Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Pravovremeno uočavanje moderne umjetnosti

Subotička Moderna galerija Likovni susret obilježava jubilej 50 godina postojanja. U povodu ovoga jubileja i programa kojima će se obilježiti osnutak ove ustanove razgovarali smo s ravnateljicom ove ustanove povjesničarkom umjetnosti Olgom Šram.
HR: Likovni susret u Subotici je osnovan prije pet desetljeća. Kako će se obilježiti jubilej?
Unatrag godinu-dvije već smo profilirali naše programe, kao postepeni uvod u jubilej. Bavili smo se određenim područjima suvremene i moderne umjetnosti, koja su prethodila osnivanju institucije ove vrste, tako da smo imali izložbe koje su ukazivale na tu umjetnost druge polovice 20. stoljeća, koja je posebno u Vojvodini imala zanimljive tokove, tj. vezana je konkretno i za poslijeratni pokret umjetničkih kolonija u kojima se stvarala nova suvremena umjetnost udaljena od socrealizma.
Tada su se na vojvođanskom terenu odvijale značajne promjene prema suvremenosti i modernim tokovima umjetnosti, bilo da se radi o vojvođanskim umjetnicima ili tada jugoslavenskim. Ta klima pogodovala je stvaranju institucija suvremene umjetnosti kao što su Likovna jesen u Somboru, Likovni susret u Subotici, Galerija suvremene umjetnosti u Novom Sadu, Galerija suvremene umjetnosti u Beogradu i niza drugih institucija kulture koje su nikle od početka šezdesetih godina, dakle, subotički Likovni susret nije usamljena pojava. Prvi značajan datum glede našeg jubileja jest 28. travnja, kada je 1962. godine registrirana ustanova. Tada je donijet akt o osnutku, a prvi program koji je ustanova uradila otvoren je 26. kolovoza iste godine u prostoru Velike terase na Paliću, odnosno u toj velikoj dvorani koja se nalazi na prvom katu. Tamo su se manifestacije odvijale sve do 1968., a onda je ustanovi dodijeljena ova zgrada iz koje se iselio Gradski muzej i prešao u Gradsku kuću. Mi se držimo i jednog i drugog datuma, jedna skromna, mala izložba otvara se danas, 27. travnja, i ona nosi naziv »Ličnosti i događaji - pečat početka«, dok će velika izložba biti održana u kolovozu na Paliću. 
HR: Što karakterizira ove »rođendanske« izložbe?
Izložba pokazuje najznačajnije umjetnike koji su pedesetih godina radili u umjetničkim kolonijama koje su djelovale u okruženju Subotice. Podsjećajući na čin osnutka Likovnog susreta, pokazujemo likovnu klimu i slikare koji su djelovali u umjetničkim kolonijama, a podsjetit ćemo posjetitelje i na Imrea Devića, koji je bio inicijator osnivanja ove ustanove i njen direktor u tih prvih osam godina, do 1969., kada je ustanova preregistrirana i kada je dobila novog direktora Gabora Szilagyija.
Velika izložba na Paliću će pokazati ona djela koja je likovni susret zaprimio u svoju zbirku otkupima i darovima autora, a koja su kapitalna djela najznačajnijih suvremenih umjetnika. Takva izložba znači jednu vrstu ponovljenog događaja, to je pokušaj sažimanja prvih Likovnih susreta koji su se događali u tom izložbenom prostoru Velike terase od 1962., do 1968. godine. Te prve godine rada ustanove su u stvari najnepoznatije i zbog toga će ta izložba biti jedno ozbiljnije podsjećanje na te godine s namjerom da se pokaže koliko je reakcija ljudi koji su osnivali ustanovu i koji su radili na tim prvim izložbama bila pravovremena. Oni su uočili one najbolje pojave u suvremenoj umjetnosti već tada i znali su to prihvatiti i prezentirati i znali su to sačuvati do danas, jer zbirka Likovnog susreta počela se popunjavati već 1962., godine, tako da danas imamo u svojoj zbirci jako veliki broj djela tkz. nulte kategorije, koja znači kulturno pokretno dobro najviše razine. Također, održat ćemo i jedan stručni skup koji nosi naziv ‘Fenomen 60-tih – institucionalizacija i umjetnička sloboda’ na kojem će izlagati kolege iz sličnih ustanova koje su osnovane 60-tih godina, dakle, bavit ćemo se objašnjenjem i analizom rada institucija kulture, to je bio jedan ‘bum’ 60-tih i svatko je imao svoju specifičnost rada, Likovni susret je imao te velike slikarske izložbe koje su bile vezane tih prvih godina uz stvaralaštvo umjetnika u umjetničkim kolonijama, a sve te institucije su imale svoje specifičnosti i taj stručni skup bi trebao sažeti koja su to iskustva u proteklih 50 godina i kakva je budućnost glede rada tih ustanova.
