vojvođanskih Hrvata, pa i objavljene knjige, sve do 1990. godina nisu prikazivale za cijelo područje Vojvodine, već su se prikazivale odvojeno – književnost Hrvata s područja Bačke i književnost Hrvata s područja Srijema. Tako je, na primjer, književnost Hrvata u Bačkoj, a u tu je najčešće uključivana i knjiženost Hrvata s dijela Bačke u Mađarskoj, prikazivana neovisno i bez spomena književnosti Hrvata u Srijemu i Banatu«, rekao je Zelić i dodao kako su brojne knjige, nakladnik kojih je NIU »Hrvatska riječ« u Subotici, od posebnog značenja za književnost vojvođanskih Hrvata. Pojedini pisci su tako prvim objavljenim knjigama ušli na velika vrata u književnost vojvođanskih Hrvata i njihova su djela postala dostupna široj čitalačkoj publici i upozoreno je na njih izvan Vojvodine, a prvenstveno u matičnoj domovini Hrvatskoj.

»Za kraj želim još reći da je za prezentiranu nakladničku djelatnost NIU ‘Hrvatska riječ’ u Subotici odgovoran, ali i zaslužan urednik te djelatnosti, a to je književnik Milovan Miković. On je i kao urednik NIO ‘Subotičke novine’ i časopisa ‘Rukovet’, a sada i kao urednik časopisa ‘Klasje naših ravni’ objavio i druge brojne naslove i dužan sam mu reći hvala, i to velika hvala!«, zaključio je Naco Zelić.

Posljednji je govorio urednik nakladničke djelatnosti NIU »Hrvatska riječ« iz Subotice i »Klasja naših ravni« Milovan Miković, podsjetivši da hrvatska književnost u Vojvodini tijekom XIX. i XX. stoljeća, gotovo beziznimno nastaje u Subotici, ili je uz nju vezana, a tako je i danas, što potvrđuju nakladnička djelatnost NIU »Hrvatska riječ« i časopis »Klasje naših ravni«, a prije toga, osamdesetih i devedesetih godina XX. stoljeća, izdavačka djelatnost NIP »Subotičke novine« i časopis »Rukovet«. O tome na svoj način svjedoči vrijeme nastanka i početak uporabe sinonimskih sintagmi: Subotički književnik krug i kasnije Subotički hrvatski književni krug. 

»Časopisi i knjige bačkih Hrvata uvjetovani su nacionalnim, kulturnim, vjerskim i uljudbenim razlozima i interesima, te potrebama puka i od početka su u funkciji preporodnih nastojanja bunjevačkih i šokačkih Hrvata u južnoj Ugarskoj, pa i danas imaju nedvojbenu i nezamjenjivu ulogu u procesu uspostave kulturne i političke identifikacije, (samo)prepoznavanja i (samo)predstavljanja Hrvata u Vojvodini, i prema vani i prema unutra«, rekao je Miković i zaključio kako se već samo letimičan pregled navedenih stvaralaca doima dovoljnom referencom, bez udubljivanja u njihovu bio-bibliografiju, mimo bilo kakvog navođenja i nabrajanja njihovih djela, bez pokušaja proučavanja i uspoređivanja obujma i značaja, stručnih, znanstvenih, književnih ili umjetničkih dosega njihovih dosadašnjih ostvarenja. Uz dobro poznata i priznata imena (Ketig, Melvinger, Merković, Poljaković, Sekulić, Vojnić Purčar, Vujkov, Vulić) zapažamo i nekoliko mlađih (Bartoš, Bošnjak, Ž. Zelić), a polovica objavljenih spisatelja, podrijetlom je izvan Subotice, iz drugih hrvatskih sredina. »Nekome ovo možda može predstavljati kriterij, a za mene je, u zadanom kontekstu, više u domeni stjecaja okolnosti«, rekao je Milovan Miković.