Arhiv tekstova

Hrvatska je mladež Bačke i Srijema organizirala 22. travnja u Zagrebu Okrugli stol o Anti Jakšiću, pjesniku, pripovjedaču, romanopiscu, novelistu, u povodu 100. obljetnice njegovog rođenja. Okrugli stol je u ime organizatora otvorila predstavnica Mladeži prof. Maja Buza, ustvrdivši kako je ovaj istaknuti pjesnik i književnik gotovo nepoznat velikan hrvatske književnosti kršćanskog nadahnuća.

U prvom je dijelu Okruglog stola prof. Đuro Vidmarović, književnik, predsjednik Upravnog odbora DHK i diplomat u mirovini, održao predavanje o Anti Jakšiću, predstavivši ga kao velikog hrvatskog književnika, uz Aleksu Šantića, jednog od najvažnijih pjesnika vjerskog nadahnuća među bačkim Hrvatima, nepravedno zapostavljenog,  koji je ostavio dubok, neizbrisiv trag u hrvatskoj kulturi.

»Za prosuđivanje književnog značenja nekog autora nije od važnosti jedino dojam što ga on u čitatelju pobuđuje danas, već u konačnoj ocjeni treba u prvom redu uzeti u obzir umjetnički i uopće duhovni doprinos što ga je netko svojim radom unio u kulturni život svoga naroda i svoga doba«, ustvrdio je prof. Vidmarović i dodao da je imao čast osobno poznavati Antu Jakšića koji je bio drag, skroman čovjek, pravi gospodin u najboljem značenju te riječi, nikada nije povisio ton, a isijavao je neku posebnu smirenost i dobrotu. »Kao čovjeka i književnika, karakterizirala su ga tri osnovna elementa: neupitno hrvatstvo, odanost katoličkoj vjeri, te za ondašnje vrijeme neobično naglašena socijalna senzibilnost. Veći dio svojih radova Jakšić je posvetio sjećanju na svoj zavičaj te problemu siromaštva i na taj način, uz tada aktivnu književnu skupinu ‘Zemlja’, ukazao i senzibilizirao javnost na socijalnu nepravdu koja je razdirala tadašnje društvo«, rekao je prof. Vidmarović.

 

Nenadmašan odgojitelj, erudit, znalac 

 

U nastavku Okruglog stola su o svom profesoru i razredniku Anti Jakšiću govorili njegovi maturanti Više mješovite gimnazije u Subotici,  generacija 1954./55. Tako su Dragutin Šubat, Jelica Plančik Šubat, Anica Malešević Dulić, Mira Ostrogonac Crnokrak, Vera Glavina, Ante Vidaković, Matilda Verderber, Kata Tumbas Dulić, Veco Stipić, Bela Pokrić, Dubravka Kuntić Mardešić i Luka Štilinović zaronili u prošlost i prisjetili se 1953. godine kada su bezbrižno razigrani ušli u razred, sjeli u klupe i čekali drugo zvono nakon kojeg ulaze profesori. Bučno čavrljajući nisu svi ni zamijetili da je gotovo nečujnim laganim korakom ušao u razred njima posve nepoznat čovjek, novi profesor. Bez riječi je odložio na stol veliki imenik, sjeo i odmjereno polako prošetao pogledom po klupama. Njegov blagi pogled i lagano nasmiješeno lice u par sekundi je stvorilo muk, posvemašnju tišinu u razredu. Zbunjeni, ali ugodno iznenađeni tom njegovom blagošću koja ih je u tren oka očarala bili su tihi i vidno znatiželjni. Ni tada, kao ni ikad poslije, on nije morao zahtijevati mir u razredu. Začuđujuće zar, ne? Baš svi njegovi đaci, danas neki i sami profesori, beziznimno se slažu da je bio nenadmašan odgojitelj, erudit, znalac, osebujan pjesnik, reklo bi se da mu je i proza bila u pjesmi, pa dakle i predavanja. »Ipak, nadasve on je bio naš  prijatelj, jednostavan u svemu, a tako veliki Čovjek. Sat hrvatskoga jezika za nas je bilo veselje, čak i onda kad smo pisali zadaće«, prisjetio se Luka Štilinović, dok je  Dragutin Šubat dodao: »To nije pokušaj da se dokaže đaku da nešto ne zna, nego da pokaže što zna i što osjeća«. Dubravka Kuntić Mardešić posvjedočila je kako je njegovo ispitivanje znanja bio zapravo razgovor, te je upitala  sve prisutne mogu li zamisliti koliko je taj mili čovjek imao povjerenje u svoje učenike kada je pri zaključivanje ocjena pitao: »Što misliš kakvu ocjenu zaslužuješ, jer ti najbolje znaš ocijeniti svoje znanje«, a onda su oni sami predlagali ocjenu. »Vjerujte, bilo je do te mjere pošteno da je bilo prijedloga i nedovoljnih ocjena. Ne sjećamo se da je ikad itko zlorabio to njegovo veliko povjerenje!«, zaključila je sjećanja na Antu Jakšića Dubravka Kuntić Mardešić.

Za sam kraj Okruglog stola članice Hrvatske mladeži Bačke i Srijema Mirela i Sanela Stantić pročitale su nekoliko pjesama Ante Jakšića, dok su na dodatna pitanja mladih odgovarali prof. Đuro Vidmarović i maturanti Više mješovite gimnazije u Subotici.