HR: Imaju li danas umjetničke kolonije snažan utjecaj na likovnu scenu i kako gledate na današnje tkz. »paprikaš likovne kolonije«?
Poslijeratne umjetničke kolonije, nastale 60-tih godina, imale su podršku društva u svojim sredinama, našle su potporu, svoje financijere, materijalnu i moralnu podršku i te kolonije su istrajavale dugi niz godina. Pri Likovnom susretu postoji dokumentacijski centar umjetničkih kolonija Jugoslavije do raspada te države, evidentirali smo sva ta događanja i imali smo oko 400 registriranih kolonija na teritoriju Jugoslavije. Devedestih godina počinje gašenje kolonija koje je drušvo materijalno podržavalo, tako da su likovne kolonije morale početi same pronalaziti sponzore. Tada se pojavljuje jedan fenomen, a to je rađanje privatnih kolonija, koje traju od jednog do više dana, i koje okupljaju, među ostalim, »popularne« umjetnike. Bude na tim kolonijama i kvalitetnih slikara, ali je koncepcija rada tih privatnih kolonija uglavnom neadekvatna, stvorena stihijski prema prigodi, prema ukusu sponzora. Takve se kolonije među umjetnicima pogrdno nazivaju »paprikaš kolonije«. Te kolonije više nisu zahtijevale evidentiranje i izučavanje, jer se tamo nije imalo što izučavati. Likovne kolonije su odigrale značajnu ulogu u prodoru novih suvremenih strujanja u likovnoj umjetnosti i to se događalo do devedesetih godina. Likovne kolonije su počele gubiti društvenu podršku i mnoge su se ugasile, recimo čuvena umjetnička kolonija u Bačkoj Topoli, koja ima izuzetnu zbirku i koja je radila od 1953. godine, nije uspjela objaviti čak niti katalog za 50 godina rada 2003. godine, jer nije bilo sredstava. U jednom vremenu likovne kolonije su odigrale pozitivnu ulogu, ali došla su neka druga vremena, javljaju se te privatne kolonije, koje još uvijek nastaju, ali mi više o tome ne vodimo računa. Te »paprikaš kolonije« su možda snizile ukus i snizile odnos prema umjetnosti, doprinijele da se jedan kompletno opći stav o umjetnicima koji idu u kolonije snizi, a s druge strane kad gledamo početak 20. stoljeća u Vojvodini i šezdesete godine, to su odjeci tih kreativnih okupljanja na kolonijama s programskim sadržajem koje su ostavile dubok trag. To je razdoblje prošlosti, sada »otvaramo« neke autore upravo na izložbi 27. travnja, samo da bi ponovno naglasili da su pojedini slikari bili nositelji tih suvremenih stremljenja na koje se mi pozivamo i koji su utjecali na razvoj likovnosti. Naš dokumentacijski centar više ne zaprima dokumentacijsku građu o drugim kolonijama, nego samo o relevantnim simpozijima koji postoje u Srbiji.
HR: Kada je počela i kako je tekla restauracija Reichlove palače, zgrade u kojoj se nalazi Moderna galerija Likovni susret?
Problemi se rješavaju fazno. Od 2003. do 2005. godine rađena je restauracija zgrade Reichlove palače izvana. Vršeni su radovi na restauraciji krova, a obnovljene su prednja i dvorišna fasada. Također, urađena je sanacija podruma, koji je bio pod vodom zbog podzemnih voda, tako da je voda nagrizala objekt. Zahvaljujući sredstvima Grada Subotice 2006. godine zalivena je betonska kada, koja je zaštitila objekt, ali završni radovi u podrumu nisu urađeni, jer je već i ta investicija bila skupa, tako da podrumi nisu u onoj funkciji u kojoj bi trebali biti. 
Zahvaljujući sredstvima dobivenim od Pokrajine i Grada Subotice, prošle godine je restauriran hol zgrade. Taj reprezentativan ulaz u zgradu bio je u očajnom stanju, nagrižen od vlage. Konkurirali smo na pokrajinski natječaj za saniranje tog hola, dobili smo manje od potrebnih sredstava, pa je subotička lokalna samouprava osigurala dio sredstava. Nakon restauracije, konačno imamo pravi ugođaj te prekrasne secesije. Uglavnom, nastojimo fazno rješavati probleme. 
HR: Koje bi dijelove Reichlove palače trebalo još restaurirati? 
Ono što je još problem u zgradi, jest potreba za restauracijom potkrovlja, zatim dijela zgrade koji je orijentiran prema dvorištu, kao i izložbenih prostora. Prvi kat palače je reprezentativni kat, koji je značajan, kao jedan izuzetno oblikovan secesijski prostor u kojemu se odvijaju naše najznačajnije manifestacije. Taj prostor zahtijeva temeljitu restauraciju. Prije svega, trebalo bi instalirati galerijsku rasvjetu, jer sadašnji lusteri nisu dovoljni da svojom snagom osvijetle izložbeni prostor, dakle eksponate, na adekvatan način. Urađen je predračun projekta uvođenja nove galerijske rasvjete, kao i za saniranje zidova i restauriranje svih gipsanih reljefa i detalja koji postoje u tom prostoru, no, ta kalkulacija je ispala preskupa. Ni grad, ni pokrajina nemaju dovoljno sredstava da se sada upuste u taj posao. Zbog toga smo konkurirali na natječaje Pokrajinskog tajništva za kulturu za izložbeni prostor u prizemnom dijelu zgrade, čija obnova zahtijeva manje sredstava. Uz pomoć Pokrajinskog tajništva osigurana su inicijalna sredstva za restauraciju tog prostora, a imamo obećanje Grada Subotice da će nam preostala potrebna sredstva dostaviti prema sprovedenoj javnoj nabavci, koja je okončana u dijelu za sređivanje zidova, a uskoro ćemo imati zaključenu javnu nabavku, tj. izabranog izvođača za postavljanje galerijske rasvjete. Nadam se da ćemo vremenom uspjeti restaurirati i galerijski prostor na katu.
HR: Jeste li zadovoljni iznosom sredstava iz gradskog proračuna za rad Moderne galerije Likovni susret?
Sredstva za tekuće održavanje zgrade koje imamo na godišnjoj razini jako nam puno znače, jer smo s tim sredstvima odradili neke manje poslove i zahvate na objektu. Što se ostalih pozicija financiranja tiče, sve ide u smjeru preslikavanja situacije iz prethodnih godina, tj. sve instutucije kulture su tretirane podjednako – od plaća do materijalnih izdataka. Ono što osjećamo kao problem jesu mala sredstva za programe.
Ta sredstva čak nisu niti dovoljno jaka podloga da na osnovi njih tražimo sredstva na drugim pozicijama i to stvara jednu veliku nesigurnost u kreiranju programa, pogotovo međunarodnih projekata, ali nekako smo se naviknuli na to. Prijavljujemo se posebno za svaki projekt na republičke i pokrajinske natječaje i uspijevamo godišnje ostvariti u našem prostoru i po dvadeset programa. Dvije trećine programa ostvarimo u vlastitoj produkciji, a ostalo u razmjeni s drugim institucijama. 
Dakle, moramo čekati na rezultate najtječaja da bi bili sigurni da ćemo moći realizirati projekte u tijeku kalendarske godine, a više bi nam odgovaralo da se pojedini programi mogu financirati kroz dvije sezone i pogotovu s prelaskom sredstava u sljedeću godinu. To problemi s kojima se suočavaju i druge institucije kulture. Žao nam je što ne možemo više investirati u kataloge, publikacije i knjige, u tu izdavačku djelatnost, koja traži ozbiljnija sredstva kao potvrdu rada i projekata.
HR: Vanjska ste suradnica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. Što vidite kao važnim u budućem djelovanju Zavoda na polju likovnih umjetnosti?
Mislim da Zavod, od osnutka do danas, radi dobro i uspješno i da su pokrenuli i ustrojili sve segmente rada na svim poljima kulture. Ono što ja osjećam iz nekog iskustva, jest problem otkupa umjetničkih djela. Razmišljala sam je li moguće da Zavod inicira na neki način i da počne sustavno prikupljati djela suvremenih umjetnika, ovdašnjih Hrvata. Mislim prije svega na djela dokazanih, kvalitetnih umjetnika. Znači, da se pokušaju spasiti od »lutanja« starija umjetnička djela koja se nalaze u privatnim zbirkama koje su rasformirane ili se prodaju ili, primjerice, da se kupe određena djela kada se nađu na tržištu, dakle, da se pokuša formirati jedna zbirka koja će svjedočiti o djelovanju Hrvata na području likovnih umjetnosti. 
Od glazbenika se skupljaju note, od književnika knjige, onda bi to trebalo uraditi i na planu likovnih umjetnosti. Sve je to, naravno, vezano za sredstva, potrebnim prostorom za čuvanje tih djela, kao i za potrebom evidentiranja te zbirke. 
  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika